Neizvjesno trajanje sukoba, međutim, otežava predviđanje koliko će poremećaja biti trajno, a koliko samo privremeno.
Zaljevski analitičar sa sjedištem u Washingtonu Theodore Karasik kaže za VOA da postoji mnogo nepoznanica u tekućem vojnom sukobu koji bi "mogli još više povećati cijene energije". Tvrdi da "u svakom slučaju u energetskoj industriji dolazi do velikih promjena".
"Energetska situacija i cijene zavise od toga koliko dugo traje ovaj [sukob] i do kojeg stepena se završava. Već smo vidjeli opsežne sankcije Rusiji zbog njezinih akcija u Ukrajini. Te sankcije Rusiji u energetskom polju će utjecati na to kako ruska energetska industrija funkcionira, a mi jednostavno još nemamo jasnu sliku o tome", rekao je Karasik.
U međuvremenu, kupovina ruske sirove nafte zastala je zbog rastuće neizvjesnosti oko mogućnosti izravnih zapadnih sankcija na izvoz energije, što je dovelo do slobodnog pada cijena i potaknulo kupce da pronađu alternative.
Ruska izvozna mješavina Urals — koja se trguje kao razlika u odnosu na referentnu vrijednost Atlantskog bazena Dated Brent — dotaknula je rekordno niske vrijednosti u posljednjim sjednicama.
Izvor unutar industrije trgovine naftom, koji je specijaliziran za globalna tržišta, rekao je za Glas Amerike da evropski kupci sada aktivno traže alternativne zalihe sirove nafte — poljski PKN Orlen preuzima dodatne terete od kratkoročnog dobavljača Aramca — a veliki dio toga dolazi iz lokalne proizvodnje u Sjevernom moru kao i Zapadna Afrika i Sjedinjene Države.
Izvor koji je odlučio ostati neimenovan rekao je da su kineske rafinerije, posebno one u rafinerijskom čvorištu provincije Shandong, ključni kupci ruske sirove nafte Urals i ESPO Blend.
“Dokazalo se da su manje zabrinuti za sankcije, budući da su kupili značajne količine iranske nafte u prošloj godini. No, kontinuirani poremećaji u globalnom bankarskom sistemu kao rezultat SWIFT sankcija znači da se čak i voljni kupci bore s plaćanjem tereta. Sankcije protiv ruske flote Sovcomflot samo su povećale logističke poteškoće pri kupnji ruske sirove nafte”, rekao je analitičar.
Stručnjaci vjeruju da bi ruske firme na kraju mogle nastojati otvoriti račune u kineskim bankama kako bi olakšale takve transakcije. A teret Urala koji se sada ukrcava u Baltičkom moru vjerojatno će krenuti u sjevernu Kinu u rasutom stanju, sa ili bez namjenskih kupaca.
“Ali to podrazumijeva gubitke – trenutna tržišna struktura znači da je ekonomija arbitraže na duge staze marginalna, a ekonomija skladištenja negativna. Slanje tereta u Shandong i plutanje mjesecima je gubitnički prijedlog, čak i ako taj teret nema kamo drugdje otići”, rekli su izvori iz energetske industrije za VOA.
Paul Sullivan, analitičar Bliskog istoka sa sjedištem u Washingtonu, tvrdi da nema kraja broju nepoznanica koji bi mogli promijeniti energetsku situaciju. "Sukob povećava rizik, a time i troškove energije dodavanjem premija rizika", kaže on.
S druge strane, "sankcije [Rusiji]", dodaje, "mogle bi udariti svjetsko gospodarstvo i gurnuti cijene energije na niže". U međuvremenu, "neke naftne i plinske tvrtke napuštaju Rusiju ili se odvajaju od Rusije... [a to] može poremetiti lance opskrbe."
Sullivan dalje kaže da bi potencijalni "teroristički akti u Rusiji prema naftovodima mogli potaknuti cijene", dok bi "zatvaranje tjesnaca za ruske ratne brodove" također moglo "utjecati na energetske brodove", ako Crno more i druge rute za transport nafte izvan Rusije na tom području budu pogođeni.
Stručnjaci primjećuju da se većina ruske sirove nafte prodaje putem međunarodnih trgovačkih firmi kao što su Trafigura, Vitol i Glencore - samo mali udio plasiraju izravno ruske tvrtke poput Surgutneftegaza. Ako se ruska sirova nafta nađe pod sankcijama, tada bi se dugotrajna dinamika koja podupire trgovinu ruskim pomorskim izvozom mogla promijeniti, odražavajući nedavna zbivanja u uzvodnom sektoru zemlje koji je doživio egzodus nakon što su zapadne naftne kompanije napustile projekte.
Egipatski politički sociolog Said Sadek kaže za VOA da se traži od zemalja u sjevernoj Africi, poput Egipta i Alžira, da povećaju svoj izvoz plina u Europu kako bi kompenzirale ruski plin, koji čini 40% europskog uvoza.
„Sjevernoafričke države koje proizvode plin — Alžir, Egipat — Egipat imaju ograničene zalihe, ali se povećavaju za 365% [količine] ukapljenog plina, jer se 90% egipatskog plina koristi u zemlji, 10% se izvozi, a onda mi dobijamo plin iz Izraela i Kipra i prebacujemo ga u ukapljeni plin [za] izvoz”, kaže Sadek.
Stručnjak dodaje da se od Katara također traži da poveća izvoz LNG-a u Europu, ali maleni zaljevski emirat već šalje velik dio svog plina u Aziju: „Mnogo dugoročnih ugovora već je potpisano između Katara, Južne Koreje, Japana , Kine, koji se ne mogu opozvati."
Sadek naglašava da je bliskoistočna država koja bi mogla nadoknaditi razliku zbog izgubljenog ruskog izvoza plina u Europu Iran, i misli da se neke europske zemlje nadaju ukinuti sankcije Teheranu kako bi omogućile nastavak izvoza nafte i plina. On, međutim, dovodi u pitanje bi li Iran - saveznik Rusije - bio spreman "zabiti nož u leđa Rusiji".
Neke bliskoistočne i sjevernoafričke države, ističe Sadek, također se suočavaju s potencijalnom krizom hrane, "jer uvoze velike količine pšenice i iz Rusije i iz Ukrajine. "Zemlje poput Tunisa, Sudana i Libanona ne mogu si priuštiti skuplje alternativne izvore pšenice", i na kraju bi se mogli suočiti s nestabilnošću ako ponestane glavne namirnice poput kruha.
