Počelo je 18. aprila kada je policija krenula da razbije kamp na Univerzitetu Columbia u New Yorku. Od tada se proširilo na desetine drugih kampusa od Harvarda do Univerziteta u Los Angelesu.

Studenti traže da fakulteti prestanu da posluju sa Izraelom ili kompanijama za koje tvrde da podržavaju rat u Gazi. Neki su također zatražili amnestiju za studente demonstrante koji bi mogli da se suoče sa suspenzijama ili drugom disciplinom.

Neki zvaničnici univerziteta su počeli pregovore sa demonstrantima u kampusima, kao na Univerzitetu Northwestern. Drugi su pozvali policiju da ukloni kampove, kao na UCLA. Najmanje 2.300 ljudi uhapšeno je na protestima u kampusu širom zemlje u poslijednje dve nedjelje.

Evo nekoliko pitanja koje su čitaoci poslali agenciji AP.

Koliko demonstranata nisu studenti i ko su oni? Ima li spoljnih provokatora?

Zvaničnici gradova i kampusa na nekim mjestima su navodno naveli da proteste vode spoljni provokatori koji nemaju veze sa univerzitetima. Studentski demonstranti odbacili su te tvrdnje. Oni koji su uhapšeni često uključuju mješavinu studenata i onih koji nisu studenti. Neke tvrdnje o provokatorima nisu uspjele da se održe.

Gradonačelnik New Yorka Eric Adams izjavio je da su se spoljni provokatori uvukli među demonstrante Univerziteta Columbia prije nego što su policajci došli i uhapsili više od 100 ljudi u utorak uveče. Adams je pomenuo ženu čiji je muž osuđen zbog terorizma.

Žena koju je naveo, Nahla Al Arian, nije bila u kampusu, nije među uhapšenima i nije optužena ni za kakav zločin. Gradonačelnik New Yorka je također primijetio da su mnogi šatori u kampu bili istog brenda, što je za njega još dokaza o provokatorima. Studenti su rekli su da su šatori jednostavno naručeni na veliko.

Drugi su iznijeli slične tvrdnje za druge kampuse. Nakon što su prekinuli demonstracije na Univerzitetu Northeastern u Bostonu, zvaničnici kampusa rekli su tu bili infiltrirani profesionalni organizatori. Studenti su to demantovali.

Šta bi bilo ispunjenje cilja? U jednom članku se navodi da žele da se univerziteti odvoje od kompanija koje podržavaju vojne napore Izraela. Koje su to kompanije?

Propalestinski aktivisti traže da univerziteti prekinu finansijske veze sa Izraelom i kompanijama za koje kažu da ga podržavaju. Specifični zahtjevi razlikuju se od kampusa do kampusa.

U mnogim kampusima studenti kažu da ne znaju koliki je stepen veza kampusa sa Izraelom. Yale je jedan od mnogih kampusa u kojima studenti zahtijevaju transparentnost oko ulaganja. Škola ne objavljuje sve svoje investicije javno, a novac može biti teško pratiti nakon što ode spoljnim menadžerima za investicije koje angažuju fakulteti.

Aktivisti su na nekim mestima identifikovali specifične veze koje žele da prekinu. Studenti sa Univerziteta u Michiganu rekli su da škola šalje milijarde dolara menadžerima za investicije koji profitiraju od rata. Oni su kao primjer naveli ulaganja u firme koje proizvode dronove i tehnologiju nadzora koja se koristi u Izraelu. Zvaničnici Michigana rekli su da nemaju direktnih investicija u izraelska preduzeća i da direktne investicije čine djelić od jedan odsto zadužbine vrijedne 18 milijardi dolara.

Demonstranti na Tehnološkom institutu u Massachusettsu također zahtijevaju prekid ugovora o studijama sa Izraelom. Oni su objavili imena istraživača koji primaju novac od izraelskog Ministarstva odbrane za projekte za koje tvrde da pomažu u navigaciji dronova i protivraketnoj zaštiti.

Što se tiče ispunjenja ciljeva, završnice, veliki dio protesta je da budu primjećeni, demonstranti kažu da žele da se njihova poruka čuje širom svijeta. U tome su i uspeli, jer su demonstracije bile među prvim u vijestima u oblastima, uz informacije sa Bliskog istoka.

