Linkovi

Stigma ne poznaje spol, dob ni etničku pripadnost


Fenomen stigmatizacije sa kojim se žrtve seksualnog nasilja vezenog za konflikt skoro pa svakodnevno susreću, njihovu borbu sa traumom čine još težom. Stigma se javlja u više oblika i ispoljava na više načina, a žrtvama otežava pristup podršci koja im je potrebna kako bi se vratili u normalan život.

Ne samo da utiče na pojedinca odnosno žrtvu, već se kao trauma može prenijeti na njihovu bližu porodicu.

Iako ne postoje precizni podaci, procjenjuje se da je u ratnom sukobu u BiH silovano između 20 i 50 hiljada žena i djevojaka. Mnoge od njih nikada nisu progovorile o traumatičnim iskustvima.

Ove žene, žrtve seksualnog nasilja i danas nailaze na nerazumijevanje, ponižavanje i nazivanje pogrdnim imenima od strane najbližih ili zajednice u kojoj žive, koja ih na taj način stigmatizira.

Svi zajedno snosimo odgovornost za stigmatizaciju preživjelih žrtava seksualnog nasilja, kao i za nepravovremeno djelovanje da se ona spriječi, smatra ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH, Semiha Borovac

Borovac: Potrebno je preispitati vlastite stavove
Borovac: Potrebno je preispitati vlastite stavove

Nažalost, dozvolili smo da se pitanje žrtava torture ispolitizira u našoj zemlji, što je rezultiralo time da ni 22 godine nakon rata nemamo jedinstveno zakonodovastvo koje bi omogućilo jednak pristup i obim prava svim žrtvama torture u BiH, navodi ministrica.

Prema mišljenju Borovac, da bi se postiglo razumijevanje društva za ovu pojavu, potrebno je samokritički preispitati vlastite stavove i pokazati empatiju prema onima kojima je to potrebno.

Više od trećine svih lica osuđenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglašeno je krivim za zločin seksualnog nasilja, dok je silovanje tek kasnije kategorisano kao zločin protiv čovječnosti.

Ipak, BiH može poslužiti kao primjer zemljama u kojima se vode sudski procesi vezani za seksualno nasilje u ratu. Sud BiH je do sada presudio u 116 od 162 slučaja koliko je podignuto optužnica za seksualno nasilje u ratu, što je više od bilo koje zemlje u svijetu.

Mnogo je toga što se može naučiti iz iskustva BiH koje predstavlja prekretnicu u međunarodnom priznavanju silovanja kao zločina, smatra specijalna predstavnica Generalnog sekretara UN-a o seksualnom nasilju tokom sukoba, Pramila Patten.

Pramila Patten: Seksualno nasilje se gleda kroz prizmu politike i etniciteta
Pramila Patten: Seksualno nasilje se gleda kroz prizmu politike i etniciteta

To nam također pokazuje sveobuhvatan pristup pravdi jer ono što žrtve trebaju, zaslužuju i zahtijevaju službeno je prepoznato i može se smatrati pravdom, a ne samo zakonom“, navodi Patten.

Prema njenim riječima, previše je onih koji su morali čekati godinama ili čak decenijama, da se nađu u sudnici sa počiniteljem, jer kako kaže, na ove zločine se gleda kroz prizmu politike i etniciteta.

Za britanskog ambasadora u BiH, Edwarda Fegrusona, ove presude predstavljaju svojevrstan uspjeh, što pokazuje da nakon 22 godine od rata, još uvijek postoji nada za žrtve.

Međutim, stigma je ta koja ostaje, smatra on.

Edward Ferguson: Cijelo društvo zavijeno je stigmom
Edward Ferguson: Cijelo društvo zavijeno je stigmom

Postoji stigma na nivou cijelog društva, na nivou institucija koje su nespremne ili ih jednostavno ne interesuje kako da pristupe i pomognu ljudima kojima je pomoć potrebna“, upozorava Ferguson.

Suočavanje sa stigmom

Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) zajedno sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, u Sarajevu je predstavio Program ublažavanja stigmatizacije žrtava seksualnog nasilja vezanog za konflikt.

Prema riječima predstavnice UNFPA za Bosnu i Hercegovinu, Doine Bologe, riječ je o planu predstavljenog prije dvije sedmice na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u Njujorku, a BiH je prva zemlja u svijetu koja će sačiniti svoj akcioni plan.

Doina Bologa: BiH je prva zemlja sa spremnim akcionim planom
Doina Bologa: BiH je prva zemlja sa spremnim akcionim planom

„Plan predviđa snažnu komponentu koja podrazumijeva suradnju sa lokalnim zajednicama, institucijama i medijima jer način kako mediji izvještavaju igra veliku ulogu u oporavku žrtava“, kaže Bologa.

Kako je predloženo u Programu, žrtvama je potrebno kroz razne inicijative i javne usluge pomoći da prevaziđu unutrašnju stigmatizaciju, odnosno osjećaj zbog kojeg sami sebe krive za nešto što nije njihova krivica.

Također, potrebno je prevazići stigmu na nivou lokalne zajednice. Naglasak se stavlja i na edukaciju društva sa problemima žrtava kao i definisanje politika osjetljivih na stigmatizaciju, koje će onda donosioci odluka uvrstiti u odgovarajuće programe.

Mladi aktivista iz Goražda, Harun Čustović, primjer je pojedinca koji se odlučio boriti se sa stigmatizacijom krenuvši najprije od sebe.

Plan mu je, kako kaže, uz pomoć lokalne zajednice u svom gradu implementirati projekat destigmatizacije žrtava seksualnog nasilja u ratu kroz razne edukacije kojima će, između ostalih, biti obuhvaćeni zdravstveni radnici i profesori.

"Mi ne smijemo gledati te osobe kroz prizmu i kako su one žrtve. To treba da bude osnovno načelo presuđivanja jer kao i mi, oni imaju svoje vrline i mane", smatra Čustović.

Ideja je također da u saradnji sa Teatrom Mladih iz Goražda, održe predstavu na temu destigmatizacije koja za cilj ima podizanje svijesti o ovoj problematici.

Specijalna predstavnica Pramila Patten podsjeća kako su ovakve inicijative, što pojedinaca, što zajednice, vrlo bitne u razbijanju stigme sa kojom se susreću žrtve seksualnog nasilja.

Kako kaže, preživjele žene opisuju negativnu percepciju javnosti, govoreći kako se na njih gleda samo kao na silovane žene.

„Stigma ne poznaje spol, dob niti etničku pripadnost. Silovanje je djelo počinitelja, a stigma je reakcija društva na to. Oboje se mora promijeniti, u protivnom nijedno neće“, poručuje Patten.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG