Izdvojeno
Percepcija korupcije: BiH među zemljama koje najviše nazaduju
Bosna i Hercegovina (BiH) je jedna od zemalja koje su u proteklih devet godina najviše nazadovale kada je riječ o percepciji raširenosti korupcije, navodi se u novom izvještaju organizacije Transparency International.
Prema Indeksu percepcije korupcije za 2020. godinu, od ukupno 180 zemalja, BiH zauzima 111. poziciju, sa 35 indeksnih bodova i to mjesto dijeli sa Panamom, Mongolijom i Sjevernom Makedonijom. U odnosu na prošlogodišnji izvještaj, BiH je nazadovala za jedan bod i za 10 pozicija.
Poredeći sa Indeksom za 2012. godinu, to je pad za sedam bodova i čak 39 mjesta na listi.
„To znači da je vladavina prava disfunkcionalna i da institucije nisu u mogućnosti da kontrolišu jedne druge. U Bosni je povezano i sa fundamentalnom slabosti pravosudnog sistema. To je nešto što zahtijeva najveći mogući nivo pažnje“, kaže za Glas Amerike Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu.
Prema njenim riječima, dugogodišnji pad BiH na listi znači da vlast nije efikasna u borbi protiv korupcije:
„Postoji potreba da se unaprijede brojni zakoni koji regulišu sukob interesa, finansiranje političkih partija, finansiranje izbora, te da zemlja uspostavi snažniji i značajno transparentniji sistem kada je riječ o javnim nabavkama i odlukama o tome ko će imati korist od javnog novca.“
Transparency International objavljuje Indeks percepcije korupcije jednom godišnje, pri čemu zemlje ne rangiraju prema stvarnom nivou korupcije, nego prema percepciji društva o korupciji u javnom sektoru. Što određena država ima niži skor na indeksu (manje bodova), to je percepcija javnosti o korupciji u njoj veća – i obrnuto.
Istraživački novinari sa kojima je Glas Amerike razgovarao kažu da je visok nivo percepcije o korupciji opravdan u kontekstu sveprisutne korupcije u praksi.
„Teško da se može dati gora ocjena od onoga što je stvarnost, od onoga što mi viđamo svaki dan. Ovo je u punom smislu te riječi korupcijom zarobljena država“, kaže Semir Mujkić, urednik Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH).
Mujkić dodaje da smatra kako ljudi stavove o rasprostranjenosti korupcije formiraju na osnovu ličnih iskustava, te na osnovu toga što institucije ne rade dovoljno na borbi protiv korupcije i popravljanju tog imidža.
Upravo su vlasti, upravo su predstavnici pravosudne vlasti u BiH radili sve da se taj imidž pokvari. I nisu radili gotovo ništa da se taj imidž popravi.Semir Mujkić, urednik BIRN BiH
Aladin Abdagić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) ima slično mišljenje: „Nažalost, ja se mogu složiti sa ocjenom da je BiH i dalje pri dnu što se tiče korupcije“.
Abdagić objašnjava da njegova organizacija često objavljuje istraživanja o zloupotrebama javnog novca i korupciji, što u nekim slučajevima dovodi i do pokretanja istraga ili podizanje optužnica. Ipak, dodaje da ti pojedinačni primjeri ne odražavaju realnu sliku o efikasnosti pravosuđa, što posljedično utiče i na građane.
„Kada vide da nema reakcija pravosudnih institucija na te zloupotrebe, a u većini slučajeva u tim lokalnim sredinama, to je javna tajna, i oni se opredjeljuju i često su učesnici korupcije, naravno u manjem nivou, ali svakako i oni u tome učestvuju“, kaže Abdagić.
Tmurna slika korupcije širom svijeta
Centralna tema Indeksa percepcije korupcije za 2020. godinu je pandemija koronavirusa. Transparency International navodi da su brojni životi izgubljeni upravo zbog korupcije u zdravstvenom sektoru, da korupcija podriva globalni odgovor zdravstva na pandemiju, te doprinosi dugotrajnoj krizi demokratije.
„Covid-19 nije samo zdravstvena i ekonomska kriza. To je korupciona kriza. Kriza kojom trenutno ne uspijevamo upravljati”, izjavila je povodom objave Indeksa Delia Ferreira Rubio, predsjedavajuća Upravnog odbora Transparency International-a.
Lidija Prokić kaže da su se zemlje koje su korumpiranije i imaju niži skor na Indeksu slabije borile sa pandemijom: „Kada je korupcija prisutna javni novac je uklonjen iz neophodnih usluga, što uključuje medicinske usluge, a to dovodi do slabijeg upravljanja zdravstvenim sistemom“.
