Žene u Iraku su posebno teško pogođene ratnim i drugim sukobima. Nakon tri rata od 1980. godine, sektaških sukoba i terorističkih napada, mnoge od njih izgubile su barem jednog bliskog rođaka. Iračanke su zabrinute o budućnosti pod aktualnom vladom.
Po iračkoj tradiciji, žene se smatraju ključnom vezom koja društvo drži na okupu. Od njih se očekuje da se brinu o svojim obiteljima, bez obzira na poteškoće.
Sadia Jabar majka je petero djece i udovica. 2004. godine teroristi su ubili jednog od njenih sinova jer je radio za američku tvrtku. Iza njega je ostala traumatizirana i osiromašena obitelj.
"Ne znam što da radim, svijet se preda mnom raspada. Od prodaje namještaja kupujem lijekove za bolesno dijete. Djeca ne ide u školu. Ništa nije dobro. Dijete mi je jako bolesno. To je gore nego smrt."
Sadia Jabar sada prodaje i ono što sama sašije. Pomažu joj iz jedne organizacije za pomoć ženama. Pesimistična je kada je u pitanju budućnost:
"Mislim da će biti još gore. Mislim da će biti gore zbog svakodnevnih sektaških sukoba i zbog nejedinstva vlade."
Ni Nastavnica Wameed Marhoon nema povjerenja u aktualnu iračku vladu i sa strahom razmišlja o budućnosti svoje djece:
"Najveći problemi su vjerski sukobi, korupcija, politika, razaranja, nestabilnost, nedostatak sigurnosti. Osim toga, svatko tko dođe u zemlju želi novac, želi profitirati. Nitko ne misli na ljude, nitko ne misli na nas."
Iračanke su često prisiljene brinuti ne samo o vlastitioj djeci, već i o djeci poginulih rođaka. Uz to, aktivnosti i slobode žena ograničavaju vjerske skupine ističe aktivistica za ljudska prava Sundus Abass:
"Kao prvo, određuju nam naše osobne slobode: kakvu bi odjeću trebale nositi, smijemo li raditi, smijemo li studirati – jer žene ne bi smjele ići na fakultet, kao niti voziti auto… To su stvari koje nisu prirodne u našem društvu."
Brat Sundus Abass ubijen je u sektaškim sukobima 2006. godine. Ona se plaši ponovnog rasplamsavanja te vrste nasilja:
"Mislim da će u Iraku biti još više nasilja u bližoj budućnosti."
Takva budućnost brine mnoge Iračane. Oni se pitaju može li njihova vlada preduprijediti, smiriti, sektaške napetosti koje su prije pet godina dovele Irak na rub građanskog rata.
