Iako migranti samo prolaze kroz ovaj grad prema Zapadnoj Europi, u Tuzli spavaju u gradskim parkovima i pomoć dobivaju samo od građana. Volonteri koji dolaze do njih kažu za Radio Slobodna Europa (RSE) da su uvjeti u kojima migranti borave "katastrofalni" te da ne mogu računati ni na toalet.
Iako svaki dan pred ured za strance u Tuzli dođe više od stotinu migranata, iz Maroka, Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Irana i Iraka, primorani su se sami snaći za put do glavnog autobusnog kolodvora, ali i za novac kako bi platili autobusne karte do Bihaća.
Neki od njih su zatražili azil kako u Srbiji, tako i u BiH. U Tuzli spavaju u gradskim parkovima, a higijenske potrebe obavljaju u zgradi Suda Tuzlanskog kantona koji je u izgradnji i nalazi se uz zgradu Ureda za strance.
„Ovo je znak velikog problema sistema. Svi smo se u ovoj migrantskoj krizi jako izgubili. Danas se nosimo s problemom dehumanizacije, jer migrante smatramo 'ruljom', promatramo ih samo kao brojeve. Ne gledamo ih kao ljude. Onda nam se dešava da u jednoj Tuzli, koja je multietnički grad, vidimo ljude koji spavaju na cesti, na betonu. Također, imamo jedan gnjev stanara koji je i opravdan, ali u pogrešnom smjeru. Oni ne trebaju biti ljuti na migrante nego na sistem koji je ovo dozvolio“, kaže volonterka i predsjednica Udruženja „Nova nada“ Amira Jašarević, koje svakodnevno pomaže izbjeglicama.
Amira Jašarević upozorava na problem higijenskih uvjeta na koje migranti uopće u Tuzli ne mogu računati.
„Nadam se da će ova migrantska kriza probuditi svijest naših gradskih vlasti i da će se ovim ljudima barem jedan sanitarni čvor obezbijediti. Oni ovdje provedu i više od 24 sata. Oni imaju higijenske potrebe i makar to im se može osigurati. Za sada su prepušteni samo grupi volontera. Kada se obratimo vlastima, oni nam kažu da su to ekonomski migranti. Međutim, kroz istoriju smo učili da u svijetu postoje migracije ljudi iz različitih razloga. Također, natpisi u medijima - da su svi koji dolaze muškarci - su neistina. Mi smo prije dva dana zbrinuli porodicu s troje djece“, istaknula je Amira Jašarević.
U prilog ovome govori i činjenica da je prije dva dana u Tuzlu stigla obitelj s dvoje djece s poteškoćama u razvoju.
Posljedice migrantske krize mogle bi dovesti do socijalno-ekonomske krize što bi moglo proizvesti krize i sukoba koji se već sada događaju u Bihaću i Velikoj Kladuši.
„Mi, zahvaljujući volonterima, ovdje još uvijek nemamo krizu. Oblačimo ih. Hranimo ih. Nastojimo samo biti humani“, kaže Amira Jašarević.
Međutim, i dalje nema prijedloga za pripremu prihvatnog centra za izbjeglice i migrante u Tuzli.
„Mi samo imamo informacije da određene međunarodne organizacije imaju plan da na nekom od područja Tuzlanskog kantona otvore prihvatni centar i to ukoliko dođe do većeg priliva migranata. Koliko sam informisan, to bi bio tranzitni centar. Ali, što se tiče državnih organa i Vlade Tuzlanskog kantona, ta namjera, koliko je meni poznato, još uvijek ne postoji“, rekao je direktor Uprave policije Tuzlanskog kantona, Dževad Korman.
Građani Tuzle veoma su zabrinuti, ali smatraju da se ovim ljudima treba pomoći ili ih izmjestiti iz središta grada
„Mislim da ove ljude treba prihvatiti. Sjećam se kada smo 1995. godine prihvatili hiljade izbjeglica iz Podrinja. Ovi ljudi trebaju pomoć, nisu napustili svoju kuću zato što su htjeli, već zato što su morali“, kaže Slobodanka.
„Ja sam imao nekoliko situacija u životu, da negdje na stanici prenoćim samo jednu noć. To je zaista horor. Zamislite kako je ovim ljudima koji već mjesecima spavaju u nepoznatom. Oni bježe da bi izašli iz nekog prokletog rata i žele samo sigurniji život“, smatra Sejdo.
U Tuzlu dolaze uglavnom u skupinama iz Srbije gdje prelaze granice. Neki od njih, posebice maloljetnici, zadržavaju se u Loznici u Srbiji, gradu koji se nalazi na granici s Bosnom i Hercegovinom. U Loznici pronađu određeno utočište jer je u ovom gradiću skupina volontera i entuzijasta u organizaciji „Border free“ maloljetnim migrantima osigurala siguran dom.
„Zamislite u kakvoj su situaciji kada su bez roditelja krenuli bježati iz svoje zemlje. Oni su samo krenuli za boljim životom. Vrijedni su i poštuju naša pravila. Žele učiti i nešto postići u životu. Neki od njih su zatražili i azil u Srbiji“, kaže za RSE Bojan Ilić iz švicarske organizacije „Border free“, koja djeluje u Srbiji kako bi pomogla djeci migrantima.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona samo u 2018. godini evidentirano je 1.138 migranata. Volonteri koji djeluju u Tuzli kazali su u izjavi za RSE da migranti sve više odlaze na Panonska jezera kako bi se okupali i osvježili. Većina ih je izranjavana zbog dugog pješačenja, bez novca su i bilo kakve sigurnosti.