BiH na Indeksu spada u region 19 zemalja Istočne Evrope i Centralne Azije, označen kao područje na kojem je pandemija razotkrila niz strukturalnih i upravljačkih problema i za koji se u izvještaju navodi:
„Neki od političkih lidera iskoristili su krizu da povećaju svoju moć, dodaju restrikcije na ionako ograničen pristup informacijama, eliminišu transparentnost iz javnih nabavki, te odbace mehanizme za odgovornost prema javnosti“.
Konkretno, za BiH piše da je tokom pandemije „iskusila brojna kršenja ljudskih i radničkih prava, kao i diskriminaciju u distribuciji ekonomske pomoći, te navodne nezakonite nabavke medicinske opreme“.
Kao izvor za ovu konstataciju navedena je prijava koju je organizacija Transparency International BiH podnijela protiv Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske „zbog spornih nabavki medicinske opreme od nekvalifikovanih ponuđača“. Riječ je o nabavci zaštitnih maski i druge zaštitne opreme od firmi koje nemaju dozvolu za promet medicinskim sredstvima.
Prema izvještaju, Indeks za 2020. godinu „oslikava tmurnu sliku korupcije širom svjieta“, pri čemu većina država u protekloj deceniji nije napravila značajan napredak u borbi protiv korupcije.
Kada je riječ o regionu Zapadnog Balkana, sve države su plasirane bolje od BiH: Crna Gora (67. pozicija), Srbija (94), Albanija i Kosovo (104), dok Sjeverna Makedonija ima isti skor kao i BiH.
Prokić kaže da region u cjelini bilježi postepen pad iz godine u godinu, što je zabrinjavajuće.
Prosječan skor zemalja Zapadnog Balkana je značajno niži od globalnog prosjeka.Lidija Prokić, koordinatorica Transparency International-a za Istočnu i Jugoistočnu Evropu
Kao jedna od zemalja na koju treba obratiti posebnu pažnju u izvještaju je navedena Srbija, sa najlošijim rezultatom u proteklih devet godina i korupcijom koju odlikuju problemi sa vladavinom prava, urušavanjem demokratije i gušenjem kritika.
Prvo mjesto na Indeksu dijele Danska i Novi Zeland, sa po 88 bodova, dok su posljednjeplasirani Somalija i Južni Sudan, u oba slučaja sa skorom 12.
Sjedinjene Države imaju najniži skor od 2012. godine i sa 67. poena zauzimaju 25. poziciju. Kao razlozi su pobrojani navodni sukobi interesa i zloupotrebe položaja na najvišem nivou, ali i slab nadzor nad paketom pomoći američke vlade zbog pandemije, vrijednim hiljadu milijardi dolara.
Uticaj politike na pravosuđe
Drugi izvještaji Transparency Internationala također ukazuju na raširenu korupciju u BiH i u skladu su sa nalazima Indeksa percepcije korupcije. Krajem prošle godine, ova organizacija je objavila analizu pod nazivom: „Istraživanje zarobljenosti država”: Nepovoljan uticaj na donošenje zakona i na pravosuđe na području Zapadnog Balkana i Turske“.
U analizi je navedeno da je jedan od ključnih problema BiH i drugih država iz regiona nedostatak vladavine prava „kojeg konstantno podrivaju politički lideri, čiji je glavni motiv zarobljavanje države za privatnu korist, što vodi do raširenih zloupotreba javnih položaja.“
Iz Transparency International-a su istraživali dva ključna faktora koji dovode do zarobljenih država: nekažnjivost visoke korupcije, te postavljanje propisa i pravila koji ne odgovaraju interesima šire javnosti, već manjih grupa. Za BiH je istaknuto da političke elite iskorištavaju nedostatke u zakonodavstvu i imenuju stranački podobne ljude na ključne pozicije.
Kao primjer problematične prakse je naveden slučaj Amira Zukića, bivšeg funkcionera i generalnog sekretara Stranke demokratske akcije. Protiv njega je 2017. godine podignuta optužnica da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektroprivredi BiH, nakon čega je koristio uticaj da bi realizirao nezakonita zapošljavanja. Sudski postupak još traje, a Zukića su u međuvremenu zbog korupcije sankcionisale i Sjedinjene Države.
Transparency International je kao probleme koji pogoduju korupciji u BiH izdvojio upravo kompleksan politički i društveni sistem zasnovan na stranačkoj i etničkoj pripadnost, kao i politički uticaj na pravosuđe, te neefikasnost sudstva.