Koliki je procenat univerzitetskih kampusa širom Amerike, imao nasilne propalestinske proteste?

Teško je znati tačan procenat, ali je relativno mali. Preko 2.000 ljudi je uhapšeno na više od 30 koledža.

Poređenja radi, SAD ima oko 6.000 koledža i univerziteta, uključujući sve vrste institucija. Te škole imamu oko 18 miliona studenata, uključujući studente osnovnih i postdiplomskih studija. Protesti su se proširili na desetine kampusa širom zemlje, ali nasilje je bilo relativno rijetko.

Kako se ova situacija poredi sa studentskim protestima šezdesetih godina prošlog vijeka? Postoji li historijski kontekst koji bi mogao da pomogne da se shvati trenutna situacija?

Talas protesta je među najvećim u kampusima u SAD u novijoj historiji, ali još uvek nije ni blizu tako rasprostranjen ili nasilan kao studentske demonstracije iz ere Vijetnamskog rata. Neki istoričari kažu da bi pokret mogao biti najveći u 21. vijeku, ali nema baš veliku konkurenciju.

I do sada je nasilje bilo manje nego u poređenju sa prethodnim epohama. Nije bilo bombardovanja, na primjer, poput onog u augustu 1970. na Univerzitetu Wisconsin u kojem je ubijen jedan istraživač. I nije se ponovio masakr u državi Kent.

Ipak, pokret je napravio poređenja sa tom erom, posebno sa svojim korenima u Columbiji i njegovim odjecima protesta iz 1968. godine u kojima su studenti preuzeli zgrade kampusa u znak protesta protiv rata u Vijetnamu.

Hope Hicks, sekretarica za štampu Donalda Trumpa u vrijeme njegove predsjedničke kampanje 2016, svjedočila je pred krivičnim sudom u New Yorku da je mjesec dana prije izbora njegov izborni štab bio u panici kada je u javnost izašao stari snimak programa "Access Hollywood" na kome se čuje kako Trump kaže da može da "zgrabi" ženu gdje god želi, zato što je zvijezda.

Hicks, koja je dobila obavezujući poziv da svjedoči protiv svog bivšeg šefa, kaže da je prva, refleksna reakcija na snimak bila da se "demantuje, demantuje, demantuje". Međutim, kako je rekla 12-članoj poroti, kada je pročitala transkript Trumpovih komentara, bila je veoma zabrinuta.

Izjavila je da je znala da će to biti "velika priča".

Hicks kaže da je podijelila sa Trumpom mail Washington Posta koji je sadržao transkript a on je rekao da njegovi komentari o napadu na žene "ne zvuče kao nešto što bi rekao". Međutim, nakon što je odgledala i video snimak, Hicks je kasnije rekla dnevniku: "To jeste on."

Za tužioce, otkrića sa snimka programa "Access Hollywood" imaju ključnu ulogu u njihovom slučaju protiv 45. predsjednika. Kako tvrde tužioci, ona pokazuju da je bio duboko zabrinut da će izgubiti žene glasače, i o tome koliko bi snimak mogao da nanese štetu njegovoj kandidaturi, posebno pošto se takmičio protiv prve žene kandidata velike stranke - demokrate Hillary Clinton.

Međutim, Hicks je također rekla da je Trumpa "brinulo kako će to doživjeti njegova supruga", Melania, kada je Wall Street Journal, neposredno prije izbora, objavio članak o dvije žene koje su tvrdile da su imale aferu sa Trumpom i da su im plaćene velike sume novca da šute o tim tvrdnjama, u vrijeme kada su Amerikanci izlazili na birališta.

Odbrana pokušava da Trumpa predstavi kao porodičnog čovjeka zabrinutog za osjećanja Melanije Trump kao alternativni razlog zašto su nepovoljne priče bile zataškane, a ne zbog strahovanja kako bi mogle da utiču na njegove šanse na izborima.

Tužioci tvrde da je u danima poslije objavljivanja snimka "Access Hollywood" Trump pristao da isplati 130.000 dolara porno glumici Stormy Daniels da ne bi pričala o noći koju je provela sa njim deceniju prije izbora.

