Top priča BiH
Percepcija korupcije: BiH među zemljama koje najviše nazaduju
Bosna i Hercegovina (BiH) je jedna od zemalja koje su u proteklih devet godina najviše nazadovale kada je riječ o percepciji raširenosti korupcije, navodi se u novom izvještaju organizacije Transparency International.
Prema Indeksu percepcije korupcije za 2020. godinu, od ukupno 180 zemalja, BiH zauzima 111. poziciju, sa 35 indeksnih bodova i to mjesto dijeli sa Panamom, Mongolijom i Sjevernom Makedonijom. U odnosu na prošlogodišnji izvještaj, BiH je nazadovala za jedan bod i za 10 pozicija.
Poredeći sa Indeksom za 2012. godinu, to je pad za sedam bodova i čak 39 mjesta na listi.
„To znači da je vladavina prava disfunkcionalna i da institucije nisu u mogućnosti da kontrolišu jedne druge. U Bosni je povezano i sa fundamentalnom slabosti pravosudnog sistema. To je nešto što zahtijeva najveći mogući nivo pažnje“, kaže za Glas Amerike Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu.
Prema njenim riječima, dugogodišnji pad BiH na listi znači da vlast nije efikasna u borbi protiv korupcije:
„Postoji potreba da se unaprijede brojni zakoni koji regulišu sukob interesa, finansiranje političkih partija, finansiranje izbora, te da zemlja uspostavi snažniji i značajno transparentniji sistem kada je riječ o javnim nabavkama i odlukama o tome ko će imati korist od javnog novca.“
Transparency International objavljuje Indeks percepcije korupcije jednom godišnje, pri čemu zemlje ne rangiraju prema stvarnom nivou korupcije, nego prema percepciji društva o korupciji u javnom sektoru. Što određena država ima niži skor na indeksu (manje bodova), to je percepcija javnosti o korupciji u njoj veća – i obrnuto.
Istraživački novinari sa kojima je Glas Amerike razgovarao kažu da je visok nivo percepcije o korupciji opravdan u kontekstu sveprisutne korupcije u praksi.
„Teško da se može dati gora ocjena od onoga što je stvarnost, od onoga što mi viđamo svaki dan. Ovo je u punom smislu te riječi korupcijom zarobljena država“, kaže Semir Mujkić, urednik Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH).
Mujkić dodaje da smatra kako ljudi stavove o rasprostranjenosti korupcije formiraju na osnovu ličnih iskustava, te na osnovu toga što institucije ne rade dovoljno na borbi protiv korupcije i popravljanju tog imidža.
Upravo su vlasti, upravo su predstavnici pravosudne vlasti u BiH radili sve da se taj imidž pokvari. I nisu radili gotovo ništa da se taj imidž popravi.Semir Mujkić, urednik BIRN BiH
Aladin Abdagić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) ima slično mišljenje: „Nažalost, ja se mogu složiti sa ocjenom da je BiH i dalje pri dnu što se tiče korupcije“.
Abdagić objašnjava da njegova organizacija često objavljuje istraživanja o zloupotrebama javnog novca i korupciji, što u nekim slučajevima dovodi i do pokretanja istraga ili podizanje optužnica. Ipak, dodaje da ti pojedinačni primjeri ne odražavaju realnu sliku o efikasnosti pravosuđa, što posljedično utiče i na građane.
„Kada vide da nema reakcija pravosudnih institucija na te zloupotrebe, a u većini slučajeva u tim lokalnim sredinama, to je javna tajna, i oni se opredjeljuju i često su učesnici korupcije, naravno u manjem nivou, ali svakako i oni u tome učestvuju“, kaže Abdagić.
Tmurna slika korupcije širom svijeta
Centralna tema Indeksa percepcije korupcije za 2020. godinu je pandemija koronavirusa. Transparency International navodi da su brojni životi izgubljeni upravo zbog korupcije u zdravstvenom sektoru, da korupcija podriva globalni odgovor zdravstva na pandemiju, te doprinosi dugotrajnoj krizi demokratije.
„Covid-19 nije samo zdravstvena i ekonomska kriza. To je korupciona kriza. Kriza kojom trenutno ne uspijevamo upravljati”, izjavila je povodom objave Indeksa Delia Ferreira Rubio, predsjedavajuća Upravnog odbora Transparency International-a.
Lidija Prokić kaže da su se zemlje koje su korumpiranije i imaju niži skor na Indeksu slabije borile sa pandemijom: „Kada je korupcija prisutna javni novac je uklonjen iz neophodnih usluga, što uključuje medicinske usluge, a to dovodi do slabijeg upravljanja zdravstvenim sistemom“.
