Baseball (omiljena američka razbibriga), konkretno - Major League Baseball (MLB), pozadina je Grishamovoj priči o oprostu i iskupljenju i odnosu između oca i sina. Prije nego što je postao najprodavaniji romanopisac, s više od 250 milijuna prodanih knjiga diljem svijeta, prevedenih na 40 stranih jezika, i sâm Grisham, sin građevinskog radnika i kućanice iz Jonesboroa, savezna država Arkansas, sanjao je o tome da će jednog dana igrati za ekipu St. Louis Cardinalsa. Njegov je san o karijeri profesionalnog baseball igrača, međutim, bio naglo prekinut, za njegova studija na Delta State University, u Clevelandu, u saveznoj državi Mississippi, onog trenutka kad mu je trener rekao da brzina i preciznost njegovih bacanja (fastballs, curveballs...) nisu vrijedni posebna spomena. Grisham će specijalizirati krivično pravo i svoja profesionalna iskustva iskoristiti za pisanje majstorskih sudskih trilera. No, baseball će ostati njegov najdraži sport.
U ljeto 1973., na nacionalnu baseball scenu izbija novi igrač – 21-godišnji Joe Castle, “čudo od djeteta,” rodom iz mjesta Calico Rock (po kojemu i dobija ime Calico Joe), u Arkansasu, igrač je prve baze (first baseman) za Cubs Minor League ekipu u Middlandu, u Teksasu, gdje se samo o njemu i njegovoj nadarenosti priča. Iznenada, Cubs Major League ekipa gubi, zbog ozljede, svojeg igrača prve baze Jima Hickmana i kao zamjenu dovodi u Chicago talentiranog Joa Castlea. Joe ruši sve rekorde, postaje najbolji rookie kojega je Major League ikada vidjela, obožavan je kod publike, zadivljuje ju svojim home runovima i pri tome je svaki puta pristojno i džentlmenski pozdravlja dodirivanjem kape, idol je svakog ljubitelja baseballa pa tako i 11-godišnjeg Paula Traceyja, pripovjedača Grishamova romana.
Paulov otac Warren Tracey bacač je (pitcher, igrač obrane koji baca loptice udaračima) za New York Mets ekipu. Trideset i četiri su mu godine, osrednji je bacač, prati ga reputacija grubijana, čovjeka koji se boci priklanja jednakim žarom kojim voli i lopticu bacati, a ponekad njome udarača i pogoditi. Warren Tracey pamtit će se po jednom bacanju – onom (namjernom) u glavu Calico Joea.
Jedanaestogodišnji Paul prezire oca, pijanicu koji tuče i vara njegovu majku, a njega, koji također igra baseball za Little League ekipu u mjestu White Plains, gdje živi s ocem i majkom, zove “kukavicom” jer nije u stanju svojim bacanjem loptice isprovocirati udarača. Paul, sa svojim prijateljima, religiozno prati svaku utakmicu baseballa. Kad život u kući postane nepodnošljiv, baseball je najbolji bijeg od svega, baseball je najbolji prijatelj Paula Traceyja.
Volio sam kad je Mets igrao u nekom drugom gradu. Otac bi onda odlazio s njima i u kući je bilo mirno i lijepo. Kad je on bio kod kuće, raspoloženje je bilo sasvim drugačije. Bio je mrzovoljan čovjek, rijetko je za nas imao neku lijepu riječ. Nikad nije ispunio svoj potencijal, ali za to je uvijek krivio druge – menadžera, klupske kolege, vlasnike, čak i suce... Bio je arogantan, drsko samouvjeren i od svoje petnaeste naviknut da sve što poželi i dobije, jer on, Warren Tracey, mogao je lopticu baciti kroz zid od cigle.
Dvadesetčetvrti kolovoz 1973. godine dan je kad se Warren na igralištu ogleda sa Joeom Calicom. Paul, koji je opsjednut Joeom, slaže album s nalijepljenim izrescima i fotografijama svog junaka, u publici je, na tribinama stadiona Shea, u New Yorku. Navija za svog idola, ali i za - oca. U trenutku kad Joe Calico izlazi na palicu (at bat), Paul odjednom osjeća mučninu, zna da njegov otac smjera baciti lopticu u Joeovu glavu.
Poželio sam skočiti na noge i viknuti “Pazi, Joe!”, ali nisam se mogao pomaknuti. Onog trenutka kad je otac stao na brdašce (mound, u sredini infielda), srce mi je stalo, prestao sam disati. Samo sam majci, do mene, uspio reći: Sad će ga udariti.
Warren Tracey baca fastball koji zauvijek mijenja živote svakoga od njih – njegov vlastiti, onaj njegova sina i supruge, i onaj Calico Joea, čija je blistava karijera, tek malo više od mjesec dana stara, zaustavljena, gotova.
Tridesetak godina kasnije, kada Grishamov pripovjedač Paul i prenosi priču o dvojici muškaraca čiji su se životi stopili u tom jednom užasnom trenutku 24. kolovoza 1973., Warren Tracey umire od raka. Paul, kojega progoni osjećaj krivice zbog onih riječi koje nikad nije izgovorio s tribina, želi pomiriti oca, sina i ukletog first basemana, Calico Joea. Dobar dio Grishamove priče odvija se upravo oko susreta koji sin utanačuje između dva neprijatelja, pitchera i battera (udarača), između prezrenog oca i svojeg idola iz djetinjstva. Za one koji vjeruju u iskupljenje, kraj ne razočarava.
John Grisham dobro poznaje baseball; ne samo da ga je sâm igrao nego je bio i trener za Little League i vatreni je navijač St. Louis Cardinalsa. Calico Joe sadrži puno uzbudljivog baseballa, ali ono što ga čini klasikom, privlačnim štivom i za one koji baseball ne prate, ono je što se zbiva izvan njegova igrališta. Priča je to također o dobrim tipovima i lošim tipovima, o onima s vrlinama i onima s manama, i o odnosima, u prvom redu između oca i sina, ali i Joea i njegove braće i trajno onesposobljenog Joea i njegove male zajednice, njegovog malog mjesta, Calico Rocka. Ideja za roman o baseballu sazrela je u Grishamovoj glavi kad se jednog dana, razmišljajući o jednoj utkamici odigranoj 1920. godine, u kojoj je New York Yankees bacač Carl Mays, lopticom udario, i ubio, udarača ekipe Cleveland Indians, Raya Chapmana (jedini profesionalni baseball igrač koji je umro od udarca loptice), zapitao: A što bi bilo kad bi pitcher namjerno udario battera, mladu zvijezdu u usponu? I što ako bi time uništene bile karijere obojice igrača?
U sudnicu, John Grisham se vraća već svojim idućim romanom, The Racketeer, čije objavljivanje se očekuje krajem listopada. Priča o ubojstvu saveznog suca i o utamničenom odvjetniku koji zna tko je ubojica, a zna i razlog ubojstva.