Malo prije toga, kako je pokazalo svjedočenje na suđenju, tabloid National Enquirer je platio 150.000 dolara Karen McDougal, Playboy "Zečici 1998. godine", da kupi prava na njenu priču da su ona i Trump imali 10-mjesečnu aferu 2006. i 2007. godine, i da je glavni razlog da se ta priča zataška bio da se Trumpu pomogne na politički način.

Na prvom suđenju jednom bivšem predsjedniku, Trump je optužen da je ilegalno falsifikovao poslovna dokumenta da bi prikrio da je njegov bivši advokat Michael Cohen platio Daniels za diskreciju. Trump poriče obje navodne afere i sve 34 tačke optužnice.

Tužilac Matthew Colangelo je pitao Hicks šta je mislila o Trumpovom komentaru da je Cohen sam platio Daniels "čisto iz svoje plemenitosti".

Hicks je odgovorila da to nije u skladu sa karakterom Cohena koga je ona poznavala, dodajući da ga nije smatrala posebno "velikodušnom ili nesebičnom osobom".

Kada je odbrana uložila primjedbu, rekla je da nije ličilo na Cohena da plati Daniels a da to ne kaže Trumpu.

Tokom unakrsnog ispitivanja je, međutim, priznala advokatu odbrane Emilu Boveu da je Cohen "povremeno radio stvari na svoju ruku".

Bivši Trumpov advokat se okrenuo protiv njega i očekuje se da će biti ključi svjedok optužbe.

Na početku Hicks je bila puna poštovanja prema Trumpu, nazivajući ga "gospodin Trump" i opisujući Trumpovu imperiju nekretnina kao veliku i uspješnu kompaniju koja je, ipak, vođena kao "mali porodični biznis".

Međutim, odgovarajući na pitanja tužioca, Hicks je rekla porotnicima da je Trumpova kampanja bila veoma zabrinuta zbog video snimka.

Kaže da je ta priča istog trenutka postala dominantna u praćenju kampanje. Prisjetila se kako se u to vrijeme uragan četvrte kategorije približavao SAD ali za zvaničnike iz Trumpove kampanje, "narednih 36 sati sve se vrtilo oko Trumpa".

U jednom trenutku, Hicks je se rasplakala.

Trump je prvo gledao pravo u Hicks za govornicom, a onda počeo da gleda video prenos njenog svjedočenja. Međutim, kada je počela da svjedoči o McDougal, zatvorio je oči. Od početka suđenja, često je djelovalo da Trump drijema, ali je na svojoj društvenoj platformi "Istina" demantovao da spava na suđenju.

"Jedostavno sklopim svoje lijepe, plave oči, i intenzivno slušam da sve upijem!!", napisao je.

U četvrtak, tužioci su pustili razgovor koji je Cohen imao sa Trumpom i tajno snimio 2016. godine, u kojem razgovaraju o isplati 150.000 dolara McDougal.

12 porotnika tek treba da čuje svjedočenja glavnih "igrača" u ovom slučaju, među kojima su Stormy Daniels i Cohen.

Ranije tokom dana, sudija je rekao Trumpu da ga zabrana komentarisanja svjedoka i porotnika, koja mu je izrečena, neće spriječiti da svjedoči ako to želi, kao što je Trump rekao reporterima u četvrtak.

"Želim da naglasim gospodinu Trumpu: Imate apsoluto pravo da svjedočite na suđenju", rekao je sudija Juan Merchan.

"Trenutno ne vidim nikakve naznake da postoji aktivna namjera da se to uradi", rekao je Austin na konferenciji za novinare na Havajima.

Austin je naglasio da je vrhovni komandant snaga SAD na Bliskom istoku, šef Centralne komande (CentKom) general Erik Kurilla, uveo nekoliko bezbjednosnih mjera kako bi trupe koje grade pristanište i pomažu u distribuciji pomoći bile bezbjedne.

"Naši saveznici također ostvaruju bezbjednost u toj oblasti, tako da će biti potrebno da nastavimo da blisko koordiniramo sa njima kako bismo osigurali da, ako se bilo šta dogodi, naše trupe budu zaštićene", rekao je Austin.

Nova luka je jugozapadno od grada Gaze. Prošle nedjelje je izveden minobacački napad na lokaciju luke, ali zvaničnici su rekli da niko nije povrijeđen.

"Ovo je nesreća, veoma ozbiljna nesreća koja samo čeka da se dogodi", rekao je za Glas Amerike Brad Bowman, viši direktor Centra za vojnu i političku moć pri Fondaciji za odbranu demokratija.