BiH na Indeksu spada u region 19 zemalja Istočne Evrope i Centralne Azije, označen kao područje na kojem je pandemija razotkrila niz strukturalnih i upravljačkih problema i za koji se u izvještaju navodi:
„Neki od političkih lidera iskoristili su krizu da povećaju svoju moć, dodaju restrikcije na ionako ograničen pristup informacijama, eliminišu transparentnost iz javnih nabavki, te odbace mehanizme za odgovornost prema javnosti“.
Konkretno, za BiH piše da je tokom pandemije „iskusila brojna kršenja ljudskih i radničkih prava, kao i diskriminaciju u distribuciji ekonomske pomoći, te navodne nezakonite nabavke medicinske opreme“.
Kao izvor za ovu konstataciju navedena je prijava koju je organizacija Transparency International BiH podnijela protiv Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske „zbog spornih nabavki medicinske opreme od nekvalifikovanih ponuđača“. Riječ je o nabavci zaštitnih maski i druge zaštitne opreme od firmi koje nemaju dozvolu za promet medicinskim sredstvima.
Prema izvještaju, Indeks za 2020. godinu „oslikava tmurnu sliku korupcije širom svjieta“, pri čemu većina država u protekloj deceniji nije napravila značajan napredak u borbi protiv korupcije.
Kada je riječ o regionu Zapadnog Balkana, sve države su plasirane bolje od BiH: Crna Gora (67. pozicija), Srbija (94), Albanija i Kosovo (104), dok Sjeverna Makedonija ima isti skor kao i BiH.
Prokić kaže da region u cjelini bilježi postepen pad iz godine u godinu, što je zabrinjavajuće.
Prosječan skor zemalja Zapadnog Balkana je značajno niži od globalnog prosjeka.Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu
Kao jedna od zemalja na koju treba obratiti posebnu pažnju u izvještaju je navedena Srbija, sa najlošijim rezultatom u proteklih devet godina i korupcijom koju odlikuju problemi sa vladavinom prava, urušavanjem demokratije i gušenjem kritika.
Prvo mjesto na Indeksu dijele Danska i Novi Zeland, sa po 88 bodova, dok su posljednjeplasirani Somalija i Južni Sudan, u oba slučaja sa skorom 12.
Sjedinjene Države imaju najniži skor od 2012. godine i sa 67. poena zauzimaju 25. poziciju. Kao razlozi su pobrojani navodni sukobi interesa i zloupotrebe položaja na najvišem nivou, ali i slab nadzor nad paketom pomoći američke vlade zbog pandemije, vrijednim hiljadu milijardi dolara.
Uticaj politike na pravosuđe
Drugi izvještaji Transparency Internationala također ukazuju na raširenu korupciju u BiH i u skladu su sa nalazima Indeksa percepcije korupcije. Krajem prošle godine, ova organizacija je objavila analizu pod nazivom: „Istraživanje zarobljenosti država”: Nepovoljan uticaj na donošenje zakona i na pravosuđe na području Zapadnog Balkana i Turske“.
U analizi je navedeno da je jedan od ključnih problema BiH i drugih država iz regiona nedostatak vladavine prava „kojeg konstantno podrivaju politički lideri, čiji je glavni motiv zarobljavanje države za privatnu korist, što vodi do raširenih zloupotreba javnih položaja.“
Iz Transparency International-a su istraživali dva ključna faktora koji dovode do zarobljenih država: nekažnjivost visoke korupcije, te postavljanje propisa i pravila koji ne odgovaraju interesima šire javnosti, već manjih grupa. Za BiH je istaknuto da političke elite iskorištavaju nedostatke u zakonodavstvu i imenuju stranački podobne ljude na ključne pozicije.
Kao primjer problematične prakse je naveden slučaj Amira Zukića, bivšeg funkcionera i generalnog sekretara Stranke demokratske akcije. Protiv njega je 2017. godine podignuta optužnica da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektroprivredi BiH, nakon čega je koristio uticaj da bi realizirao nezakonita zapošljavanja. Sudski postupak još traje, a Zukića su u međuvremenu zbog korupcije sankcionisale i Sjedinjene Države.
Transparency International je kao probleme koji pogoduju korupciji u BiH izdvojio upravo kompleksan politički i društveni sistem zasnovan na stranačkoj i etničkoj pripadnost, kao i politički uticaj na pravosuđe, te neefikasnost sudstva.
Aladin Abdagić, urednik CIN-a, kaže da postoji protekcionizam prilikom procesuiranja najviših oblika korupcije, što dovodi do nepovjerenja građana prema pravosuđu:
„Primijetili smo kada pišemo o funkcionerima koji se nalaze na većim, odgovornijim funkcijama i kada otkrijemo njihove zloupootrebe javnih funkcija ili bilo kakvu korupciju, tada pravosuđe uopšte ne radi. Dok kada na isti način dokažemo neki kriminal ili zloupotrebu na manjem nivou, tada imamo više efekata.“
Prema pisanju BIRN-a BiH, Tužilaštvo BiH je u 2020. godini podiglo samo 12 optužnica protiv 22 osobe za koruptivna krivična djela, od čega više od polovine tek u decembru. Godinu ranije, državno tužilaštvo je zbog korupcije podiglo 11 optužnica protiv 33 osobe.
