Komemoracija u povodu 15 godišnjice genocida u Srebrenici sinoć je održana i u ambasadi BiH u Washingtonu. Chargé d'affaires Ambasade BiH u Washingtonu, ambasador Damir Džanko prvo je prisutne iz brojnog diplomatskog kora u Washingtonu pozvao na minutnu šutnje i učenje Fatihe za žrtve genocida u Srebrenici.
On je zatim podsjetio na zločin kojeg su počinile snage Bosanskih Srba prije 15 godina i na propust medjunarodne zajednice da spriječi taj najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Na kobne dogadjaje i sasvim jasan propust medjunarodne zajednice da zaštiti zaštićenu zonu Srebrenice, i spriječi genocid, prisutne je podsjetio i dokumentarni film BBC A Cry from the Grave, autora Leslie Woodhead, iz 1999, koji je korišten i na Haškom sudu tokom sudjenja optuženim za ratne zločine u BiH.
Medju prisutnim na komemoraciji u Ambasadi BiH u Washingtonu bio je i Donald Hays, bivši glavni zamjenik Visokog predstavnika u BiH, koji je više puta boravio u Srebrenici i bio svjedok otkopavanja masovnih grobnica u koje su sahranjivane žrtve genocida u Srebrenici.
"Ovo je bolno podsjećanje na to kolika je to bila tragedija, koliki je to bio zločin prema civilizaciji. Jednom prilikom sam tamo išao sa premijerom Republike Srpske, koji je sasvim jasno rekao da je tu jer je tu počinjen zločin. Bio je to slučaj u kojem je humanost napustila jednu stranu. Bio sam prilikom ekshumacije mnogih žrtava rasutih u tom području i bilo je očito da su ruke ljudi i dječaka bile vezane, da su ubijeni pucnjem u potiljak, i da to nisu slučajne žrtve rata, nego ubistva. I to je bio zločin. Jako se dobro sjećam kada je premijer Ćavić rekao da sada kada zna šta se desilo treba da se izvini u ime svih Srba zbog toga što je to očito bilo kršenje humanosti.“
“Medjutim, nema načina, čak ako sve koji su u to bili uključeni privedemo pravdi, da donesemo pravdu ubijenim i njihovoj rodbini. Mrtve ne možete vratiti i otkloniti bol i štetu nanešenu njihovim porodicama. Ali, možemo vidjeti primjenu pravde. I još uvijek jedan čovjek treba biti priveden u Hag, i to je general Mladić, koji je na tom filmu, koji se skriva kao miš, što i jeste, i što je bio posljednjih 15 godina.”
“Nema sumnje da je to, prema vlastitim zabilješkama Bosanskih Srba bio plan istrebljenja Bošnjaka. Bio je to plan. Srbi su planirali šta će uraditi, prema presudi Medjunarodnog suda za ljudska prava, to je planirano, planski vodjeno i cijelo civilno društvo je bilo uključeno, policija, vatrogasci, autoprevoznici, itd., i namjera je bila eliminisati Bošnjake iz tog područja. A istrebljenje jedne etničke grupe na nekom području je definicija genocida.”
Na kraju, Donald Hays kaže da bi želio biti optimista, ali nije uvjeren da je medjunarodna zajednica izvukla poruke iz Srebrenice i da se može organizirati da se genocid više nikada i nigdje ne ponovi. On se, medjutim, nada da će dogadjaji iz Srebrenice ostati svježi u sjećanjima tako da možemo pozvati na uzbunu kada se pojavi nova prijetnja genocida.