Aladin Abdagić, urednik CIN-a, kaže da postoji protekcionizam prilikom procesuiranja najviših oblika korupcije, što dovodi do nepovjerenja građana prema pravosuđu:
„Primijetili smo kada pišemo o funkcionerima koji se nalaze na većim, odgovornijim funkcijama i kada otkrijemo njihove zloupootrebe javnih funkcija ili bilo kakvu korupciju, tada pravosuđe uopšte ne radi. Dok kada na isti način dokažemo neki kriminal ili zloupotrebu na manjem nivou, tada imamo više efekata.“
Prema pisanju BIRN-a BiH, Tužilaštvo BiH je u 2020. godini podiglo samo 12 optužnica protiv 22 osobe za koruptivna krivična djela, od čega više od polovine tek u decembru. Godinu ranije, državno tužilaštvo je zbog korupcije podiglo 11 optužnica protiv 33 osobe.
Urednik BIRN-a BiH, Semir Mujkić, objašnjava da je jedan od ključnih problema što se većina tih slučajeva odnosi na male prekršaje sa niskom pribavljenom materijalnom koristi optuženih, na primjer, graničnih policajaca.
Dodaje da na državnom nivou nedostaju slučajevi procesuiranja visoke korupcije, te da su čak neka od tužilaštava na nižim nivoima uspješnija u tome.
„Korupcija u BiH se zbog nerada tužilaštava, zbog odnosa koji ima posebno Tužilaštvo BiH, smatra nečim isplativim. Tako da na neki način ustvari i potiče ljude da budu korumpirani. Nema uopšte tu ulogu da ih sprečava, da visina kazne, da ozbiljnost tih optužnica bude takva da se ljudi zamisle“, kaže Mujkić.
See all News Updates of the Day
Šta bi vladino zatvaranje moglo značiti: Zatvaranja ureda i funkcija, prisilni odmori ...
Kongres ima rok do petka u ponoć da smisli način finansiranja vlade ili će se federalne agencije zatvoriti, što znači da bi stotine hiljada federalnih službenika mogle biti poslane kući - ili ostati na poslu bez plaće - neposredno prije praznika.
Republikanci su u srijedu odustali od dvostranačkog plana koji bi spriječio zatvaranje nakon što su se protiv njega izjasnili novoizabrani predsjednik Donald Trump i milijarder Elon Musk.
Trump je rekao predsjedniku Predstavničkog doma Mikeu Johnsonu da u suštini ponovo pregovara o dogovoru nekoliko dana prije roka kada ponestane federalnih sredstava.
Evo šta treba znati o mogućem zatvaranju vlade, na koje bi agencije to moglo utjecati i koliko bi to moglo trajati:
Šta znači ako se vlada zatvori?
Zatvaranje vlade se dešava kada Kongres ne usvoji zakon o privremenom ili trajnom finansiranju vlade, a takvu mjeru ne potpiše predsjednik.
Kada bi počelo zatvaranje vlade?
Ako Kongres ne odobri nastavak rezolucije ili trajniju mjeru potrošnje do petka, savezna vlada će se zatvoriti.
Kada je fiskalna godina završila 30. septembra, Kongres je usvojio nacrt zakona o privremenom finansiranju kako bi vlada ostala u funkciji.
Ta mjera ističe u petak.
Koje bi vladine agencije bile pogođene zatvaranjem?
Svaka federalna agencija određuje svoj vlastiti plan kako se nositi s gašenjem, ali u osnovi sve vladine operacije za koje se smatra da nisu od suštinske važnosti prestaju da se dešavaju, a rad stotina hiljada federalnih službenika je poremećen.
Ponekad su radnici pušteni, što znači da zadržavaju posao, ali privremeno ne rade dok se vlada ponovo ne otvori. Ostali savezni radnici mogu ostati na poslu, ali bez plaće, uz očekivanje da će im biti vraćena u cijelosti kada vlada ponovno otvori.
Osnovna pravila o tome ko radi, a ko ne datiraju iz ranih 1980-ih i od tada nisu značajno izmijenjena. Prema memorandumu o postavljanju presedana koji je sastavio šef budžeta tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, David Stockman, federalni radnici su izuzeti od otkaza ako su njihovi poslovi vezani za nacionalnu sigurnost ili ako obavljaju osnovne aktivnosti koje "štite život i imovinu".
Osnovne vladine agencije poput FBI-a, granične patrole i obalne straže ostaju otvorene. Službenici Uprave za sigurnost saobraćaja će nastaviti da rade na kontrolnim punktovima aerodroma. Američka poštanska služba također neće biti pogođena jer je nezavisna agencija.
Ali nacionalni parkovi i spomenici bi se zatvorili, a dok bi trupe ostajale na svojim položajima, mnogi civilni zaposlenici u agencijama poput Ministarstva odbrane bi bili poslani kući. Sudski sistemi bi takođe bili pogođeni pauziranjem parničnih postupaka, dok bi se krivična gonjenja nastavila.