Urednik BIRN-a BiH, Semir Mujkić, objašnjava da je jedan od ključnih problema što se većina tih slučajeva odnosi na male prekršaje sa niskom pribavljenom materijalnom koristi optuženih, na primjer, graničnih policajaca.
Dodaje da na državnom nivou nedostaju slučajevi procesuiranja visoke korupcije, te da su čak neka od tužilaštava na nižim nivoima uspješnija u tome.
„Korupcija u BiH se zbog nerada tužilaštava, zbog odnosa koji ima posebno Tužilaštvo BiH, smatra nečim isplativim. Tako da na neki način ustvari i potiče ljude da budu korumpirani. Nema uopšte tu ulogu da ih sprečava, da visina kazne, da ozbiljnost tih optužnica bude takva da se ljudi zamisle“, kaže Mujkić.
See all News Updates of the Day
Spajanje odjela u Tužilaštvu BiH - bolja statistika ili rezultati protiv korupcije
U želji da napravi bolje rezultate Državno tužilaštvo odlučilo je pokrenuti proces spajanja Odjela za organiozvani kriminal i korupciju sa takozvanim Odjelom III i formiranja novog odsjeka za borbu protiv krijumčarenja ljudima. Ali pravni stručnjaci ukazuju da bi novi ustroj mogao dovesti samo do poboljšanja statistike Tužilaštva ali ne i stvarnih rezultata u borbi protiv korupcije.
Kada je zvanično imenovana na funkciju glavne državne tužiteljice Gordana Tadić je u januaru 2019. godine najavila preustroj odjela Tužilaštva Bosne i Hercegovine, piše BIRN BiH.
Već tada se Državnog tužilaštvo suočavalo sa kritikama da ne radi dovoljno dobro na procesuiranju korupcije a izvještaji o lošem procesuiranju korucpije samo su povećali pritisak na ovu pravosudnu instituciju u posljednje dvije godine.
“Spojit ćemo ova dva odjela da bi se povećala efikasnost i rad Tužilaštva jer se radi o sličnim predmetima. Imamo povećan broj predmeta za trgovinu ljudima i ilegalne migracije”, rekla je nakon imenovanja Tadić, iznoseći program svog rada na sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV).
U četvrtak 22. aprila 2021. godine iz Tužilaštva je saopšteno da je Kolegij tužilaca dao suglasnost za izmjenu i dopunu Pravilnika o unutarnjoj organizaciji, kojom će se omogućiti spajanje Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju i Odjela III. Ove izmjene predviđaju i formiranje zasebnog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima, “sa ciljem efikasnijeg rada Tužiteljstva BiH i ostvarivanja što boljih rezultata u radu”.
Iz Tužilaštva još uvijek nije saopšteno više detalja o novom načinu rada, imenu ili vremenu kada će novi odjel početi sa radom a iz ove institucije nisu odgovorili na upit za komentar Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Branko Perić, sudija Suda BiH kaže da je spajenje odjela „mač sa dvije oštrice“ jer će sa jedne strane omogućiti tužiocima da na sitnim predmetima prave dobru statistiku, ali da je sa druge spajanje dobar razlog da se ravnopravno na tužioce rasporedi teret posla.
„Tužioci u Odjelu III duplo lakši posao imaju, a primaju istu platu. Tako da je s te strane razumno da se podijeli ravnomjerno posao na sve sa Odjela II i III. S jedne strane je dobra stvar, a sa druge strane loša zbog toga što će neko to zlupotrebljavati pa će samo na lakšim predmetima praviti statisiku”, kaže Perić.
Iako je Odjel III prema posljednjem javno dostupnom izvještaju o radu na stranici Tužilaštva za 2018. godinu imao manje podignutih optužnica od Odjela II, u ostvarenu normu su ušla riješena 284 predmeta protiv 523 osobe, predmeta protiv poznatih počinilaca.
Preme izvještaju, Odjel za sva ostala krivična djela iz nadležnosti Suda BiH ima veću ostvarenu normu od drugih odjela i prosjeka Tužilaštva. Ovaj je Odjel 2018. godine imao normu od 194 posto dok je norma Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju 144 posto.
Advokatica Vasvija Vidović kaže da je njeno duboko uvjerenje da spajanje odjela ne doprinosi efikasnosti gonjenja za najteža krivična djela korupcije i organizovanog kriminala.
