Džananović i Gadžo osuđeni su kao pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) “Stela” i specijalnih jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) pod komandom Jusufa Juke Prazine i Samira Kahvedžića Kruške.
Proglašeni su krivim za učešće u nezakonitom zatvaranju u objektima TO “Stela” na Alipašinom Polju, gdje je u periodu od maja do avgusta 1992. više od 100 civila srpske nacionalnosti držano u nehigijenskim i ponižavajućim uslovima, te podvrgnuto ubistvima, nečovječnom postupanju, silovanjima, nestancima, mučenju i odvođenju na prinudi rad.
Džananović je proglašen krivim po 20 tačaka optužnice, a Gadžo po 11, dok je za 24 tačke izrečena oslobađajuća presuda. Za dvije tačke optužba je odbijena, jer je Džananović već osuđen ta djela 1994. godine.
Džananović, koji nije prisustvovao izricanju presude, osuđen je za niz slučajeva premlaćivanja zatvorenih civila. Jedan od njih je Novica Drašković, kojeg su, prema presudi, drugi vojnici pretukli i vraćen je krvav u prostoriju, u koju je potom ušao Džananović i nastavio ga udarati. Drašković je, kako se navodi, izdahnuo na očigled drugih zatvorenika.
Drugi slučajevi za koje je Džananović proglašen krivim obuhvataju premlaćivanja zatočenika raznim predmetima, zasijecanje nožem, jahanje i uriniranje na izudarane civile. Prema presudi, nekima od zlostavljanih civila gubi se trag, a neki su gubili svijest od batina, ležali u lokvi krvi, te zadobili prelome po raznim dijelovima tijela. Neka zlostavljanja, kako se navodi, posmatrali bi stanari i smijali se.
Džananović je osuđen da je izveo svjedokinju A u napušteni stan i nakon vrijeđanja i stavljanja pištolja u usta, silovao je i natjerao da ga oralno zadovoljava. Kako se navodi u presudi, svjedokinju je seksualno zlostavljalo i po 20 muškaraca, jedan za drugim.
Navodi se da je Džananović svjedokinju dovodio u jednu prostoriju da mu pere krvave noge i pod. On je osuđen i za silovanje zaštićene svjedokinje B.
Džananović i Gadžo su zajedno proglašeni krivim za zlostavljanje Mirka Jovanovića, koga su u prostorijama mesnice okačili na kuku i udarali.
Gadžo je proglašen krivim da je u nekoliko slučajeva pomagao u nezakonitom zatvaranju civila, prevozeći ih od njihovih stanova do zatočeničkih objekata. Osuđen je i zbog odvođenja na prinudne radove, kao i udaranje nekih zatočenika. Jedan od tih slučajeva je udaranje nogom u stomak Koste Kosovića, koji je tražio medicinsku pomoć.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija je rekao da nije prihvaćen koncept udruženog zločinačkog poduhvata iz optužnice. Objasnio je da nije dovoljno puko navođenje ovog koncepta, već je potrebno navesti i dokazati dopirnos optuženih i aktivnosti na dogovaranju i koordinaciji sa drugim licima.
Vijeće je ocijenilo da van razumne sumnje nije dokazano da je Džananović bio de facto upravnik zatočeničkih objekata, kao ni da je Gadžo izdavao određena naređenja drugima.
Osvrćući se na oslobađajući dio presude, Lagumdžija je kazao da je bilo niz nelogičnosti i protivrječnih iskaza svjedoka, koji nisu bili u skladu sa činjeničnim opisom optužnice.
Vijeće je Džananoviću odredilo, a Gadži produžilo mjeru zabrane putovanja.
Na ovu presudu dozvoljena je žalba.
