Kao što mu je bila navika prije svakog leta, pilot ukrajinske vojske veteran je prešao rukom duž trupa svog helikoptera Mi-8, milujući metalnu kožu teškog transportera kako bi donio sreću njemu i njegovoj posadi.
Trebalo bi im. Njihovo odredište - opkoljena čeličana u brutaliziranom gradu Mariupolju - bila je smrtna zamka. Neke druge posade nisu se uspjele vratiti žive.
Ipak, misija je bila vitalna, čak i očajna. Ukrajinske trupe bile su prikovane, njihove zalihe su pri kraju, a njihovi mrtvi i ozlijeđeni nagomilani. Njihov posljednji štand u mlinu Azovstal bio je sve veći simbol prkosa Ukrajine u ratu protiv Rusije. Nije im se moglo dopustiti da propadnu.
Ovaj 51-godišnji pilot – identificiran samo po imenu Oleksandr – odletio je samo jednu misiju za Mariupol i smatrao je to najtežim letom u svojoj 30-godišnjoj karijeri. Riskirao je, rekao je, jer nije želio da se borci Azovstala osjećaju zaboravljenim.
U pougljenim olupinama fabrike, u podzemnom bunkeru pretvorenom u medicinsku postaju koja je pružala zaklon od smrti i uništenja iznad, do ranjenika je počela dopirati vijest da bi se moglo dogoditi čudo. Među onima kojima je rečeno da je na popisu za evakuaciju bio je i mlađi narednik čija je lijeva noga bila razbijena minobacačkim granatama, zbog čega su joj amputirali iznad koljena.
"Buffalo" je bio njegov nom de guerre. Toliko je toga prošao, ali se nazirao još jedan smrtonosni izazov: bijeg iz Azovstala.
Herojski podvizi
Niz tajnih, suprotstavljenih, terenskih, brzih helikopterskih misija koje će stići do branitelja Azovstal u martu, aprilu i maju slave se u Ukrajini kao jedan od najherojskih vojnih podviga u ratu . Neki su završili katastrofom; svaki je postajao sve rizičniji kako su se gomilale baterije ruske protuzračne obrane.
Cijela priča o sedam misija opskrbe i spašavanja tek treba biti ispričana. No iz ekskluzivnih intervjua s dvojicom preživjelih ranjenika, vojnog obavještajnog oficira koji je letio u prvoj misiji i intervjua s pilotima ukrajinske vojske, Associated Press je sastavio izvještaj o jednom od posljednjih letova, iz perspektive spasilaca i spašenih.
Tek nakon što se više od 2500 branitelja koji su ostali u ruševinama Azovstal počeli predavati, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski spomenuo je misije i njihovu smrtonosnu cijenu.
Upornost boraca Azovstal osujetila je cilj Moskve da brzo zauzme Mariupolj i spriječila je da se tamošnje ruske trupe prebace negdje drugdje. Zelenskyy je rekao ukrajinskoj televiziji ICTV da su se piloti hrabro borili protiv ruske protuzračne obrane u upuštanju izvan neprijateljskih linija, leteći s hranom, vodom, lijekovima i oružjem kako bi se branitelji tvornice mogli boriti i liječiti ozlijeđene.
Vojni obavještajni oficir rekao je da je jedan helikopter oboren, a dva se nikad nisu vratila i smatraju se nestalima. Rekao je da se za svoj let obukao u civilnu odjeću, misleći da bi se mogao uklopiti u populaciju ako preživi nesreću: "Bili smo svjesni da bi to mogla biti karta u jednom smjeru."
Zelenskyy je rekao: "Ovo su apsolutno herojski ljudi koji su znali što je teško, koji su znali da je to gotovo nemoguće... Izgubili smo puno pilota."
Razorne rane
Da je Buffalo imao svoj put, ne bi doživio do evakuacije. Život bi mu se brzo završio, da ga poštedi agonije koju je pretrpio nakon što su mu minobacački meci od 120 mm razderali lijevu nogu, okrvavili desnu nogu i izboli leđa gelerima tokom uličnih borbi u Mariupolju 23. ožujka.
Dvadesetogodišnjak je razgovarao s The Associated Press pod uvjetom da ga ne identificiraju po imenu, rekavši kako ne želi da se čini da traži publicitet kada su hiljade branitelja Azovstal u zarobljeništvu ili mrtvi. Bio je na tragu ruskog tenka, s ciljem da ga uništi svojom oklopnom raketom NLAW izbačenom s ramena posljednjeg dana prvog mjeseca invazije, kada je njegov rat prekinut.
Bačen pored olupine zapaljenog automobila, odvukao se do obližnje zgrade i "odlučio da bi bilo bolje uvući se u podrum i tamo tiho umrijeti", rekao je.
No njegovi su ga prijatelji evakuirali u čeličanu Ilyich, koja je kasnije pala sredinom aprila dok su ruske snage jačale stisak na Mariupolju i njegovoj strateškoj luci na Azovskom moru. Prošla su tri dana prije nego što su mu liječnici uspjeli amputirati nogu, u podrumskom skloništu za bombe. Smatra se sretnim: liječnici su još uvijek imali anesteziju kada je došao red da ide pod nož.
Kad je došao, medicinska sestra mu je rekla kako joj je žao što je izgubio ud.
Nespretnost je presjekao šalom: "Hoće li vratiti novac za 10 seansi tetoviranja?"
“Imao sam puno tetovaža na nozi”, rekao je. Ostao je jedan, ljudski lik, ali nema ni njegovih nogu.
Nakon operacije prebačen je u pogon Azovstal. Uporište koje se prostiralo na gotovo 11 četvornih kilometara, s 24-kilometarskim labirintom podzemnih tunela i bunkera, tvornica je bila praktički neosvojiva.
Ali uvjeti su bili sumorni.
"Bilo je stalno granatiranje", rekao je Vladislav Zahorodnii, 22-godišnji kaplar koji je tokom uličnih borbi u Mariupolju upucan u leđa.
Evakuiran u Azovstal, tamo je susreo Buffala. Oni su se već poznavali: obojica su bili iz Černihiva, grada na sjeveru koji su opkolili i tukli ruske snage.
Zahorodnii je vidio nogu koja nedostaje. Pitao je Buffala kako je.
"Sve je u redu, uskoro ćemo u klub", odgovorio je Buffalo.
Tetovaža u sjećanje
Zahorodnii je 31. marta evakuiran iz Azovstala helikopterom, nakon tri neuspješna pokušaja.
Bio je to njegov prvi let helikopterom. Mi-8 se zapalio na izlasku, usmrtivši jedan od njegovih motora. Drugi ih je držao u zraku do kraja 80-minutnog ranojutarnjeg izleta do grada Dnjepra na rijeci Dnjepar u središnjoj Ukrajini.
Svoje izbavljenje obilježio bi tetovažom na desnoj podlaktici: "Učinio sam to da ne zaboravim", rekao je.
Sljedeće sedmice došao je red na Buffala. Bio je ambivalentan oko odlaska. S jedne strane, laknulo mu je što će njegov dio sve manje hrane i vode sada otići drugima koji su još uvijek sposobni za borbu; s druge strane, "bio je bolan osjećaj. Oni su ostali tamo, a ja sam ih napustio."
Ipak, zamalo je propustio let.
Vojnici su ga na kolicima izvukli iz njegovog dubokog bunkera i ukrcali u kamion koji je tutnjeći dojurio do unaprijed dogovorene zone slijetanja. Vojnici su ga zamotali u jaknu.
Prvo je istovaren helikopterski teret streljiva. Potom su ranjenici podignuti na brod.
Ali ne i Buffalo. Ostavljen u stražnjem kutu kamiona, nekako je bio zanemaren. Nije mogao podići uzbunu jer su mu minobacački udari ozlijedili grlo, a još je bio previše promukao da bi se čuo preko urlanja helikopterskih rotora.
"Pomislio sam u sebi, 'Pa, ne danas onda'", prisjetio se. "I odjednom je netko viknuo: 'Zaboravio si vojnika u kamionu!' "
Budući da je tovarni prostor bio pun, Buffalo je postavljen poprečno od ostalih, koji su bili ukrcani jedan pored drugog. Član posade ga je uhvatio za ruku i rekao mu da se ne brine, stići će kući.
"Cijeli život", rekao je članu posade, "maštao sam o letjenju helikopterom. Nije važno hoćemo li stići - moj san se ostvario."
'Vrlo zastrašujuće'
U njegovom kokpitu čekanje se Aleksandru činilo beskonačnim, a minute su mu se činile satima.
“Vrlo zastrašujuće”, rekao je. "Vidite eksplozije uokolo i sljedeća bi granata mogla doći do vaše lokacije."
U magli rata i uz punu sliku tajnih misija koja se još uvijek pojavljuje, nije moguće biti potpuno siguran da su Buffalo i pilot koji je razgovarao s novinarima u video intervjuu koji je snimila i podijelila vojska bili na istom letu. Ali detalji njihovih sjećanja se podudaraju.
Oboje su dale isti datum: noć s 4. na 5. aprila. Oleksandr se prisjetio da je na njega pucao brod dok su izlazili iz Mariupolja. Eksplozivni val bacio je helikopter "kao igračku", rekao je. Ali njegovi manevri bijega izvukli su ih iz nevolje.
Buffalo se također prisjeća eksplozije. Evakuiranima je kasnije rečeno da je pilot izbjegao projektil.
Oleksandr je vozio helikopter brzinom od 220 kilometara na sat i letio čak 3 metra iznad tla - osim kada je skakao preko dalekovoda. Drugi helikopter na njegovoj misiji nije se vratio; na povratnom letu, njegov pilot mu je radiom rekao da mu ponestaje goriva. Bila je to njihova posljednja komunikacija.
Na kolicima, Buffalo je promatrao kako teren prolazi kroz otvor. "Letjeli smo iznad polja, ispod drveća. Vrlo nisko", rekao je.
Stigli su do Dnjepra, sigurno. Po slijetanju Oleksandr je čuo ranjenike kako dozivaju pilote. Očekivao je da će vikati na njega jer ih je tako nasilno bacao uokolo tijekom leta.
"Ali kad sam otvorio vrata, čuo sam dečke kako govore: 'Hvala'", rekao je.
"Svi su pljeskali", prisjetio se Buffalo, koji se sada nalazi na rehabilitaciji sa Zahorodnijem u klinici u Kijevu. – Rekli smo pilotima da su učinili nemoguće.
