32-godišnji web dizajner pridružio se desecima maskirno odjevenih rezervista u gradu Kharkiv, oko 25 km (15 milja) od ruske granice, kako bi uvježbali što bi se moglo dogoditi u slučaju napada.
Kholtobin je bio tek beba kada se Sovjetski Savez raspao 1991. godine i odrastao je govoreći ruski kao prvi jezik, kao i milijuni drugih na istoku tada tek neovisne Ukrajine.
Svjesno je prešao na ukrajinski 2014. godine kada je Rusija zauzela ukrajinsku regiju Krim, a separatisti s ruskom podrškom pokrenuli su rat s vladinim snagama u istočnoj Ukrajini koji traje do danas.
"Mislio sam da ako oni koriste (ruski) jezik kao oružje, onda moram i ja. Razmišljao sam o tome ranije, ali nije išlo. Ali s početkom rata sam se 'ukrajinizirao'", rekao je u intervjuu za Reuters.
Premotamo sedam godina naprijed i Ukrajina optužuje Rusiju za gomilanje više od 90.000 vojnika na granici i pripremu moguće invazije. Moskva to poriče, govoreći da ima pravo premještati svoje trupe po vlastitom teritoriju kako smatra prikladnim i da su manevri isključivo odbrambeni.
Kholtobin se, međutim, pita hoće li se morati boriti za svoju zemlju.
"Do 2014. mislio sam da je vojska neka vrsta relikvije koja nema svoje mjesto u modernom svijetu. Tko bi se borio u Europi? Kakva luda ideja! Ali sada zvuči više nego stvarno", rekao je.
Na prohladnom poligonu pripadnici Teritorijalne samoobrane stoje u redovima kako bi pozdravili nacionalnu himnu prije nego što sudjeluju u nizu vježbi: zarobljavanje neprijateljskog borca, evakuacija ranjenog kolege, nanošenje podveza na ranu.
"Što se tiče tenka - nije tako strašno kao što sam mislio da će biti. Čuo sam priče kako je strašno kad te tenk pređe, ali u rovu sam vidio kako prolazi iznad mene, ispružio sam ruku, bacio sam granatu", rekao je Kholtobin.
Ako situacija to zahtijeva, pojavit će se u vojnom regrutnom centru u blizini mjesta gdje živi.
"Otići ću tamo i reći - pa nisam vojnik, ali spreman sam pomoći vam što god treba. Možda vam treba netko da utovari streljivo, ili imam auto i mogu prevesti ranjenike", rekao je .
"I naravno, ako mi daju pištolj i zamole da zaštitim ulicu, ili da patroliram na kontrolnom punktu, na vježbama teritorijalne samoobrane pokazali su nam kako se rade kontrolne točke. Što god treba, sve što mogu, Napraviti ću."
Uključuju se i članovi Kholtobinove obitelji - njegovi roditelji i teta izrađuju maskirne mreže za vojsku, a Kholtobin kaže da im s vremena na vrijeme pomaže.
Smatra da bi svi Ukrajinci trebali znati osnove vojne obuke.
"Mislim da je ovo dobra prilika da naučimo nešto korisno u slučaju da nešto krene. Ne samo da bude balast za državu, civil koji se mora zaštititi, već da barem nekako doprinese odbrani zemlje", rekao je .
"Naravno da sam čuo da ima ljudi koji kažu da će pobjeći ako nešto krene. Naravno da ne mogu jamčiti da ću biti čvrst ratnik, onaj koji će izdržati do samog kraja, ali na barem ne planiram bježati."