Automatska naplata poreza bi ostala na pravom putu, ali bi Poreska služba prestala da vrši reviziju poreskih prijava.
Hoće li gašenje vlade utjecati na čekove socijalnog osiguranja?
Ne. Primaoci socijalnog osiguranja i Medicare i dalje bi primali svoje beneficije, koje su dio obavezne potrošnje koja ne podliježe godišnjim mjerama izdvajanja. Ljekari i bolnice će također nastaviti primati svoje naknade za Medicare i Medicaid.
Ali moguće je da nove prijave neće biti obrađene. Tokom zatvaranja vlade 1996. godine, hiljade podnosilaca zahtjeva za Medicare su odbijane dnevno.
Šta je “CR” ili kontinuirana rezolucija?
Kada se Kongres odluči za donošenje mjera za finansiranje savezne vlade, često se pojavljuje izraz “CR”. šta to znači?
"CR" znači "nastavak rješavanja", a to je privremeni zakon o potrošnji koji omogućava saveznoj vladi da ostane otvorena i djeluje prije nego što Kongres i predsjednik odobre trajnije izdvajanje.
„Čista CR“ je u suštini zakon kojim se proširuju postojeća izdvajanja, na istim nivoima kao i prethodne fiskalne godine.
Šta je omnibus zakon?
To je ogromna, sveobuhvatna mjera koju su zakonodavci generalno imali malo vremena da svare – ili razumiju – prije nego što o njoj glasaju.
Postoji mnogo mjera potrošnje koje su sve spojene u jednu, a ponekad se to dogodi ako desetak zasebnih mjera finansiranja ne prođe kroz kongresni proces potrošnje na vrijeme da bi se usvojile kako bi se financirala federalna vlada.
Ali republikanci su se ovoga puta odlučili protiv omnibusa, nadajući se da će umjesto toga ponovo pregovarati o svim federalnim troškovima sljedeće godine kada Trump bude u Bijeloj kući i kada će kontrolirati oba doma Kongresa.
Hoće li doći do zatvaranja vlade?
Možda — a možda i ne.
Na Capitol Hillu često dolazi do trzavica oko sastavljanja paketa finansiranja u posljednjem trenutku kako bi vlada ostala otvorena neposredno prije roka, barem privremeno.
Ali zatvaranja su se dogodila, nedavno prije šest godina, kada je Trump tražio financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika. To zatvaranje je bilo najduže u istoriji SAD-a.
Vlada Džimi Kartera je bila zatvarana svake godine tokom njegovog predsjedničkog mandata.
Bilo je i šest zatvaranja tokom Reganovog vremena u Bijeloj kući.
Bijela kuća: Članstvo u NATO-u neophodno za bezbjednosne garancije Ukrajine, ali odluka o pozivu zavisi od sljedećeg predsjednika
Dok se administracija predsjednika Joea Bidena priprema za prijenos vlasti na novi tim novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Julija Iarmolenko iz ukrajinskog VOA servisa razgovarala je s Michaelom Carpenterom, direktorom Vijeća za nacionalnu sigurnost za Evropu.
Carpenter je razgovarao o konačnim naporima Bidenove administracije da ojača Ukrajinu i zašto bi od Washingtona trebalo više vremena i resursa da započne uspješne pregovore između Ukrajine i Rusije.
VOA: U septembru smo razgovarali o ukrajinskom „planu pobjede“, a sada se čini da se razgovor kreće ka pregovaračkom procesu. Mislite li da je pobjeda Ukrajine još moguća? I postoji li nešto što Bidenova administracija još uvijek može učiniti kako bi pomogla Ukrajini da postigne taj cilj?
Michael Carpenter, viši direktor za Evropu u Vijeću za nacionalnu sigurnost: Da. Mislim da je pobjeda moguća. Mislim da Ukrajina mora prevladati. Mislim da za dobro međunarodnog poretka, za dobrobit sigurnosti u Evropi i za dobro svih onih hrabrih Ukrajinaca koji se bore za svoju slobodu, ono mora pobijediti. Pitanje je šta sada možemo učiniti da Ukrajinu postavimo u poziciju snage? Biće potreban posvećen napor da se pruži dodatna bezbjednosna pomoć kako bi se stabilizovale linije. I biće potreban niz drugih napora, uključujući makrofinansijsku pomoć, humanitarnu podršku, podršku energetskom sektoru. Ali ovo je u toku. A ova administracija, iako joj je ostalo još samo mjesec dana na funkciji, nastaviće da povećava podršku i potrošiće svaki peni. Svaki dolar sigurnosne pomoći koji je odobren za Ukrajinu bit će obavezan do kraja ove godine.
