Thomas Jefferson je autor Deklaracije nezavisnosti i treći američki predsjednik. Kada je napustio Bijelu kuću 1809, vratio se na svoju plantažu u Virginiju, Monticello, ali ne kako bi otišao u mirovinu, već kako bi se bavio vrtlarstvom, sve do smrti 1826.
Posjetitelji koji obilaze Jeffersonovu kuću u Monticellu su često iznenađeni kada saznaju za njegovu dugogodišnju strast-vrtlarstvo.
Govorićemo o Jeffersonu kao o farmeru, naučniku, i nevjerovatnom dizajneru vrtova i nekome ko je sve činio kako bi podstaknuo poljoprivrednu proizvodnju, priča turistički vodič.
Thomas Jefferson je kao mladić naslijedio ovu plantažu od 2 hiljade hektara zemlje. On je dizajnirao kuću i vrtove cvijeća i posadio voćnjake i vinograde. Peter Hatch je direktor za održavanje vrtova Monticella i svaki dan pregleda ovaj povrtnjak dug 300 metara.
Ovo je za Thomasa Jeffersona bila laboratorija, kao njegov otok Ellis za nove i neobične biljke koje su donošene iz svih dijelova svijeta. Jefferson je dokumentirao sadnju 330 vrsta povrća i 170 vrsta voća upravo ovdje u ovom vrtu, kaže gospodin Hatch.
Thomas Jefferson je sakupljao sjemenje iz cijelog svijeta i to sve bilježio u svojom Porvtlarskom dnevniku kojeg je vodio od 1766 do 1824 godine.
On je sadio sve ove vrste koje su dolazile iz tropskih dijelova Amerike, Afrike i pitamo se da li je iko posadio toliko mnogo različitih vrsta ne jednom mjestu kao što je to Jefferson uradio ovdje u Monticellu, kaže Peter Hatch.
On kaže da je njegova misija ostati vjeran Jeffersonovom nasljeđu u Monticellu, doprinoseći originalnoj kolekciji povrtnih vrsta iz 19-og vijeka.
Jedna od mojih briga je bila pronaći stare vrste povrća, iste one koje je Jefferson uzgajao, kako bi ljudi mogli vidjeti Jeffersonov pogled na svijet.
Turisti iz Denvera u Koloradu, Kris Somers i Doug Corley su zadivljeni pogledom sa planine Monticello, geometrijskim krevetima i istorijom vrta.
Mogu ga zamisliti ovdje kako radi, jer je bio toliko uredan, čak i kada je eksperimentisao, kaže Chris Somers.
Mislim da je znao mnoge stvari mnogo prije nas.
Oni se slažu da bi ljudi i danas mogli naučiti nešto od onoga što je Jefferson uradio na svojoj plantaži. Peter Hatch na kraju kaže da bi Jeffersonov savjet vrtlarima danas bio da ekperimentišu. On kaže da bi oni mogli početi sa sjemenjem iz Jeffersonovog vrta koje se prodaje u muzejskoj prodavnici suvenira.
