Čak i ako svijet ispuni ambiciozne ciljeve za ograničavanje globalnog zatopljenja, Zapadni Antarktik će doseeći značajno zagrijavanje oceana i topljenje ledene ploče, pokazala je nova studija objavljena u u časopisu Nature Climate Change.
Ledene ploče služe poput podupirača, pomažu u zadržavanju leda na kopnu, usporavaju njegov protok u more i pružaju važnu obranu od porasta razine mora. Kako se ledene ploče tope, postaju tanje i gube svoj nosivi kapacitet.
Bilo je dokaza da bi gubitak leda u ovom regionu svijeta mogao biti nepovratan, ali nije bilo jasno koliko bi se to moglo spriječiti klimatskim politikama.
Prema ovoj studiji, naalost čak i najambiciozniji ciljevi Pariškog sporazuma ne mogu napraviti bitnu razliju po ledene ploče Antarktika na zapadu.
„Ovi rezultati upućuju na to da ublažavanje emisija stakleničkih plinova sada ima ograničenu moć u sprječavanju zagrijavanja oceana koje bi moglo dovesti do kolapsa zapadnoantarktičke ledene ploče”, navodi se u studiji.
Zapadni Antarktik već ima najveći doprinos globalnom porastu razine mora na kontinentu i ima dovoljno leda da podigne razinu mora za prosječno 5,3 metra.
„Nažalost, i ova studija nedvosmisleno pokazuje utjecaj klimatskih promjena, te ljudski faktor u vidu globalnog povećanja koncentracija stakleničkih gasova, u prvom redu, ugljičnog dioksida, dok u zadnje vrijeme usljed gubitka leda imamo i sve veće količine ispuštenog metana”, kazao je meteorolog Nedim Sladić.
„Gubljenjem leda gubimo uobičajene vremenske obrasce koji se pomjeraju od svojih uobičajenih pozicija, a to se očituje kroz stabilnost mlazne struje koja zahvaljujući većem vijuganju dovodi do izraženijih ekstrema, zahvaljujući povećanju temperaturnog gradijenta”, dodao je Sladić.
Jedini način da se stvarno zaustavi brzo topljenje leda, kažu naučnici ne bi bio samo smanjiti razine emisija takleničkih plinova koje zagrijavaju planetu, već i ukloniti dio ovih plinova koji su se već nakupili. Ovo je veliki izazov.
Naime, takve tehhnologije „hvatanja ugljika” i njegovog pretvaranja u gorivo postoje, ali se nedovoljno ulaže u njihov razvoj. Postoji mogućnost pretvaranja viška ugljičnog dioksida u ugljen i plin ali takve tehnologije su još uvijek eksperimentalne i nisu na komercijalnom nivou.