VOA: Ali ima li dovoljno vremena? Pentagon je jučer rekao da možda neće moći da iskoriste svaki dolar preostalih sredstava za pružanje sigurnosne pomoći.
Michael Carpenter: Oh, hoće. Sada je dio te sigurnosne pomoći na ugovoru, tako da dio neće stići do 2025. Ali sav novac će biti potrošen do 20. januara.
Glas Amerike: Vazdušna odbrana i dalje je najveći problem za ukrajinske civile. U tom preostalom vremenu, hoće li se dati prioritet protivvazdušnoj odbrani kako bi se ukrajinskim civilima pružila neka vrsta zaštite?
Michael Carpenter: Od svih sposobnosti koje su Ukrajini potrebne, protivvazdušna odbrana je najvažnija jer se radi o zaštiti gradova koje Rusija gađa, nemilosrdno gađajući svojim bespilotnim letjelicama, krstarećim projektilima i balističkim projektilima, uključujući i Orešnik. A onda i za kritičnu infrastrukturu. Zaista je važno imati, možda ne uvijek Patriote, ali manju verziju sistema protivvazdušne odbrane.
Dakle, to je apsolutno prioritet. Problem je u tome što su mnogi naši partneri i saveznici toliko duboko zaronili u svoje dionice da nemaju puno toga za dati. Dakle, razgovaramo sa svim našim saveznicima, da vidimo šta još možemo dobiti prije zime kako bismo Ukrajini dali protivvazdušnu odbranu koja joj je potrebna.
Glas Amerike: Novoizabrani predsjednik Trump i njegov tim razgovaraju o okončanju rata za 24 sata. I kažu da koordiniraju svoj rad sa sadašnjom administracijom. Postoji li konsenzus između dva tima o potrebi za pravednim mirom u Ukrajini, a ne samo za prekidom borbi?
Michael Carpenter: Ne mogu govoriti u ime Trumpove administracije koja uskoro stupa na dužnost. Morat ćete ih pitati za njihovo mišljenje. Ono što mogu reći je da, da bi pregovori bili uspješni, moraju se na odgovarajući način iskoristiti. I zato Ukrajina mora biti u stanju da pristupi tim pregovorima sa pozicije snage, što prije svega znači zaustavljanje erozije prednje linije trupa u Donbasu i barem stabilizaciju tih linija, ako ne i preokretanje zamaha. To će potrajati. Dakle, to će trajati 2025. i trebaće resurse. Biće potrebna dodatna bezbjednosna pomoć, da bi Ukrajina to mogla da uradi. Vidite, ideja da su Rusi sada zaista jaki je, mislim, lažna. Vidjeli smo da se čak 600.000 ruskih žrtava nakupilo tokom ovih 2½ godine rata i da se ruska ekonomija, naravno, inflacija povećava. Kamatne stope su na 21%, potencijalno čak i više. Ali, to je rečeno, moraćemo da obezbijedimo Ukrajinu da bi mogla da prevlada. I bez obzira u kojoj ste administraciji ili u kojoj ste zemlji i kojoj političkoj stranci pripadate, to je objektivna činjenica, da će Ukrajina morati da ima snagu koju obezbjeđuju resursi da bi mogla da pristupi Rusiji i vodi pregovore gde oni mogu zaštititi svoj suverenitet i nezavisnost.
VOA: Koja je vaša poruka sljedećoj administraciji? Kako se nadate da će pristupiti ovom pitanju ruskog rata protiv Ukrajine? I kako mislite da mogu dati Ukrajini onu polugu koja joj je potrebna za sve moguće pregovore?
Michael Carpenter: Pa, mislim da je temeljna poruka da bez obzira da li ste zabrinuti zbog rastućeg utjecaja i sposobnosti NRK-a, kineske nepoštene tržišne prakse, onoga što rade u smislu prava intelektualnog vlasništva i krađe intelektualnog imovine, bilo da govorite o drugim vrstama zlonamjernog uticaja koje NR Kina projektuje, sve je to na neki način povezano sa ratom u Ukrajini, jer Ukrajina je temeljna osnova unutar međunarodnog sistema na kojoj je sve ostalo počiva, taj suverenitet, njegov teritorijalni integritet, to je nepovredivost granica. Ako to ne zaštitite u Ukrajini, ne štitite to nigdje. I tako, bez obzira sa kojim timom razgovaramo, s kojom administracijom, kojom državom, ovo centralno mesto Ukrajine, a ne da je to neki daleki sukob gde, znate, dve zemlje imaju spor oko teritorije. Mnogo je veći od toga. To mora biti osnovna poruka.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je rekao da će poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u pomoći da se zaustavi "vruća faza" rata. I kaže da o tome namjerava razgovarati s predsjednikom Bajdenom. Treba li očekivati bilo kakvu promjenu mišljenja o ovome u Washingtonu?