Bowman, koji je također američki vojni veteran, rekao je u četvrtak da su napori da se nahrane oni kojima je pomoć očajnički potrebna "za pohvalu", ali da će zabrinutost za bezbjednost od početka ove američke misije, čini se, ostati bez odgovora dok se neki od planova još razvijaju.

"Ona vrsta terorista, vrsta ljudi – oklijevam da upotrijebim taj izraz – koja bi se… odvažila na teroristički napad 7. oktobra, koristila živi štit i držala nevine muškarce, žene i decu kao taoce, to su isti ljudi koji neće oklijevati da napadnu one koji pokušavaju da donesu hranu i vodu gladnim i žednim ljudima", rekao je Bowman.

Prema jednom visokom vojnom zvaničniku, posade broda USNS Roy Benavidez i još nekoliko vojnih plovila započele su prošle nedjelje izgradnju plutajuće platforme za sprovođenje operacije. Slijedi izgradnja nasipa, koji će Izraelske odbrambene snage povezati sa obalom.

Američki i izraelski zvaničnici su rekli da se nadaju da će završiti izgradnju i početi sa operacijama ovog mjeseca.

Visoki vojni zvaničnik rekao je novinarima da Pentagon očekuje da isporuke "počnu sa oko 90 kamiona dnevno… a zatim da se brzo poveća na 150 kamiona dnevno".

Pomoć je sporo stigla u Gazu zbog dugih redova vozila koja čekaju na provjeru na izraelskim inspekcijskim punktovima. Snage SAD i druge zemlje ispuštale su pakete hrane iz vazduha u Gazu, ali svaki vojni avion može da ponese tereta samo koliko i tri kamiona, rekli su zvanični SAD za Glas Amerike.

Humanitarne organizacije kažu da je potrebno dopremiti nekoliko stotina kamiona hrane u Gazu svakog dana.

Izrael je napao Hamas u Gazi nakon terorističkog napada hamasovih militanata 7. oktobra na Izrael, u kojem je ubijeno 1.200 ljudi, a stotine drugih zarobljeno i uzeto za taoce. Za skoro sedam mjeseci od napada, više od 34.000 Palestinaca je ubijeno u Gazi, prema zdravstvenim zvaničnicima Gaze.

Xi planira da posjeti Francusku, Srbiju i Mađarsku u vrijeme kada Evropska unija (EU) prijeti da će nametnuti tarife na kinesku industriju električnih vozila i zelene energije, navodeći da ogromne državne subvencije kineskim proizvođačima daju nepravednu prednost.

S obzirom da se kineska ekonomija suočava sa poteškoćama i da se SAD zatvaraju za kineske firme, EU bi mogla imati određeni uticaj nad Pekingom. Ali 27 članica bloka nije usklađeno po tom pitanju, što potkopava njihovu sposobnost da oblikuju stav prema Kini, kažu analitičari.

Posjeta je i u sjeni zabrinutosti Evrope zbog kineske podrške ruskoj ratnoj ekonomiji, duže od dvije godine nakon početka njene invazije na Ukrajinu.

Lin Jian, portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova, rekao je da će Xijevo putovanje „ubrizgati stabilnost u razvoj kinesko-evropskih odnosa i dati novi doprinos miru i stabilnosti u svijetu”.

Xijev cilj mogla bi da bude neutralizacija programa ekonomske sigurnosti EU, uključujući i prijetnje o nametanju tarifa, iskorištavanjem unutrašnjih razlika među članicama, rekao je Mathieu Duchatel, viši saradnik Instituta „Montaigne”.

„Postoji veoma jak elemenat 'zavadi pa vladaj'”, rekao je on o kineskoj strategiji prema Evropi. „To nije skriveno, već je očigledno.”

Evropske kompanije i vlade dugo su se žalile na ograničen pristup kineskom tržištu i nefer konkurenciju. Studija Kiel instituta procijenila je da su kineske subvencije za kineske firme veće tri do devet puta u odnosu na druge velike ekonomije.

Evropska komisija ima ekskluzivno pravo da vodi trgovinsku politiku za cijelu EU, ali unutar bloka članice nisu uspijevale da se dogovore kako popraviti trgovinski disbalans.

