Jedna od vodećih obrazovnih djelatnica u Sjedinjenim Državama ovog je tjedan objavila članak u časopisu Science, u kojem kaže da natjecateljski pritisak koji se nameće mladim srednjoškolcima uništava živote koji imaju mnogo potencijala. Autorica dodaje da svojevrsna utrka do vrha, kompromitira duhovno stanje studenata, a učenju oduzima svaku draž.
Deborah Stipek dekanica je odsjeka za obrazovanje na sveučilištu Stanford, i stručnjakinja za pitanja motivacije studenata. Ona kaže da je u mnogim srednjim školama zamjetan trend "učenja za testove", na što ju je i njena vlastita kći nedavno podsjetila. Nakon što je položila svoj posljednji ispit iz francuskog jezika, rekla je majci da bi bila presretna da nikada više ne govori francuski.
"Mislim da je to naglasilo središnji problem, a to je da cilj tih predavanja nije bilo učenje francuskog jezika, niti mogućnost komuniciranja s različitim kulturama, putovanje, niti stvaranje vještina koje joj mogu pomoći kasnije u životu. Cilj je bio dobiti dobru ocjenu, što bi joj kasnije pomoglo da se upiše na koledž koji želi pohađati," kaže Stipek.
U istraživanju provedenom 2010. na studentima prve godine koje je proveo Sveučilište Kalifornije, u Los Angelesu, 29 posto ih je reklo da su se osjećali preopterećeno programom u posljednjoj godini srednje škole, što je čak dva posto više nego godinu ranije.
Gospođa Stipek kaže da postoji dobar razlog za njihov stres: "Ne uživaju u onome što bi moglo biti nevjerojatno zadovoljstvo stjecanja novih znanja i proširivanje vještina. Učenje može biti avantura, no umjesto toga, sve se vrti oko testiranja, i prijava za koledže."
Dokumentarni film iz 2009 godine, “Trka ni do kuda”, prikazuje neke od frustracija mladih ljudi, njihovih roditelja i učitelja.
Deborah Stipek sa sveučilišta Stanford kaže da obrazovni djelatnici moraju početi drugačije razmišljati o domaćim zadaćama, pronalaziti sveučilišta koje bolje odgovaraju pojedinačnim studentima, i slušati što im učenici govore: "Jedna od stvari koju škole rade, jest provođenje godišnjih istraživanja kako bi dokučili koji su glavni izvori stresa i anksioznosti kod učenika, i čuti njihove ideje o tome što škola može učiniti kako bi im pomogla. I to je odlično, jer otišli smo u škole koje su tvrdile da to za njih nije problem. I kada bismo proveli istraživanje, školski su djelatnici bili iznenađeni onim što su studenti rekli, nakon što ih je netko napokon upitao za njihovo mišljenje."
Gospođa Stipek dodaje da obrazovni djelatnici i roditelji moraju odgovoriti na ovakve rezultate istraživanja tako što će pomoći učenicima da povećaju svoje zanimanje, rad i intelektualne vještine, dok će istovremeno smanjiti stres. U protivnom, pojašnjava ona, riskiramo potpuno uništenje njihovog mladenačkog entuzijazma za učenje.
Članak Deborah Stipek objavljen je u časopisu Science.