Monsantu je sudskom presudom naloženo da plati $289 miliona odštete čovjeku koji je na sudu tvrdio da je dobio rak zbog upotrebe Monsantovog herbicida baziranog na glifosatu.
U junu 2018. godine, započelo je suđenje na Višem okružnom sudu u San Francisku između Dewayna Johnsona i kompanije Monsanto. Johnson je u trenutku suđenja imao 46 godina i umire od ne-Hodgkinovog limfoma (NHL), za koji kaže da ga je dobio učestalim korištenjem Monsantovog profesionalnog herbicida RangerPro, kao radnik na održavanju sportskih terena u jednoj okružnoj školi. Postoji još oko 5000 sličnih tužbi koje čekaju proces. RangerPro je herbicid zasnovan na glifosatu, vrlo slučan jednom drugom Monsantovom herbicidu, nešto poznatijeg naziva, Roundup. Suđenje je vođeno po ubrzanom procesu s obzirom na Johnsonovo stanje i težinu bolesti.
Sud kaže kako je kompanija morala na proizvode staviti oznaku da izazivaju kancer i na tome se i zasniva pravni lijek u ovom slučaju. Istovremeno, iz Monsanta odlučno odbacuju tvrdnje da glifosat izaziva kancer i kažu da će se žaliti na odluku suda. Odluka suda je u javnosti dočekana sa odobravanjem, međutim, naučna zajednica i zajednica naučnih blogera nije zadovoljna presudom te većina ljudi iz ove oblasti na svojim FB i Twitter profilima komentariše presudu kao presedan i nepoštivanje naučnih argumenata.
Roundup je naziv za herbicid koji se najvećim dijelom sastoji iz jedinjenja zvanog glifosat. Za Monsanto ga je 1970. razvio hemičar John E. Franz i pod ovim imenom glifosat je uveden u poljoprivrednu praksu 1974. 2000. je istekao patent na glifosat i od tada ga, pod različitim generičkim nazivima, proizvode i druge kompanije. Ipak, glifosat postaje glavna „zvijezda“ poljoprivredne proizvodnje onda kada Monsantno patentira Roundup Ready GMO soju te druge genetički modificirane sojeve koji su rezistetni na djelovanje glifosata. Tako se ovim herbicidom može efikasno ubijati korov, a da biljka od interesa ostane netaknuta i zdrava.
Sam glifosat je, u osnovi, molekula aminokiseline glicin, koja ulazi u sastav svih živih bića, pa tako i nas, a na koju je priključen fosfor u jednom svom obliku, koji se također javlja u živim organizmima. Na biljke djeluje tako da remeti jedan metabolički put sinteze aminokiselina, jedinjenja koja su osnovni gradivni materijal za proteine. Ako biljka ne može stvarati aminokiseline koje nastaju ovim specifičnim putem, ne može stvarati ni proteine, pa tako ne može ni rasti i razvijati se. Međutim, kod ljudi i životinja ne postoji ovaj metabolički put i na njih glifosat ne djeluje na ovakav način.
Međutim, nigdje ne postoji tako velik raskorak između onog dijela javnosti koji nema specijalizaciju u nauci i naučne zajednice kao u slučaju uticaja glifosata na čovjeka te u slučaju GMO. Manji otpor i manje negativno mišljenje postoji vezano za naftne korporaciju, u usporedbi sa Monsantom. Vrlo često se u javnosti ova kompanija označava kao „Monsatan“, što svjedoči o jakom animozitetu usmjerenom prema ovom biotehnološko-biohemijskom gigantu iz St. Louisa. Nedavno je kompaniju Monsanto kupio Bayer, njemačka multinacionalna farmaceutska kompanija, što je u javnosti prokomentarisano kao „udruživanje biotehnološke i Big Farma industrije“.
Oni koji imaju negativno mišljenje o ovoj kompaniji i njenim proizvodima tvrde kako Monsanto zataškava priču o stvarnom uticaju svojih proizvoda na ljude, da potkupljuje naučnike koji će afirmativno pričati i govoriti o kompaniji te da je cijela stvar oko Monsantovih GMO proizvoda i samog glifosata jedna velika korporativna zavjera. Zapravo, možemo sa velikom vjerovatnoćom reći kako će svaki glas, tekst, status i tweet koji nije usmjeren protiv Monsanta, nego tvrdi kako je glifosat siguran za ljudsku upotrebu, biti okarakteriziran kao „kupljeni glas“.
Naime, javnost ne treba kriviti za ovakav stav: u proteklih nekoliko decenija svjedočili smo slučajevima kada su korporacije, ponajviše duhanska i hemijska industrija, zaista bile upletene u afere zataškavanja efekta svojih proizvoda. Sjetimo se slučajeva DDT-ja i talidomida: DDT je reklamiran kao bezopasan pesticid i ljudi su se masovno prskali, ali je poslije utvrđeno kako ima akumulativno štetno djelovanje, dok je talidomid prepisivan kao sedativ trudnicama, a poslije se pokazalo kako je teratogen, tj. uzrokuje defekte ploda. Javnost je bila opečena ovim slučajevima i ima pravo da bude skeptična po pitanju glifosata, jer ova priča mnoge podsjeća upravo na spomenute slučajeve.
Ipak, postoje razlike između slučaja glifosata te DDT-ja i talidomida. DDT je, u ovisnosti o koncentraciji, 10 do 40 puta toksičniji od glifosata. Treba naglasiti da se toksičnost neke supstance mjeri na nekoliko različitih načina, a jedan veoma bitan parametar toksičnosti jeste nešto što zovemo LD50 i predstavlja dozu supstance potrebnu da ubije pola pripadnike neke populacije (laboratorijski miševi, zamorci, ljudi...). LD50 ovisi o vrsti organizma, načinu uzimanja (oralno, putem kože i sl.), koncentraciji i o vrsti supstance. Zapravo, može se reći da su sve supstance koje koristimo u nekoj dozi toksične za čovjeka i druge organizme. Primjerice, doza od od 12 192 mg kofeina odjednom unesena bi mogla ubiti čovjeka teškog oko 63 kg, ali, srećom, 8 šoljica kafe sadrži svega oko 95 mg kofeina. Doza od oko 354 g glifosata bi ubila čovjeka, ali je nerealno očekivati da bi neko unio toliku količinu ove molekule odjednom. Što se tiče talidomida, ova supstanca se u nekim zemljama počela koristiti i prije zvaničnog odobrenja, prije nego što je testirana na mogućnost da izaziva defekte.
Ipak, glavno pitanje je to da li glifosat izaziva rak ili ne? Da li ima neke druge efekte po ljudsko zdravlje?
Ovdje stvari postaju prilično nezgodne. Naime, jedno tijelo koje je osnovala Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Agency – WHO), a koje se zove International Agency for Research on Cancer (IARC) svrstalo je glifosat u grupu 2A – vjerovatno kancerogene supstance (supstance koje vjerovatno izazivaju rak). Ova grupa svrstava toksične supstance u nekoliko divizija: primjerice, grupa 1 su supstance kancerogene za ljude, a grupa 2A su vjerovatno kancerogene supstance. U grupi 4 – „supstance koje vjerovatno nisu kancerogene“, svrstano je samo jedno jedinjenje, kaprolaktam. Sažetak IARC-ove studije genotoksičnosti nekoliko jedinjenja, među kojima i glifosata, objavljen je u martu 2015. u časopisu The Lancet Oncology. U ovom pregledu postoji i stavka u kojoj se kaže kako su dokazi da je glifosat karcinogen za ljude ograničeni. Međutim, treba znati da je i alkohol, uziman oralno, također kancerogen, dok je konzumacija crvenog mesa, naročito procesuiranog, u kauzalnom odnosu sa povećanim rizikom obolijevanja od određenih vrsta raka, pretežno raka kolona. U saveznoj državi Kalifornija, sud je u martu 2018. donio odluku kako proizvođači kafe na proizvode moraju staviti upozorenje da kafa može izazvati rak, zbog sadržaja kancerogenog akrilamida.
Upravo je spomenuta podjela bila jedan od temelja presude u korist Dewayna Johnsona. Odluka IARC-a da svrsta glifosat u 2A grupu je bila kritikovana, ponajviše usljed postojanja razlika između verzije nacrta odluke i konačne verzije. Naime, u konačnoj verziji je prenebregnut zaključak niza naučnika da nije pronađena veza između glifosata i kancera.
2016. godine, na zajedničkom panel-sastanku UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization – FAO) i američke Agencije za zaštitu okoliša (Environmental Protection Agency – EPA) se došlo do zaključka da studije vođene na sisarima nisu pokazale vezu između oralne aplikacije glifosata u dozama od 2000 miligrama po kilogramu tjelesne mase i genotoksičnih efekata. U septembru iste godine naučni pregled epidemioloških studija i naučnih radova o ovom problemu, koji je sponzorirao Monsanto, objavljen u Critical Reviews in Toxicology, nije našao uzročno-posljedičnu vezu između izlaganja glifozatu i rizika dobijanja ne-Hodgkinovog limfoma ili multiplog mijeloma. Kada se kaže da je nešto „pregled“, to znači da to nije naučni rad, nego tekst koji predstavlja svojevrsan „digest“ , poređenje zaključaka i rezultata velikog broja naučnih radova na neku temu.
Međutim, postoji i dugoročna studija Andreotti et al. 2017 na kohorti od preko 54 000 učesnika u kojoj nije pronađena veza između upotrebe glifosata i učestalosti karcinogenih oboljenja, a koju nije sponzorirao Monsanto.
Što se efekata po okoliš tiče, tlo efikasno upija glifosat, gdje ga razlažu određene bakterije. Pokazalo se da je poluživot glifozata 130 dana, te da se i nakon 22 godine mogu pronaći tragovi glifosata u tlu, ali da se i oni razlože na kraju.