Michael Carpenter: Mislim da je na novom timu da odluči o pozivu za NATO. Ono što mogu reći je da, na kraju krajeva, da bi Ukrajina imala svoju sigurnost zaštićena, ona mora biti u NATO-u. Ne postoji ništa drugo što bi odgovaralo članu pet NATO-a u smislu garancije sigurnosti, jer je raspoređen na 32 saveznika i zato što nosi težinu svih njihovih kolektivnih odbrambenih sposobnosti. Dakle, ovo je mjesto gdje Ukrajina očigledno treba da stigne. Mora imati članstvo u alijansi. A na samitu NATO-a u Vašingtonu prošlog jula, svi smo rekli da je Ukrajina na nepovratnom putu ka članstvu. To mora biti cilj. Pitanje je koliko će vremena trebati da 32 saveznika i njihovi parlamenti ratifikuju članstvo u NATO-u? Trebaće vremena. A ono što treba da uradimo u međuvremenu, da li treba da razmislimo o tome kakve bezbednosne garancije, kakvu bezbednosnu pomoć, trebamo da pomognemo da se Ukrajina preplavi, sve dok ona ne dobije garanciju iz člana pet?
VOA: Ali zašto je [je] predsjednik Bajden odlučio da nije vrijeme da pozove Ukrajinu? Jer saveznici kažu da su Washington i Berlin dvije prijestolnice koje ne daju zeleno svjetlo na poziv Ukrajini za ulazak u NATO.
Michael Carpenter: Gledajte, ako Sjedinjene Države žele podržati poziv, to mora biti nešto što će biti podržano u svim administracijama. Ne može biti da jedna administracija to podrži, a da druga povuče poziv. Mora biti izdržljiv. I tako, znate, zato mislim da ova administracija neće ništa preduzeti po ovome bez podrške sledeće administracije. Dakle, u suštini, na njima je da se bave ovim. Ali kao što sam ranije rekao, činjenica da Ukrajina mora biti u NATO-u da bi imala svoje sigurnosne garancije – mislim da je to nepobitna činjenica. I tako je pitanje vremenske linije i kako izgraditi jedinstvo. Jer i vi ne želite da vodite borbu unutar NATO-a gde neke zemlje podržavaju, a druge su protiv. Morate uskladiti diplomatiju sa ciljevima. I zato morate imati svih 32 saveznika koji kažu, da, sada je trenutak, a onda bismo to trebali učiniti zajedno. Dakle, biće mnogo razgovora iza zatvorenih vrata o ovome za koje pretpostavljam da će se održati tokom narednih meseci u novoj administraciji. I, znate, naš tim, predsjednik Biden, znate, podržat će te razgovore i usmjeravat će sljedeći tim o tome u mjeri u kojoj oni žele da poslušaju taj savjet. Naravno, ovo će biti njihov poziv.
VOA: Osvrćući se na odgovor Bajdenove administracije na ruski rat protiv Ukrajine, neki kritičari kažu da polumjere, neodlučnost, oklijevanje nisu omogućili Ukrajini da bude u potpunosti uspješna. Postoji li nešto što bi predsjednik Bajden volio da je mogao učiniti drugačije?
Michael Carpenter: Gledajte, mislim da će u budućnosti biti vremena da se sagledaju lekcije naučene iz ovog rata, šta se moglo učiniti drugačije. Činjenica je da su postojale različite faze ovog rata. Došlo je do prvog napada na Kijev kada je protivtenkovsko oružje bilo najvažnije. A to je bila sposobnost koja je zaista bila važna na bojnom polju. U kasnijim fazama rata tenkovi nisu bili toliko istaknuti, pa je protutenkovsko oružje možda bilo manje važno. Onda smo počeli da pričamo o F-16 i počeli smo da pričamo o sistemima protivvazdušne odbrane, Patriot sistemima i drugim vrstama sposobnosti. Tako da je svaka faza ovog rata iznijela na vidjelo nove sposobnosti koje su bile kritične u toj fazi. Realnost je da ni Sjedinjene Države ni bilo koji od naših saveznika nisu imali na raspolaganju ogromne viškove ovih sposobnosti.