„Odjel III se bavi predmetima koji su po svojoj prirodi jednostavni, kratko traju i brzo se završavaju i na taj način, kada se ta dva odjela stope, imat ćemo u izvještajima objedinjene rezultate oba odjela i time se otvara mogućnost da se pokazuje bolje stanje u radu Tužilaštva nego što ono objektivno jeste”, kaže Vidović.
Tužilaštvo kao najslabija tačka pravosudnog sistema
Kako je BIRN BiH ranije pisao, Tužilaštvo BiH je u prošloj godini podiglo svega 12 optužnica protiv 22 osobe koje se terete za koruptivna krivična djela, od čega je više od polovine podignuto u decembru. U optužnicama gdje je naveden takav iznos, ukupna pribavljena korist, prema saopštenjima najvišeg tužilaštva u državi, iznosi je tek nešto više od 15.000 KM i 40 eura.
Vidović pojašnjava da će se spajanjem odjela pokazati koliko ima zajedničkih predmeta iz obje oblasti i time se “zamagliti” slabi rezultati rada Državnog tužilaštva na najtežim krivičnim djelima zbog kojih je i osnovan Državni sud.
„Umjesto da se vrši čak raslojavanje u okviru samog Odjela organizovanog kriminala i da se korupcija posebno vodi, čime bi se Tužilaštvo fokusiralo na gorući problem, a i samo društvo vidjelo rezultate u vezi s tim gorućim problemom društva, ovako postoji velika mogućnost da se rad na tome zamagli”, dodaje ona.
U izvještaju stručnjaka kojeg je u Briselu u decembru 2019. Evropskoj komisiji predstavio Reinhard Priebe, navedeno je da pravosudni sistem u BiH ne uspijeva da se bori protiv ozbiljnog kriminala i korupcije a niti jedna od četiri postojeće pravosudne nadležnosti ne funkcionišu adekvatno.
Posebno je naglašeno da su “specijalizirani odjeli ključni u složenim predmetima korupcije”.
„Posebni odjeli u Tužilaštvu BiH i Tužilaštvu Republike Srpske postoje ali ne postižu bilo kakve rezultate u predmetima na visokom nivou”, navodi se u izvještaju stručnjaka.
Esad Fejzagić, advokat i bivši sudija Suda BiH smatra da je Tužilaštvo BiH najslabija tačka pravosudnog sistema u BiH. On naglašava da su u Odjelu III najednostavniji predmeti sa najmanjom zaprijećenom kaznom, te smatra da bi Odjel III trebao biti potpuno izmješten iz Tužilaštva BiH odnosno iz nadležbosti Suda BiH.
Spajanjem dva odjela se, smatra Fejzagić, “još više na neki način snižava rejting Tužilaštva BiH”.
„Na ovaj način će se udrobiti ta zajednička dva Odjela i nešto po svojoj težini kompleksnosti, zahtjevnosti ni u kojem slučaju nije nivo tužilaca koji rade na državnom nivou. Što se tiče složenosti, kantonalni tužioci u privrednim odjelima svi rade neuporedivo složenije predmete nego što recimo rade u odjelu III Državnog tužilaštva u mnogim slučajevima i u Odjelu II”, kaže on.
„Mislim da su pokazatelji rada Tužilaštva BiH takvi da ih nikakva statistika ne može previše oprati ako će se ući zbilja u suštinu i analitički pristupiti onome šta je Tužilaštvo BiH“, zaključuje Fejzagić.
Miješanje statistike
U izvještaju Transparency Internationala u BiH objavljenom početkom aprila zaključuje se da u BiH nema procesuiranja korupcije na visokom nivou. Prema izvještaju, posljednjih godina BiH potresle su velike korupcijske afere o čijoj većini se izvještavalo samo u medijima, a nikada nisu stigle do suda. Većina velikih korupcijskih afera završava se ili u istražnoj fazi ili se pretvaraju u dugogodišnje sudske postupke, urušavajući značaj blagovremenog i efektivnog procesuiranja.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparencyja u BiH naglašava kako je Tužilaštvo BiH u posljednjem periodu pokazalo neefikasnost.
„Ne znam na koji način će spajanje u jedan odjel povećati efikasnost jer smo vidjeli već i dosad neefikasnost Tužilaštva, posebno kada je riječ o procesuiranju korupcije i organiziranog kriminala za visoko profilirane slučajeve. Postoji vrlo neuravnotežen pristup Tužilaštva i vrlo proizvoljan pristup u tome šta će uzeti, šta neće i za koje prijave će donijeti naredbu o sprovođenju istrage, a za koje neće i to je neko suštinsko pitanje, a ne u kojem će to odjelu biti”, kaže ona.
Ističe da je suštinsko pitanje na koji način se uopšte koristi tužilačka diskrecija pri donošenju odluka i na koji način se raspoređuju predmeti.
