Linkovi

Ukrajina: Borba za tijelo ubijenog sina i brojna neodgovorena pitanja


Nadja Trubčaninova na sahrani sina Vadima, koji je ubijen u Buči
Nadja Trubčaninova na sahrani sina Vadima, koji je ubijen u Buči

Nadja Trubčaninova nije ovako zamišljala život u sedamdesetim - da će svakog dana morati da stopira od svog sela do Buče u pokušaju da prenese tijelo svog sina i sahrani ga.

MIKULUČI - I dalje nema odgovore na mnoga pitanja: zašto je 48-godišnji Vadim otišao u Buču, zašto su ga Rusi tamo ubili, zašto se to desilo samo dan prije nego što se ruska vojska odatle povukla?

Nadja je saznala da je Vadim ubijen i sahranjen zajedno sa drugima u jednom dvorištu u Buči. Bilo joj je potrebno nedelju dana da prenese njegovo tijelo kući i sahrani ga kako dolikuje.

Trubčaninova je jedna od mnogih starijih ljudi u Ukrajini koji su izgubili djecu ili su im djeca pobjegla iz zemlje.

Šal oko noge - znak raspoznavanja

Nadja je poslednji put videla sina 30. marta. Izašao je iz kuće i pomislila je da je otišao u šetnju, što je redovno radio jer se opravljao od šloga.

"Suludo je da je sam otišao toliko daleko, do Buče", kaže Nadja. Pomislila je i da je možda pokušao da se odveze do mjesta na kojem ima signala za mobilni telefon, jer je htio da čestita svom sinu rođendan.

Možda je Vadim, kaže Nadja, mislio da su Rusi u Buči isti kao i u njihovom selu, gdje im je rečeno da ih neće povrijediti ako se ne budu borili.

Poslije nedelju dana potrage, našla je improvizovanu grobnicu u Buči, sa imenom svog sina. Potom je našla i kesu sa njegovim tijelom. Nadja je, kako ga ne bi ponovo izgubila, vezala šal oko njegove noge, kao znak raspoznavanja. Vadimovo tijelo je potom prebačeno u mtrvačnicu nadomak Buče.

Sada je Nadja morala da nađe kovčeg da sina prenese, ali to košta oko 90 dolara, što je njena mjesečna penzija. Otkako je rat počeo, kao i mnogi Ukrajinci, ni Nadja nije podigla svoju penziju i živi od voća i povrća koje gaji, ako uspije da ga proda.

Nadja pored kovčega sa telom njenog sina Vadima, ubijenog u Buči
Nadja pored kovčega sa telom njenog sina Vadima, ubijenog u Buči

Kao i mnogi stariji Ukrajinci, i Nadja je cijelog života radila kako bi svojoj djeci pružila bolju budućnost.

"To su bili moji planovi. A šta sada da planiram, kada mi sin leži ovde mrtav?", pita se Nadja.

Danima je dolazila ispred mrtvačnice u Buči u pokušaju da organizuje prevoz tijela svog sina do njenog sela, Mikulučija.

Na kraju, Nadji je doniran kovčeg. Bijelim kombijem je Vadimovo tijelo prevezeno na seosko groblje.

Sveštenik je održao opelo. Nadja je klečala i plakala. A Vadim je konačno sahranjen.

XS
SM
MD
LG