Na primjer, rakete ATACMS [vojni taktički raketni sistem], posebno varijante dugog dometa. Niko od nas, ne
Sjedinjene Države, svakako ne naši saveznici, imale su na raspolaganju veliki broj ovih projektila, samo da bi mogle da predaju Ukrajini iz dana u dan. Trebalo je vremena. Jedina stvar koju smo otkrili je da naša odbrambena industrijska baza u Sjedinjenim Državama treba mnogo više ulaganja. Potrebno ga je dramatično povećati da bi se moglo nositi s ovakvim nepredviđenim situacijama. To smo naučili. A tu je i drugi dio ovoga, a to je da je ključna varijabla u trenutnoj borbi ljudstvo. Možemo razgovarati o svim vrstama sposobnosti i oružju i municiji koju želimo. Ali na kraju dana, najvažnija varijabla je koliko vojnika svaka zemlja ima na linijama fronta. I tu jednostavno vidimo da Rusija ima brojčanu nadmoć.
I zato moramo da osmislimo strategiju za napredovanje kako možemo pomoći Ukrajini da regrutuje više ljudi, da dovede više ljudi, da služi na prvim linijama fronta, čak i kada zapadne zemlje obezbeđuju obuku i opremu. Ali samo pričanje o obuci i opremanju bez uzimanja u obzir ovog pitanja ljudstva nije u stvari odavanje pravde situaciji na prvoj liniji fronta.
Glas Amerike: Ali ima li dovoljno opreme?
Michael Carpenter: Ograničavajući faktor trenutno nije oprema. Reći ću vam da trenutno ima dosta municije na ukrajinskim zalihama. Obećali smo, zapadne zemlje, ne samo Sjedinjene Države, takođe i naši saveznici, da ćemo obučiti svakog ukrajinskog vojnika kojeg ukrajinske oružane snage mogu da iznesu.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je trenutno u Briselu. Mislite li da je sada vrijeme da evropski saveznici pojačaju podršku Ukrajini?
Michael Carpenter: Nedvosmisleno, da. Apsolutno. Vrijeme je da naši evropski partneri i saveznici pojačaju, da pogledaju svoje zalihe, da pogledaju svoju odbrambenu industrijsku bazu. Mi smo svoje znatno povećali. Imamo još puno posla. Nije tamo gde bismo želeli da bude.
Ali kada uzmete nešto poput, na primjer, 155 [mm] municije, mi smo udvostručili, a onda opet udvostručili, našu proizvodnu sposobnost. U Evropi, to daleko zaostaje.
Stoga nam trebaju naši evropski saveznici da se pojačaju i sagledaju ove ključne sposobnosti. Kada govorite o sistemima protivvazdušne odbrane, upravo smo o tome govorili. Potrebni su nam i naši evropski partneri da budu u stanju da proizvedu protivvazdušnu odbranu i da te sisteme daju Ukrajini ili gde god bi drugde mogli da budu potrebni. Dakle, ne radi se samo o Sjedinjenim Državama. Ovdje se radi i o pojačanju naših saveznika. Uradili su mnogo. Uradili su mnogo u pogledu ukupne podrške koja je pružena. Ali kada pogledate zemlju po zemlju, sigurno postoje neke zemlje koje bi mogle učiniti mnogo više.
SAD sankcije za bh. ministra, te 3 osobe i 4 firme povezane sa porodicom Dodik
Košarac je na listu dodat zajedno sa još tri osobe i četiri preduzeća, osumnjičeni da su, kako se navodi u saopštenju, "dio finansijske mreže sankcionisanog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, i omogućavaju porodici Dodik da nastavi sa svojim pokušajima da izbjegne sankcije".
"Sjedinjene Američke Države danas uvode sankcije za tri pojedinca i četiri entiteta koji čine dio pokroviteljske mreže predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i omogućavaju porodici Dodik da izbjegne sankcije SAD. Ova akcija uključuje i označavanje Staše Kosarca, bosanskohercegovačkog političara koji služi kao ključni pokretač Dodikove korupcije i destabilizirajuće političke agende,"stoji u obrazloženju State Departmenta.
"Vlada SAD-a je Dodika ranije označila za, između ostalog, bavljenje korupcijom u vezi sa zapadnim Balkanom. Dodik je godinama koristio svoj službeni položaj da akumulira lično bogatstvo preko kompanija povezanih sa njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Ova korupcija je narušila povjerenje javnosti u državne institucije Bosne i Hercegovine i vladavinu prava. Dodikova mreža je nastavila sa namjernim pokušajima da zaobiđe američke sankcije, odnosno manipulacijom upravljačkim strukturama i preregistracijom određenih kompanija pod novim nazivima."
