Iako nije živio u New Orleansu u vrijeme kad je grad pogodio uragan Katrina, kantautor i pijanist Malcolm John "Mac" Rebennack, poznatiji pod imenom Dr. John, u New Orleansu rođen i nerazdvojivo vezan za njegovo jedinstveno glazbeno i kulturno nasljeđe, bio je jednako ispunjen bijesom kao i toliki drugi glazbenici tog grada, zbog njegova pustošenja i razaranja njegovih glazbenih tradicija, rezultat ne samo katastrofalnog uragana, nego i nemara i nebrige političara prema žrtvama. Dr. John je odmah izdao EP “Sippiana Hericane,” kritizirajući njihov nonšalantan stav i istovremeno pozivajući zemlju da pritekne u pomoć New Orleansu, i postao neke vrste simbola glazbene dijaspore New Orleansa, nacionalni glasnogovornik za obnovu i oživljavanje tog grada.
Tri godine kasnije – 2008. – taj peterostruki dobitnik Grammyja objavio je album “The City That Care Forgot,” kojim je jasno i glasno dao na znanje da će se njegov grad – New Orleans, Louisina (NOLA) - opet dići na noge i za koji je dobio nagradu Grammy, u kategoriji najboljeg suvremenog bluesa.
Sada, na albumu “Tribal,” Dr. John, koji je to ime preuzeo od legendarnog Louisianinog voodoo praktičara s početka 19. stoljeća, oživljava vlastitu personu s kraja 60-ih godina, kad smo ga znali kao “Doctor John, The Night Tripper.” Dobri doktor nam već prvom albuma – “Feel Good Music” - daje na znanje da je lijek u njegovim rukama, da ljekovitu moć imaju – umjetnost, glazba. I am a real good doctor, and I don’t lose... Call me doc, I’m your medicine man, I got the cure in the palm of my hand...
Album “Tribal” nije kronika tragedije, a ni salva kritika, kao prethodna dva albuma Dr. Johna, već slavlje otpornog duha New Orleansa, lokalnih običaja i zvukova i ritmova klasičnog New Orleans soula i R&B-ja i neodoljivo (i divno) podsjeća na onaj njegov najraniji i nezaboravni uradak, njegov prvijenac iz 1968. godine - “Gris-Gris,” koji je Rolling Stone stavio na 143. mjesto svog popisa 500 najboljih albuma svih vremena!
“Tribal” je album s glazbenim tradicijama koje su, od samog početka, u srži glazbene karijere Dr. Johna - swamp rock i blues, second-line jazz, funk, kreolski voodoo, folk i pjev Mardi Gras Indijanaca, kao u naslovnoj i jednoj od najzanimljivijih albuma (počinje kao Oglala Lakota melodija, prelazi u i završava kao blues/soul New Orleansa)...
Uz izvrsni “The Lower 911,” njegov vlastiti bend, Dr. Johnu se pridružuju slide-gitarist Derek Trucks (The Allman Brothers Band, The Derek Trucks Band), te trojica njuorleanskih umjetnika - alt saksofonist Donald Harrison, tenor saksofonist Alonzo Bowens, trombonist Mark Mullins.
Od 16 pjesama, koliko ih ima izdanje na vinilu (četrnaest ih je na kompakt-disku), dvije su one druge legende New Orleansa – Allena Toussainta (“Big Gap” i “Them”), Dr. John je devet skladao sâm, a tri (“Tribal,” “Potnah” i “Change of Heart”) u suradnji s bliskim prijateljem, znanim glazbenikom južne Louisiane Bobbyjem Charlesom, koji je u siječnju ove godine preminuo, pa je Dr. John album “Tribal” njemu i posvetio.
Šezdesetdevetogodišnji Dr. John je u odličnoj formi, zvuči kao Dr. John iz puno mlađih dana, zvuči, zapravo, bolje no ikada, kao umjetnik na vrhuncu svojih kreativnih snaga, a “Tribal” je od strane kritike prihvaćen kao najpotpunije očitovanje glazbenog i osobnog identiteta Dr. Johna u njegovoj karijeri, kao solo glazbenika, dugoj više od 40 godina. Svih tih 40 godina, Dr. John je radio manje-više isto, ali to je uvijek bilo kreativno, nikad trendovsko ni pomodno, pa tako i sada, na albumu “Tribal” (429 Records), albumu bliskoga i poznatoga, ali novoga i osebujnoga. Ne samo da je logičan nastavak izvrsnog “The City That Care Forgot,” iz 2008., nego je, po mišljenju mnogih, album koji definira cijelu karijeru jednoga od najznačajnijih američkih glazbenika.
Ima na njemu spiritualnoga, kreolskog voodooa, ima zajedljivih i ljutitih političkih komentara i društvenih - o (korumpiranom) stanju svijeta (posebice u Louisiani) i društvenim nepravdama i širim ekološkim (“Lissen At Our Prayer”) i ekonomskim pitanjima (“Big Gap” i “Only in Amerika”) i još uvijek neriješenoj situaciji New Orleansa – ima ljubavi, putene i druge, ima (uz orgulje) obilje Dr. Johnova glasovira, u stilu njegova “učitelja,” njegova najvećeg uzora – Professora Longhaira. Ima i prizvuka Louisa Gottschalka, kreolskog skladatelja i pijanista iz 19. stoljeća. A ima i Cajun mudrosti/humora, kao u “Whut’s Wit Dat,” oštroj opomeni da bi nam svima prehrana morala biti zdravija...
