Svakog dana, rijeku Potomac, dok teče ispod washingtonskih mostova, mimo washingtonskih spomenika, vidi na stotine tisuća žitelja i turista. Rijeka služi za rekreacijske aktivnosti i izvor je pitke vode za pet milijuna ljudi.
Prije nego što stigne do Washingtona, Potomac prolazi preko poljoprivrednih površina u četiri savezne države i onda nastavlja do zaljeva Chesapeake, najvećeg u Americi estuarija. Duž cijelog njezinog toka, zagađenost prijeti kvaliteti njezinih voda, kaže Bob Irvin, predsjednik organizacije American Rivers.
“Rijeka teče kroz farme i preko polja s kojih u nju dospijevaju štetni pesticidi i ostaci umjetnih gnojiva. Dok teče kroz Washington, u njoj završava i otpad s ulica, a za jakih kiša u rijeku se izlijeva i gradska kanalizacija.”
Sve to zabrinjava i Dona Boescha, direktora Centra za ekološku znanost, koji djeluje pri Sveučilištu Marylanda, jer tako, po njegovim riječima, nastaju mrtve zone u kojima ribe i drugi vodeni organizmi ne mogu preživjeti.
“Svjetlo ne prodire dovoljno duboko, a katkada je u vodi i premalo kisika.”
Sve dok istjecanje tvari ne bude dovedeno pod kontrolu, ističe Boesch, rijeka neće moći ozdraviti i dodaje:
“Neke od tih tvari stimuliraju život u rijeci, ali Potomac ih dobija u prekomjernim količinama, što izaziva puno problema.”
Elektrana na ugljen uskoro će biti zatvorena, ali do tada nastavit će ispuštati toksične tvari u rijeku i štetno utjecati na staništa, kaže Whit Overstreet, iz ekološke skupine Potomac Riverkeepers.
“Ispuštaju vruću vodu u rijeku, što za rijeku nije normalno i prirodno, i to može biti problematično za akvatični život.”
Znanstvenici su također ustanovili da kemikalije uzrokuju interseksualne karakteristike kod nekih riba, posebno kod mužjaka koji razvijaju neke karakteristike ženki. Ali ribolovni vodič Steve Chaconas smatra da je Potomac bitno napredovao od one prljave rijeke prije više godina.
“Ribe su zdrave i rijeka vrvi njima. A i ljudi su konačno naučili počistiti iza sebe, ne ostavljati otpad na obalama.”
Organizacija American Rivers ipak upozorava da bi se Potomac i druge rijeke mogli vratiti na svoje staro stanje ukoliko se dopusti popuštanje Zakona o čistim vodama, iz 1972. godine, što bi se vrlo lako moglo dogoditi, upozorava Bob Irvin.
“Predstavnici iz raznih dijelova zemlje, koji zastupaju velike poljoprivredne i industrijske interese, pokušavaju oslabiti taj zakon, nastoje spriječiti saveznu vladu u zaštiti manjih pritoka i močvarnih područja i u reguliranju upotrebe pesticida na poljima.”
Skupine koje zagovaraju održavanje čistoće voda apeliraju na Kongres da spriječe donošenje bilo kakvih zakona koji bi narušili tu vitalnu zaštitu.
Prije nego što stigne do Washingtona, Potomac prolazi preko poljoprivrednih površina u četiri savezne države i onda nastavlja do zaljeva Chesapeake, najvećeg u Americi estuarija. Duž cijelog njezinog toka, zagađenost prijeti kvaliteti njezinih voda, kaže Bob Irvin, predsjednik organizacije American Rivers.
“Rijeka teče kroz farme i preko polja s kojih u nju dospijevaju štetni pesticidi i ostaci umjetnih gnojiva. Dok teče kroz Washington, u njoj završava i otpad s ulica, a za jakih kiša u rijeku se izlijeva i gradska kanalizacija.”
Sve to zabrinjava i Dona Boescha, direktora Centra za ekološku znanost, koji djeluje pri Sveučilištu Marylanda, jer tako, po njegovim riječima, nastaju mrtve zone u kojima ribe i drugi vodeni organizmi ne mogu preživjeti.
“Svjetlo ne prodire dovoljno duboko, a katkada je u vodi i premalo kisika.”
Sve dok istjecanje tvari ne bude dovedeno pod kontrolu, ističe Boesch, rijeka neće moći ozdraviti i dodaje:
“Neke od tih tvari stimuliraju život u rijeci, ali Potomac ih dobija u prekomjernim količinama, što izaziva puno problema.”
Elektrana na ugljen uskoro će biti zatvorena, ali do tada nastavit će ispuštati toksične tvari u rijeku i štetno utjecati na staništa, kaže Whit Overstreet, iz ekološke skupine Potomac Riverkeepers.
“Ispuštaju vruću vodu u rijeku, što za rijeku nije normalno i prirodno, i to može biti problematično za akvatični život.”
Znanstvenici su također ustanovili da kemikalije uzrokuju interseksualne karakteristike kod nekih riba, posebno kod mužjaka koji razvijaju neke karakteristike ženki. Ali ribolovni vodič Steve Chaconas smatra da je Potomac bitno napredovao od one prljave rijeke prije više godina.
“Ribe su zdrave i rijeka vrvi njima. A i ljudi su konačno naučili počistiti iza sebe, ne ostavljati otpad na obalama.”
Organizacija American Rivers ipak upozorava da bi se Potomac i druge rijeke mogli vratiti na svoje staro stanje ukoliko se dopusti popuštanje Zakona o čistim vodama, iz 1972. godine, što bi se vrlo lako moglo dogoditi, upozorava Bob Irvin.
“Predstavnici iz raznih dijelova zemlje, koji zastupaju velike poljoprivredne i industrijske interese, pokušavaju oslabiti taj zakon, nastoje spriječiti saveznu vladu u zaštiti manjih pritoka i močvarnih područja i u reguliranju upotrebe pesticida na poljima.”
Skupine koje zagovaraju održavanje čistoće voda apeliraju na Kongres da spriječe donošenje bilo kakvih zakona koji bi narušili tu vitalnu zaštitu.