"Današnja akcija dodatno razotkriva eklatantne i korumpirane pokušaje porodice Dodik da se obogati i zaobiđe sankcije SAD-a. Sjedinjene Države će nastaviti ciljati i promovirati odgovornost za one koji olakšavaju Dodikovu korupciju i omogućavaju njegove napore da nastavi destabilizirajuće aktivnosti u Bosni i Hercegovini", navodi State Department.
Nova imena su i Mirko i Aleksandar Dobrić te Vlatko Vukotić zbog veza sa Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika, koji je od ranije također pod sankcijama.
Vukotićeva firma Vorto također je sankcionirana.
Na listi sankcioniranih firmi našla se i nova firma Best Services iz Banja Luke, koja je, kako je navedeno, nasljednica bivše firme Dodikove kćerke Gorice. U obrazloženju za firmu Best Service navedeno je da je povezana sa Aleksandrom Dobrićem.
Tu je i firma Nimbus Innovations iz Banja Luke, također povezana sa Igorom Dodikom.
Firma Zelena Jabuka na listi se našla zbog veze sa Mirkom Dobrićem.
U 2025. zabrinutost za budućnost alijanse na istočnom boku NATO saveza
Obećanje novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa da će brzo okončati rat u Ukrajini izaziva zabrinutost među susjedima Rusije. U Estoniji, neki strahuju da bi dogovor o okončanju rata mogao ojačati Moskvu.
Oficiri estonske, britanske i francuske vojske gledaju preko granice s Rusijom iz estonske regije Narva, slika tihog sukoba koja podsjeća na neka druga vremena.
Manje su tihi manevri koje ove tri članice NATO-a ovdje izvode, a čiji je cilj obučavanje odgovora na kopnenu invaziju moskovskih snaga.
Major Chris Pyman, komandant eskadrile za vatrenu podršku u Kraljevskoj Dragoon gardi britanske vojske, jasnan je u vezi misije koju je ovdje da izvrši.
"Za Estonce je ovo njihova zemlja, ovo je njihova teritorija, oni moraju znati da ćemo se boriti za njih na njihovoj zemlji gdje god treba."
Estonci su nepokolebljive pristalice Ukrajine i zabrinuti su u vezi sa namjerama Rusije.
Ta zabrinutost je porasla nakon novinskih izvještaja u kojima se citiraju savjetnici novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa koji su privatno i javno rekli da razmatraju planove koji uključuju trgovinu mirom za teritoriju u Ukrajini.
Tim predsjednika Trumpa ogradio se od ovih tvrdnji.
Ipak, izvještaji su izazvali zabrinutost među estonskim zvaničnicima.
Liis Mure je savjetnik za odbranu u estonskoj ambasadi u Washingtonu. Ona je razgovarala za VOA tokom nedavnog posjeta kući u Tallinnu.
„Iz naše perspektive, svakako, ako Ukrajina ne može da uđe u pregovore sa pozicije snage, a Rusija bude u mogućnosti da osvoji teritoriju, to će postaviti veoma loš presedan u pogledu evropske bezbjednosti i dodatno će ohrabriti Moskvu da preduzme druge korake u Evropi kako bi izazvala NATO.“
Estonija daje najveći doprinos NATO-u, trošeći 3,43 posto svog BDP-a na alijansu, a njeni lideri se slažu s novoizabranim predsjednikom Trumpom u zahtjevu da članice NATO-a povećaju svoje doprinose.
Na ulicama Talina Trumpova obećanja o okončanju rata u Ukrajini izazivaju različite reakcije.
“Čula sam da bi mogli smanjiti dio sredstava koja idu Ukrajini, što je zaista zabrinjavajuće“, kaže Mariana Nogma, studentica
„Nadam se da se s njim rat može završiti i da će se odnosi među našim zemljama poboljšati, a ne pogoršati", mišljenje je Tine Sorokine, radnice u fabrici.
Muzičar Otto Tamkiri ne očekuje mnogo promjena.
“Mislim da on neće napraviti neke velike promjene. Jer on može mnogo pričati o tome, ali mislim da on zapravo ne može spriječiti Putina u invaziji ili nešto slično. “
S obje strane granice između Estonije i Rusije, velika su pitanja o tome šta će 2025. i nova američka administracija značiti za ishod rata u Ukrajini i budućnost ostalih susjeda Rusije.
Kakva bi mogla biti uloga američke vojske u deportacijama imigranata koje najavljuje Trump
Obećanje novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa da će izvršiti najveće deportacije u američkoj istoriji dovodi u pitanje izvodljivost i legalnost takvog postupka. Dopisnica Glasa Amerike Aline Barros izvještava o tome na koji bi način američka vojska mogla biti uključena u te planove.
