U obuci američkih vojnih pilota naglasak na obuci u ratovanju bespilotnim letjelicama

Američka vojska, koja se, u područjima poput Afganistana i Jemena, sve više oslanja na bespilotne letjelice, intenzivira obuku pilota za daljinsko upravljanje vojnim zrakoplovima.

Zrakoplovna baza Holloman, u New Mexicu, dugo je već vremena poligon za testiranje najmodernijih vojnih zrakoplova. Ovih dana, nekoliko njemačkih zrakoplova koji služe za trening pilota jedini su zrakoplovi u toj bazi kojima upravlja ljudska posada. Nebom iznad Hollomana sada vladaju bespilotne letjelice – zrakoplovi kojima daljinski upravlja posada sa zemlje.

Njihovi kontrolni i prikazni uređaji sastoje se uglavnom od monitora i upravljačke palice, joysticka.

Stotine mladih muškaraca i žena ovdje dobija obuku za izvođenje misija tisućama kilometara daleko, u Afganistanu i Jemenu.

Jay je jedan od instruktora. “Ono što nam neprestano ponavljaju od prvog dana, to je da ovo nije neka video igra. Ovo je nešto stvarno… možemo se naći u situacijama u kojima moramo pribjeći uporabi oružja i ubiti neprijatelja.”

Ljudi koji su nekada pilotirali klasičnim borbenim avionima sada daljinski upravljaju borbenim i izvidničkim misijama.

U želji da što prije poveća broj upravljača bespilotnim letjelicama, vojska ovaj centar koristi za osposobljavanje ljudi odmah nakon njihove osnovne obuke.
Daljinski upravljane, bespilotne letjelice koštaju tek djelić cijene zrakoplovima s ljudskom posadom, a puna obuka traje 126 dana, otprilike pola vremena potrebnog za obučavanje pilota.

“Možemo vidjeti zgrade, skupine kuća, rijeke.” Za operatore poput Lindsay, koja je nedavno dobila bebu, postoje i druge prednosti. “Činjenica da fizički nisam tamo. Sjedim ovdje i upravljam avionom na nekom dalekom poprištu. Ono što je istinski dobro, primjerice, to je da poslije posla možete biti sa svojom obitelji.”

No, to ne znači da posao ne donosi sa sobom rizike.

Piloti se nikad ne identificiraju svojim punim imenima, dijelom i stoga sto primaju smrtne prijetnje – najčešće od osoba unutar Sjedinjenih Država.
Za Jaya, koji je bespilotnim letjelicama upravljao u oružanim sukobima, posao zna biti i vrlo stresan.

“Ponekad vas potpuno iscrpi. Jedna od loših strana posla je ta da puno toga potresnog vidite u borbenim situacijama i onda idete kući. Tih nekoliko minuta, do vaše kuće i do obitelji, nije dovoljno da čovjek to zaboravi i da se opusti. Mijenjanje brzina, da tako kažem, ponekad je teško.”

Pronalaženje i uništavanje eksplozivnih naprava koje ubijaju američke vojnike na terenu također je nešto što se obavlja bespilotnim letjelicama.

Za ove pilote, u Hollomanu, činjenica da spašavaju američke živote čini njihov posao mnogo lakšim.