Veliki dio unesenog glifosata se izluči iz organizma neizmijenjen i može ga se naći u urinu te majčinom mlijeku. Jedan mali dio se metabolizira u molekulu zvanu AMPA (aminometilfosfonična kiselina), koja prema evaluaciji FAO ima nisku toksičnost, sličnu glifosatu.
Postoji još niz studija različitih aspekata glifosata i njegovog uticaja na organizam sisara i o tome bi se mogle napisati čitave knjige. Za oko 40 godina upotrebe, glifosat je postao najistraženi herbicid.
Presuda suda u ovom slučaju je sa aspekta prava veoma zanimljiva, ako ne i presedan. Naime, imajući u vidu način na koji djeluje anglosaksonsko prao i njegove razlike u odnosu na kontinentalno pravo, za očekivati je da se u budućnosti slični slučajevi vode analogijom ovog sudskog procesa. Također, u zemljama gdje se sprovodi kontinentalno pravo moglo bi doći do porasta tužbi sličnih Johnsonovoj. Sve ovo bi moglo imati višestruki efekat, sa nesagledivim posljedicama – isplate ogromnih šteta u tužbama protiv Monsanta, ali i protiv drugih agrotehnoloških kompanija koje proizvode generičke herbicide sa glifosatom kao aktivnom komponentom bi mogle ugroziti ovu industriju i vratiti poljoprivredu u pred-hemijsku fazu, kada je korov čupan rukom. Također, slične odluke bi mogle imati efekta i na neka druga pitanja – primjerice, odštete na tužbama protiv farmaceutskih kompanije koje proizvode cjepiva. Ako bi se odluke suda o odšteti tumačile kao naučni dokaz da vakcine izazivaju određene kognitivne probleme i oštećenja nervnog sistema, bez uvažavanja stava nauke da se u ovim rijetkim slučajevima zapravo ne može dokazati uzročno-posljedična veza, to bi bio katastrofalan potez.
Čak ni u slučaju ne-Hogkinovog limfoma, mi zapravo ne znamo mehanizam nastanka ove grupe bolesti. Naime, radi se o svim onim oblicima raka krvi koji nisu Hodgkinov limfom. Ono što danas znamo o ovom grupi oboljenja jeste da mogu nastati kao posljedica virusne infekcije, primjerice Epstein-Barrovim virusom, zbog zračenja, kao posljedica autoimunih bolesti te djelovanjem nekih hemikalija, uključujući i herbicide iz grupe ariloksifenoksi-propionata, koji hemijski nemaju ništa slično sa glifosatom. Većinom je zapravo veoma teško prstom uprijeti u neki određeni faktor i reći sa velikom sigurnošću da je upravo taj faktor bio glavni razlog nastanka ovakvih oboljenja.
Međutim, jasno je da javnost pozdravlja odluku suda jer se ovdje radi o slučaju „malog čovjeka“ protiv korporacije. Monsanto je optužen za ghostwritingnekih radova o efektima Roundup herbicida tj. kompanija je optužena da je sama za sebe pisala povoljne radove. Monsanto je odbio ovakve optužbe za rad „Safety Evaluation and Risk Assessment of the Herbicide Roundup and Its Active Ingredient, Glyphosate, for Humans”. U jednoj parnici iz 2017. protiv Monsanta, pokazani su interni mailovi na relaciji Monsanto – EPA te neke demokrate traže istragu Ministarstva pravde o ovome.
Monsanto nastavlja sa snažnim branjenjem glifosata, uz najavu žalbe. Francuski predsjednik Emmanuel Macron se zalaže za zabranu ovog herbicida uprkos činjenici da je Europska komisija nedavno obnovila ovom herbicidu licencu i za narednih pet godina. Evropska komisija kaže kako Evropska hemijska agencija (ECHA) i Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) te druge naučne institucije nisu našle vezu između glifosata i kancera. Ipak, jedna od velikih mana glifosata, ali i drugih herbicida, nije toliko vezana za pitanje kancerogenosti, nego za razvoj „super-korova“, otpornog na herbicide te će se u budućnosti morati naći nova sredstva kontrole korova.
Ipak, usljed presude, nastala je prava histerija – roditelji ponegdje više ne puštaju djecu da se igraju na travnatim terenima, iz straha od kontaminacije i efekata glifosata koji se spominju u tužbi. Sa druge strane, naučnici i praktično svi oni koji su pro-sciencesmatraju kako sudovi i sudske odluke ne određuju naučne činjenice te iz ove zajednice stižu reakcije na presudu. Neki smatraju kako sudovi ne bi trebali donositi odluke u ovakvim slučajevim jer pravnici i sudije ne razumiju sasvim podrobno naučne dokaze i statistiku te finese interpretacija metodologije i rezultata naučnog rada. Čini se da je priča oko glifosata jedna velika politička kontroverza, sa vrlo malo naučne kontroverze te da će se polarizacija po ovom pitanju između naučno-obrazovanog i laičkog dijela javnosti sve više produbljavati.