„Vidjeli smo ogroman problem sa načinom raspodjele predmeta prema pojedinačnim tužiocima zbog čega je podnesena diciplinska tužba protiv glavne tužiteljice Gordane Tadić. Mislim da se zapravo ovi problemi pokušavaju zakamuflirati pričom o osnivanju nekakvog zajedničkog odjela i još jedan dodatni PR potez koji ne donosi suštinski nikakve promjene”, kaže Korajlić.
Advokat Miodrag Stojanović kaže da želi da vjeruje da je izmjena unutrašnje organizacije Tužilaštva BiH u funkciji efikasnijeg, uspješnijeg i produktivnijeg rada.
„Međutim nisam siguran da ovo vodi ka takvom mom zaključku iz prostog razloga što ne vidim da će se išta značajno promijeniti u pogledu ljudi i resursa koji rade taj posao, onih pratećih službi koje servisiraju Tužilaštvo u otkrivanju i procesuiranju krivičnih djela iz Odjela II i Odjela III dosadašnje organizacije Tužilaštva, a to su entiteska ministrastva unutrašnjih poslova, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), Granična policija”, kaže Stojanović.
Ne vidim da se tu nešto spektakularno novo dobija, kaže on.
„Neću da budem maliciozan pa da pomislim da bi ovo moglo da bude u funkciji bolje statistike za Tužilaštvo jer kad spojite Odjel II i Odjel III – kada toplu vodu pomiješate sa super hladnom vodom dobit ćete ipak neku ublaženu vodu – zato što sada imate ove predmete kao što su trgovina ljudima, migranti, falsifikovanje novca. Sve češće su ti predmeti koji onda nose dobru statistiku, a u stvari kriju iza sebe mnogo ozbiljnih predmeta koruptivne prirode i predmeta odganizovanog kriminala i onoga sa čim se država susreće kao prioritetnim problemima rješavanja kriminala”, kaže Stojanović.
U izvještaju OSCE-a za 2019. godinu, poređenje rezultata i nalaza za 2017. i 2018. sa nalazima iz 2019. godine ukazuje na ukupno pogoršanje učinka sudija i tužilaca u procesuiranju teških predmeta korupcije.
Srbija dala državljanstvo odbjeglom Mirku Vrućiniću pred izricanje presude za ratne zločine u BiH
Srbija je Mirku Vrućiniću dala državljanstvo dva mjeseca prije nego je pobjegao iz Bosne i Hercegovine gdje mu se završavalo petogodišnje suđenje za ratne zločine u Sanskom Mostu, što je prema mišljenju svjedoka iz ovog postupka ponižavajuće za žrtve i ujedno obmana njih i pravosuđa.
Kako je potvrđeno iz Državnog suda za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), Vrućinić je u evidenciju državljana Srbije upisan u septembru 2020. na osnovu rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije iz juna te godine.
Posljednjeg dana mjeseca augusta 2020. Vrućinić se nije pojavio pred Sudom BiH gdje je njegova Odbrana nakon petogodišnjeg postupka trebala iznijeti završne riječi, poručivši po advokatu Branku Gudalu da je otišao u Srbiju zbog nepoštenog suđenja.
Nakon što je Sud obaviješten o njegovom odlasku u Srbiju, utvrđeno je da je 30. augusta u 13:25 sati prešao granični prelaz “Rača”.
Vrućiniću, nekadašnjem načelniku Stanice javne bezbjednosti i članu Kriznog štaba u Sanskom Mostu, sudilo se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci. Suđenje mu je počelo 22. aprila 2015. godine.
Tužiteljica Eldina Biuk je na ročištu 31. augusta prošle godine navela da je Tužilaštvo BiH više puta od Srbije i putem Interpola tražilo informaciju o dvojnom državljanstvu i da li je Vrućinić podnio zahtjev za srbijansko državljanstvo, ali da iz te države nisu htjeli odgovoriti.
Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH, kaže da je ova institucija u više navrata, u skladu sa Memorandumom o saradnji, slala upit Tužilaštvu za ratne zločine Srbije o državljanstvu i prebivalištu optuženog na području ove države.
"Pomoć smo tražili i putem Interpola. Pomoć i koordinaciju u novembru 2020. godine pružio je Ured tužitelja u Den Haagu, te smo od Tužilaštva za ratne zločine Srbije dobili odgovor da ima državljanstvo Srbije i prijavljeno prebivalište na području te države", naveo je Grubešić u pisanom odgovoru.
Sud BiH je 4. aprila 2021. dobio odgovor od Ministarstva pravde Srbije po zamolnici poslanoj gotovo pet mjeseci ranije u kojoj je pitano da li Vrućinić ima državljanstvo te države.
