Izvještaj o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH 2020. godine navodi da je Bosna i Hercegovina jedna od zemalja koje su najviše nazadovale u borbi protiv korupcije, što je pokazala analiza Indeksa percepcije korupcije za prethodnu godinu.
Kako se navodi, konstantno smanjenje ukupnog broja prijava u radu dovodi do zaključka da pravosuđe u BiH ne radi dovoljno na procesuiranju krivičnih djela, a posebno korupcijskih koja imaju najozbiljnije posljedice na funkcionisanje bosanskohercegovačkog društva.
Ovi podaci, prema Izvještaju Transparency Internationala (TI), potvrđuju nalaze ranijih istraživanja javnog mnijenja o smanjenju povjerenja građana u rad pravosudnih institucija i prepoznavanje pravosuđa kao jednog od tri sektora koji su najpodložniji korupciji.
Usljed nesigurnosti i nepovjerenja građana da će pravosuđe adekvatno reagovati na krivične prijave, dolazi i do njihovog smanjenja, dodaje se u Izvještaju.
U posljednjih pet godina, uporedo sa smanjenjem broja prijava, smanjuje se i broj otvorenih istraga za korupciju, a posebno izraženo smanjenje broja otvorenih istraga zabilježeno je u tužilaštvima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, navodi TI.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da više od polovine krivičnih prijava završi naredbom o nesprovođenju istrage, a kako te prijave, osim građana, podnose i nadležne policijske agencije, jasno je da ne postoji adekvatna saradnja između agencija za provođenje zakona i tužilaštava, dodaje se u Izvještaju.
“Tokom 2020. godine zabilježen je zabrinjavajući pad broja podignutih optužnica za korupcijska krivična djela u iznosu od 44 odsto u odnosu na 2019. godinu, odnosno sa 225 podignutih optužnica za korupcijska krivična djela tokom 2019. godine na tek 126 podignutih optužnica za korupcijska krivična djela tokom 2020. godine”, navodi se u Izvještaju TI-a.
U 2019. su donesene 224 osuđujuće presude, dok je prošle godine bilo 157 osuđujućih presuda.
Prema navodima Izvještaja, samo je Tužilaštvo BiH povećalo broj osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela u odnosu na 2019., prvenstveno zbog, kako se navodi, katastrofalnih rezultata na nivou Tužilaštva BiH tokom 2019. godine, kada je Sud BiH donio samo jednu presudu za korupcijska krivična djela.
Ivana Korajlić, direktorica TI-a, kaže da imamo situaciju da se svašta podvodi pod krivična djela korupcije, a Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) je sastavilo listu šta se sve može smatrati krivičnim djelom, koja je, prema njenim riječima, poprilično široka.
Takva lista je, kako kaže, dovela do toga da je dosta predmeta koji su procesuirani vezano za privatni sektor ili se krađa iz kase radnika na benzinskoj pumpi podvodi pod krivično djelo korupcije.
“Na taj način se pokušava bildati statistika i predstaviti da tužilaštva nešto rade i da se korupcija procesuira. Međutim, kada vidite strukturu tih predmeta, možete vidjeti da se tu radi o ovakvim krivičnim djelima ili davanju i primanju mita službenika nižeg nivoa. S druge strane, mali procenat je službenika srednjeg nivoa, a slučajeva visoke korupcije gotovo da i nema”, navodi Korajlić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Tokom 2019., Tužilaštvo BiH je imalo samo četiri optužnice i jednu pravosnažnu presudu gdje je optuženi oslobođen. U 2020. podigli su 11 optužnica, a po njihovim predmetima donesene su samo četiri pravosnažne presude, od kojih su u tri izrečene kazne zatvora.
Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala u Republici Srpskoj, koje bi trebalo procesuirati najkrupnije slučajeve korupcije, prošle godine podiglo je samo šest optužnica.
Kantonalna tužilaštva smanjila su broj podignutih optužnica za više od 50 posto, a prema onome što su saopćavali javnosti, dobar dio njih odnosi se na krivična djela korupcije u privatnom sektoru.
“Kada pogledamo strukturu osuđujućih presuda, dolazimo do zaključka da je kaznena politika za korupcijska krivična djela jako niska i nimalo ‘odvraćajuća’ za eventualne počinioce”, stoji u Izvještaju, te se navodi da se u BiH procesuira uglavnom sitna korupcija, dok se ozbiljni slučajevi korupcije vrlo rijetko ili nikako procesuiraju.
U BiH je tek u 28,5 posto slučajeva u prošloj godini donesena sudska odluka s krivičnopravnom sankcijom zatvora, dok je u 66,6 posto slučajeva donijeta uslovna osuda.
Upoređujući presude prvog i drugog stepena, u Izvještaju je navedeno da je vidljivo da se kaznena politika dodatno ublažava tokom drugostepenog postupka.
U Izvještaju stoji da su najveće korupcijske afere ponovno ostale neprocesuirane, a zabrinjava i to da se pokretanje istraga i “formiranje predmeta” u tužilaštvima sve češće koristi kao sredstvo za medijsku diskreditaciju političkih protivnika.
