Umijeće puhanja stakla staro je više od dva tisućljeća. U Sjedinjenim Državama, datira od najranijih evropskih naseljenika, početkom sedamnaestog stoljeća. U zadnjih pola stoljeća, međutim, uživa pravu renesansu kao oblik umjetničkog izražavanja. Pogledajmo i sami na koji način, u jednom staklopuhačkom studiju u Baltimoreu.
Ovi bi prizori bili dobro poznati generacijama staklopuhača iz prošlosti. U svom studiju, u zgradi koja je nekad davno bila topionica, Anthony Corradetti oblikuje otopljeno staklo na jednak način kako što su to radili staklopuhači stoljećima ranije. Ali, za razliku od njih, Corradetti ne stvara uobičajene predmete za domaćinstvo, nego – umjetnička djela. Kaže da je staklopuhanju u zadnjih 50-tak godina jako porasla popularnost.
„Tu je djelatnost na izvjestan način posve preuzela industrija. A, njima treba manje staklopuhača jer sve rade strojevi. Ali, kasnih šezdesetih i početkom sedamdesetih, ljudi su počeli tretirati staklopuhanje više kao umjetnički oblik i počeli su ga podučavati u umjetničkim školama. Sada se širom zemlje od stakla rade neke stvarno zadivljujuće stvari u malim studijima poput mojeg.“
Prvi korak u puhanju stakla je prikupljanje otopljenog stakla na kraju čelične cijevi, koje se potom ohladi vodom. Predmet se oblikuje upuhavanjem zraka u kuglu stakla; ponekad se dodaju razne boje. Predmet se ponovno zagrijava umetanjem u pećnicu s temperaturom od preko 1200 celzijevih stupnjeva. Na koncu, završeni predmet se odvoji od puhačke cijevi i ostavi u pećnici još 24 do 48 sati kako se ne bi prebrzo hladio i puknuo. Corradetti kaže da proces možda izgleda jednostavno ali zahtijeva veliku preciznost, koncentraciju i teški rad. Puhanje stakla ljudima je uvijek zanimljivo gledati.
„Ljude stvarno zanima kako se puše staklo, izgleda im gotovo magično. To je nešto što stvatko želi probati barem jednom u životu.“
Corradetti udovoljava takvom zanimanju: podučava kurseve i drži radionice. Isto tako, prodaje svoje uratke u rasponu od malih dekorativnih predmeta i nakita, pa do velikih umjetničkih djela. Sa više od 30 godina kao umjetnik u staklu – prvo kao naučnik, a onda i s vlastitim studiom – Anthony Corradetti kaže da još uvijek uživa u tome što radi.
„Volim biti u ovom okruženju. Volim sve, od vrućine, pa do svega ostalog što ide sa izradom stakla. Alati, zvukovi, mirisi, uživam u svemu tome. Nikad ne bih mogao raditi ništa drugo.“