BIRN je podatke o državljanstvu Vrućinića pokušao da dobije u dva navrata tokom nekoliko mjeseci od MUP-a, ali su zahtjevi odbijeni.
"Budući da postupak u BiH nije okončan, a pošto se ne vodi u Srbiji, ne možemo znati da li su sva njegova prava poštovana, a naročito pravo na fer i pošteno suđenje, imajući u vidu sve objektivne okolnosti procesuiranja pripadnika srpskog naroda za krivična dela počinjena za vreme rata u BiH, a koje su vršile institucije BiH i međunarodni sudovi", navedeno je u odgovoru MUP-a Srbije.
Iz MUP-a nisu odgovorili na dodatni zahtjev za komentar o davanju državljanstva optuženom za ratne zločine na samom kraju suđenja.
Nemogućnost suđenja u odsustvu
Iz Suda su ranije potvrdili da je 1. septembra 2020. doneseno rješenje o određivanju pritvora i naredba o raspisivanju potjernice za Vrućinićem, te da je odbijen zahtjev Tužilaštva BiH da se suđenje okonča i izrekne presuda bez prisustva optuženog za kojim je Interpol raspisao potjernicu.
"Rješenje je postalo pravosnažno 2. decembra 2020. godine nakon što je Apelaciono odjeljenje odbilo žalbu Tužilaštva kao neosnovanu", odgovoreno je iz Državnog suda, uz objašnjenje da se Vrućiniću, prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, ne može suditi u odsustvu.
Sudija Faris Vehabović govori da je Evropski sud za ljudska prava u više predmeta zauzeo stav da onaj kome se sudilo u odsustvu nije imao jednakost oružja, te su zbog toga mnoge zemlje napustile tu mogućnost.
Vehabović ističe da čak tamo gdje se može suditi u odsustvu, obaveza je ponovno suđenje ukoliko osoba postane dostupna organima te države.
Esad Fejzagić, advokat i bivši sudija Suda BiH, smatra da su materijalni zakoni u BiH manjkavi i da se radi o kompleksnom problemu koji se ne može nikako samo adresirati na sudije i tužioce.
"Ranije je to postojalo s tim što je postojala mogućnost čim bude dostupan taj optuženi organima pravosuđa u toj zemlji, taj postupak se stavlja van snage i počinje suđenje iznova", kaže Fejzagić.
Vehabović navodi da sudovi mogu da koriste mjere pritvora i drugih zabrana koje osiguravaju prisustvo optuženog na suđenju, dok Fejzagić smatra da su uprkos njima "granice šuplje".
"Oduzmu se svi putni dokumenti, naredi im se javljanje u policijsku upravu. Međutim, naše granice su šuplje kao švajcarski sir i može svako živ proći u svaka doba", kaže Fejzagić, dodajući da u Zakonu o krivičnom postupku postoje ograničenja o trajanju pritvora.
Obmana pravosuđa i žrtava
Adil Draganović, advokat koji bio svjedok Tužilaštva u postupku protiv Vrućinića, smatra da je njegov bijeg ponižavajući za žrtve.
"Bio je svjestan da će biti osuđen. Obmanuo je naše pravosuđe, branio se sa slobode. Ni Tužilaštvo ni Sud sigurno nisu imali informacije da bi mogao pobjeći iz BiH u Srbiju i pozivati se na državljanstvo", kaže Draganović.
Kako navode u Državnom sudu, ugovorom između BiH i Srbije o izručenju od 5. septembra 2013. godine propisano je da se odredbe o izručenju sopstvenih državljana ne primjenjuju na krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, zbog čega optuženi sa dvojnim državljanstvom Srbije napuštaju BiH.
"Vrućinić je odlaskom u Srbiju, čiji je državljanin, postao nedostupan organima gonjenja BiH, s obzirom da ni BiH ni Srbija ne izručuju vlastite državljane u predmetima genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina", navedeno je iz Suda.
Iz Suda dodaju da veliki broj optuženih koji se trenutno procesuiraju pred Sudom BiH zbog ratnih zločina posjeduju dvojno državljanstvo BiH i Srbije ili Hrvatske.
"Oni koji ne posjeduju dvojno državljanstvo prije početka glavnog pretresa isto ostvare tokom trajanja glavnog pretresa", kažu u Sudu.
Sudija Evropskog suda za ljudska prava Vehabović ističe da ukoliko saradnja nije moguća, onda postoje sredstva u zakonu koja se mogu iskoristiti da bi se osiguralo nečije prisustvo.
"To prije svega treba rješavati na bilateralnom nivou između dvije države da se naprave odgovarajući ugovori koji bi osigurali da se priznaju presude ili da se može suditi uz punu saradnju one druge države", smatra Vehabović.
