Analiza novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da su u većini sudova u Bosni i Hercegovini (BiH) češće sudije birale branioce po službenoj dužnosti nego što su to činile osumnjičene i optužene osobe koje na to imaju zakonsko pravo.
Nakon skoro dvije godine traženja, CIN je prikupio podatke iz Modula za praćenje odbrana po službenoj dužnosti sa svih sudova u BiH, osim Općinskog suda u Kiseljaku koji nije vodio urednu evidenciju o ovome. U Modulu su evidentirani podaci o braniocima koji su angažovani po službenoj dužnosti od aprila 2012. do jeseni 2018. godine te načinu njihovog odabira – da li ih je dodijelio sudija, odabrao sam osumnjičeni ili su dodijeljeni sistemski.
Zakoni osumnjičenim i optuženim osobama daju pravo da sami izaberu advokata po službenoj dužnosti, a ako to ne učine, dodjeljuje im ga sud. U tim slučajevima sudije imaju mogućnost da sami odaberu branioca ili da puste da sistem nasumično odabere. Podaci pokazuju da je opcija sistemskog odabira korištena svega 1.200 puta, dok su skoro 11 puta više sudije same birale.
Praksa da sudije češće biraju branioce umjesto optuženih je prisutna u 43 od ukupno 67 sudova.
U tome prednjači Osnovni sud u Banjoj Luci u kojem je od ukupno 1.113 slučajeva samo 16 puta osumnjičeni birao branioca. Sudije ovog suda su 89 puta birale advokaticu Maricu Ćulum i tako je učinile najplaćenijom braniteljicom po službenoj dužnosti. Ona je ranije osuđena na godinu dana zatvora zbog organizovanog kriminala, zbog čega je trebala biti isključena iz advokature. Naime, Zakon o advokaturi Republike Srpske predviđa zabranu obavljanja prakse advokatima koji su osuđeni na kaznu zatvora od šest mjeseci i duže.
U Osnovnom sudu u Srebrenici osumnjičeni nisu nijednom birali branioca, dok je 64 puta to učinio sudija.
Samo četiri optužena su pred Općinskim sudom u Čapljini sama birala branioca, a čak 131 put su to za njih činile sudije. Iz ovog suda su novinarima CIN-a poslali objašnjenje da sudija optuženom prvo dodijeli branioca, a onda mu pošalje listu branilaca i uputu da se izjasni da li je saglasan sa postavljenim braniocem.
„Isto se može smatrati odabirom optuženika, jer mu je ostavljena mogućnost odabira drugog branitelja“, dodali su.
CIN je 2017. godine otkrio da je na odbrane po službenoj dužnosti za sedam godina izdvojeno najmanje 76,2 miliona KM budžetskog novca. U ovom poslu se godinama izdvaja grupa od desetak advokata sa zaradom od skoro 13 miliona. Prvi na listi je sarajevski advokat Omar Mehmedbašić koji je zaradio 4,3 miliona KM – kao 680 njegovih kolega zajedno.
Mehmedbašić je pred Općinskim sudom u Sarajevu imao skoro 600 slučajeva po službenoj dužnosti, a svaki deveti put ga je na tu poziciju postavljao sudija.
Tokom ovog istraživanja novinari su, između ostalog, razgovarali sa 58 osuđenika u zatvorima Federacije BiH. Među njima su bili i oni koji su govorili da im sudije nisu dozvoljavale da biraju branioca. Međutim, sudije su većinom govorile da ne favorizuju nijednog advokata, nego da ih, uglavnom, biraju sami optuženi.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) pokrenulo je Modul nakon istraživanja CIN-a iz 2011. godine koje je pokazalo da postoje velike razlike u zaradama advokata po službenoj dužnosti te da službena lica nerijetko osumnjičenim sugerišu izbor advokata.
Situacija nije promijenjena ni šest godina poslije. Modul nije zaživio jer sudovi nisu bili obavezni da ga koriste i zbog toga ih je u oktobru 2017. godine VSTV zadužio da retroaktivno unose podatke o braniocima po službenoj dužnosti. CIN je dobio ove podatke tek nakon što je VSTV svim sudovima uputio dopis o dostavljanju.