Predsjednik Francuske, Emmanuel Macron, traži agresivniji stav EU o subvencijama i upozorava da blok rizikuje da zaostane ako ne dozvoli izuzeća od svojih pravila o konkurenciji, suočen sa „prekomjernim subvencijama” koje daju Kina i SAD.

„Previše regulišemo, ne investiramo dovoljno, ne štitimo dovoljno”, rekao je Macron za u intervjuu za Economist.

Pariz je podržao istragu Evropske komisije o subvencijama za proizvođače električnih vozila iz Kine, nakon čega je Kina pokrenula istragu o cijenama uvoza brendija – što se smatra kao potez protiv Francuske.

Njemački kancelar Olaf Scholz je u aprilu vršio pritisak na Xija za bolji pristup kineskom tržištu za njemačke firme. Ali o istragama EU protiv subvencija, možda u želji da izbjegne antagoniziranje Pekinga, rekao je da blok ne bi trebao djelovati iz protekcionističkog ličnog interesa, iako bi konkurencija trebala biti poštena.

Neki zvaničnici francuske vlade privatno kažu da su zabrinuti da će Berlin pokušati da podriva istragu o električnim vozilima, koja je usmjerena na kineske proizvođače automobila BYD, Geely i SAIC. Kina je ključno tržište za njemačku ekonomiju usmjerenu ka izvozu i za njene proizvođače automobila kao što su BMW i Mercedes-Benz.

Sholz bi u četvrtak trebalo da večera sa Makronom i suprugama dvojice lidera u Parizu, navela su dva izvora uključena u planiranje.

Noah Barkin, viši savjetnik u Rhoodijum Group i poznavalac odnosa EU i Kine, kaže da će Macron ohrabrivati Scholza da se pridruži njemu i predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen na četverosmjernim razgovorima sa Xijem u glavnom gradu Francuske, dok Pariz nastoji da predstavi jedinstven front. Jelisejska palata je odbila da komentariše ove navode.

„Otvorio se zabrinjavajući jaz između njemačke pozicije o Kini, sa jedne strane, te stava Francuske i Evropske komisije, sa druge. Jednostavno, postoji veća spremnost u Parizu i Briselu da se suprotstave Pekingu na trgovinskom frontu nego što je slučaj u Berlinu”, rekao je Barkin.

„Evropa ima dosta uticaja, ali taj uticaj leti kroz prozor ako evropski zajmodavci Xiju šalju drugačije poruke”, dodao je Barkin.

Planirano je da Xi bude u Evropi od 5. do 10. maja.

Macronov pomoćnik rekao je da će francuski lider dodati svoj glas pozivima iz Washingtona, Brisela, Berlina i drugih zemalja da Kina zaustavi izvoz u Rusiju tehnologije „dvostruke namjene” i drugih tehnologija koje pomažu Moskvi u ratovanju.

U Srbiji i Mađarskoj, svaki Xijev javni komentar o Rusiji biće pomno praćen. Xi bi trebalo da ugosti ruskog predsjednika Vladimira Putina u Kini kasnije u maju.

Posmatrači kažu da je Xijev izbor Srbije i Mađarske osmišljen tako da približi dvije evropske zemlje koje su proruski nastrojene i veliki su primaoci kineskih investicija, uključujući finansijsku pomoć za odloženi željeznički projekat koji povezuje Beograd i Budimpeštu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je počastvovan posjetom Xija i da očekuje da sporazum o slobodnoj trgovini između dvije zemlje potpisan prošlog oktobra stupi na snagu 1. jula.

Kineski analitičari kažu da bi Xi mogao da iskoristi boravak u Beogradu, koji se poklapa sa 20. godišnjicom NATO bombardovanja tamošnje kineske ambasade, da ističe kinesku anti-NATO agendu.

Kina pojačava napore Rusije da okrivi SAD i NATO za eskalaciju ukrajinskog rata, navodno zbog isporuka oružja Kijevu.

Mađarska je takođe u prošlosti blokirala izjave EU u kojima se Kina kritikuje zbog odnosa prema ljudskim pravima.

Shen Dingli, stručnjak za međunarodne odnose iz Šangaja, opisao je približavanje Srbiji i Mađarskoj kao dio napora Kine da produbi podjele na Zapadu.