Dan planete Zemlje: BiH bez odgovora na klimatsku krizu
Dok lideri zemalja širom svijeta traže rješenja kako bi se smanjile klimatske promjene, bh. ekološki predstavnici upozoravaju da se nadležni u BiH gotovo i ne bave ovim problemom, te da štiteći interese privilegovanih pojedinaca na štetu prirodnih resursa i građana, udaljavaju BiH od adekvatne borbe sa klimatskom krizom.
Već 50 godina u svijetu se 22. april obilježava kao Dan planete Zemlje. Dok 40 svjetskih lidera, na poziv američkog predsjednika Joe Bidena, učestvuju u samitu o klimatskim promjenama, predstavnici Centra za životnu sredinu, u razgovoru za Glas Amerike otkrivaju na koji način se BiH nosi sa globalnim izazovima i koliko su ove teme u fokusu bh. lidera.
Dan planete Zemlje obično je prilika da se predstavnici najviših bh. institucija osvrnu na klimatske promjene i ukažu na potrebu zaštite životnog okruženja. Međutim, situacija na terenu prikazuje jednu sasvim drugačiju sliku, tvrde ekološki aktivisti, koji gotovo svakodnovno nastoje da spriječe uništavanje i ekspolataciju prirodnih resursa BiH.
"Postoje dva principa bh. razmišljanja o ovoj temi: 'Raditi uobičajeno i kao da se ništa ne dešava' i 'Naša zemlja ne daje veliki doprinos emisijama poput Kine ili SAD-a'. Takvi stavovi će nas dovesti pred svršen čin i krizu kakvu već vidimo na pomolu sa pandemijom", kaže za Glas Amerike Majda Ibraković, koordinatorica Energije i klimatskih promjena u Centru za životnu sredinu (CZZS).
Prema njenim riječima, promjene izazvane pandemijom su samo mali talas u odnosu na „klimatski cunami“ koji dolazi i donosi probleme koje već sad osjećamo s ekstremnim temperaturama, vremenskim nepogodama, poljoprivredom i proizvodnjom hrane, nekontrolisanom sječom šuma, zagađenjem voda i enormnim emisijama u zraku.
"Bh. političari nastavljaju štititi interese lobija i profitera dozvoljavanjem eksploatacije naših resursa koji nas štite od negativnih posljedica klimatske krize. Samo potpunom promjenom paradigme i politike, okretanjem ka zelenoj tranziciji i očuvanju prirodnih vrijednosti, možemo ublažiti klimatsku i ekološku krizu i adaptirati se na promjene koje su već prisutne", kaže ona.
Pandemija i klimatske promjene
U trenutku kada je borba sa korona virusom u fokusu cijelog svijeta, mnogi stručnjaci brigu o javnom zdravlju dovode u vezu sa očuvanjem biodiverziteta, prirodnih staništa i različitih vrsta.
"Antropocentrični stav savremene civilizacije je nešto protiv čega se cijelo čovječanstvo, pa i naše društvo, mora boriti. Neophodno je osvijestiti opštu i političku javnost da za opstanak života na zemlji nije dovoljan samo čovjek, nego njegov održiv suživot sa drugim vrstama u zdravoj i stabilnoj životnoj sredini", objašnjava za Glas Amerike Aleksandra Dragomirović, potpredsjednica CZZS, koja dodaje da prirodu ne smijemo posmatrati kao razvojni resurs, već kao naš neophodan osnov za opstanak.
Prošle godine, obilježavanje Dana planete Zemlje u Bosni i Hercegovini proteklo je u neizvjesnoj borbi sa prvim udarima pandemije. To je bio povod da 27 ekoloških udruženja zatraže hitan sastanak sa svim relevantnim bh. institucijama kako bi se pristupilo oporavku i reformi javnih politika, a s ciljem lakšeg prevazilaženja postojeće krize izazvane pandemijom, ali i dugoročnim neodrživim upravljanjem resursima.
Dopis sa zahtjevima poslan je u junu na adrese entitetskih, državnih i međunarodnih institucija. Odgovor, ali ne i termin za sastanak, stigao je samo od Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
"Ova pasivnost govori o odnosu prema životnoj sredini u Bosni i Hercegovini. Šta onda da očekujemo kada klimatske promjene pokažu svoju najtamniju stranu?", pita se Tihomir Dakić, predsjednik CZZS, koji dodaje da su reakcije domaćih i stranih institucija prespore i nedovoljne, ali da će pomenuti zahtjevi ponovno biti proslijeđeni i ove godine.
Ekološki predstavnici ne očekuju da se stvari promijene preko noći, ali ističu da se mnogo toga moglo realizovati prethodnih deset mjeseci.
Prema njihovim riječima, dok su inspekcije bile fokusirane na sprječavanje širenja virusa, a građani onemogućeni da javno djeluju, dešavale su se intezivnije zloupotrebe prirodnih resursa.
