Civili su nedeljama bili bez hrane, vode, lijekova. Iz čeličane su izašli u dogovoru o evakuaciji, kojim su posredovale UN, i prebačeni su u mjesta u okolini Mariupolja. Potvrđeno je da ih je izašlo oko stotinu, a ostale su još stotine u bunkerima.
Natalija Usmanova, koja je uspjela da pobjegne iz čeličane u nedelju, ispričala je za Reuters da je nedelje provela skrivajući se u bunkerima i da je mislila da će joj srce svaki put stati kada je ruska bomba pala na Mariupolj.
"Jako sam se plašila da bunker neće izdržati, imala sam užasan strah. Kada bi bunker počeo da se trese, dobila bih histerični napad, moj suprug može da vam potvrdi, imala sam utisak da će se bunker srušiti na nas i zakopati nas tamo", kaže 37-godišnja Usmanova.
"Jako dugo nismo vidjeli sunce", rekla je Usmanova koja je uspjela da stigne do mjesta Bezimene u Donjecku, koji kontrolišu pro-ruske separatističke snage.
Usmanova je ispričala da često u bunkerima nije bilo dovoljno kiseonika i da se plašila da ljudi neće preživjeti u tim tunelima.
Sa svojim suprugom se, dok su putovali autobusom UN i Crvenog krsta, našalila da više neće morati da odlaze u toalet sa baterijskom lampom.
"Ne možete ni da zamislite kroz kakav smo užas prošli. U Mariupolju sam živjela cio život, tu sam radila, i ono što sam vidjela je strašno", kazala je Usmanova.
U Čeličani Azovstal nalaze se još stotine civila i ranjenih ukrajinskih boraca, a o njihovoj evakuaciji se duže vrijeme pregovara.