"Sa jedne strane smo imali investitore koji bez obzira na pandemiju započinju radove na uništavanju rijeka, a sa druge strane smo imali aktiviste koji zbog mjera nisu mogli izraziti masovnije protivljenje", kaže Dragana Skenderija, koordinatorica Koalicije za rijeke BiH, koja smatra da su zabrane javnog okupljanja pogodovale bh. vlastima.
"Javnost je bila uskraćena za blagovremeno, transparentno i pravedno učešće u postupcima koji se tiču pitanja životne sredine. Zbog toga je CZZS uložio zahtjev za da se pristup javnosti omogući korištenjem IT alata, kao i zahtjev da se olakša pristup ekološkoj pravdi. Dok prvom zahtjevu još uvijek nije udovoljeno, drugi je rezultirao Preporukom Ombudsmena za ljudska prava BiH", kaže Redžib Skomorac iz CZZS, koji se poziva na poštovanje Arhuske konvencije, koju je BiH potpisala 2008. godine, a koja predviđa da javnosti učestvuje u donošenju odluka, te ima pristup informacijama i pravosuđu u pitanjima životne sredine.
S obzirom na ograničeno kretanje ljudi tokom pandemije, mnogi evropski gradovi pristupili su prenamjeni prostora, tako da je privremenim oduzimanjem saobraćajnica automobilima, omogućen veći prostor za kretanje pješaka i biciklista. Uprkos apelima ekoloških organizacija, ova mjera nije realizovana u bh. gradovima.
"Gradovi koji su uhvatili 'talas' promjena, sada svoje privremene mjere mijenjaju u trajne, a donose nove privremene. Za to vrijeme pred nama je tek promjena koncepta razmišljanja kod donosioca odluka, prije svega onih na lokalnom nivou", kaže Dragan Kabić, koordinator transporta u CZZS.
Majda Ibraković smatra da se tokom pandemije, umjesto izgovora da su kapaciteti smanjeni, trebalo raditi na jačanju inspekcijskog nadzora i povećanju sankcija kad su u pitanju aktivnosti ugrožavanja životne sredine.
"Trebalo je i revidirati sve strateške dokumente i promijeniti planove za štetne projekte koji dokazano već ugrožavaju životnu sredinu, ali i bh. društvo i ekonomiju", objašnjava aktivistica Ibraković.
Ovo su samo neki od koraka koji su, prema mišljenju ekoloških predstavnika, mogli biti bar započeti u prethodnom periodu. S obzirom na izostanak njihove realizacije, ostaje otvoreno pitanje na koji način će BiH odgovoriti na krupnije izazove, poput energetske tranzicije, koja je primarni uslov bh. evropskog puta.
U nedavnoj izjavi za Glas Amerike stručnjaci Regionalnog centra za održivu energetsku tranziciju – RESET istakli su da je Evropski zeleni dogovor, koji propisuje potpunu dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine, jedinstvena šansa za razvoj BiH.
Međutim, BiH, koja bi svoju energetsku strategiju trebala prilagoditi Pariškom sporazumu i Sofijskoj deklaraciji, čija je potpisnica, još se nije izjasnila u kom pravcu ide u tom pogledu, zbog čega bi se u narednim decenijama mogla suočiti sa ozbiljnim društvenim, ekonomskim i socijalnim problemima.
Ambasada SAD poslije Dodikovog poziva: Zapaljiva retorika neprihvatljiva
Zapaljiva retorika koja govori o ratu, secesionizmu u Bosni i Hercegovini (BiH) je opasna, neodgovorna i neprihvatljiva, navodi se u odgovoru ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH na upit Radija Slobodna Evropa (RSE).
Takav stav nam je saopšten povodom poziva na razgovor, koji je Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, uputio Federaciji BiH , kako bi se došlo do "uravnoteženog rješenja za sve".
"Nijedan entitet nema budućnost izvan Bosne i Hercegovine", navode u odgovoru iz ambasade SAD, u srijedu 21. aprila.
Dodik je, 20. aprila, nakon sastanka vladajuće koalicije u Republike Srpske (RS) na Mrakovici (planina Kozara) najavio da će u Narodnoj skupštini Republike Srpske političke partije donijeti platformu na osnovu koje će se obratiti partnerima u Federaciji BiH da se razgovara o budućnosti BiH.
Iz Ambasade SAD u BiH poručuju da ‘niti Dejton, niti Ustav BiH ne daju pravo na otcjepljenje niti jednom od dva entiteta, te da ‘svako djelovanje usmjereno na razgradnju BiH predstavlja kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma’
Komentari
Already have an account? Logirajte se
Not a registered user? Registrujte se
Učitajte još komentara