Problemi na japanskim nuklearnim elektranama nakon potresa i tsunamija prizivali su u sjećanje nuklearni incident u elektrani Otok tri milje koji se dogodio na današnji dan prije 32 godine. Sudionici tih događanja kažu da postoje sličnosti između ovog događaja i onog što se odvija u reaktorima japanske nuklearne elektrane Fukushima, ali da postoje i vidljive razlike. Urednik Glasa Amerike Gary Thomas, koji je pratio ovu američku nuklearnu krizu, izvješćuje da u oba slučaja postoji fizička ali i politička šteta.
Nešto prije svitanja 28. ožujka 1979. godine na jednom od dva nuklearna reaktora na Otoku tri milje, u Pennsylvaniji, zaglavio se ventil što je pokrenulo lanac događaja koji je doveo do prve nesreće u nekoj komercijalnoj nuklearnoj elektrani na svijetu. Američko Povjerenstvo za nuklearnu regulativu za nesreću je okrivilo kombinaciju čimbenika – neispravnu opremu, probleme s konstrukcijom reaktora i pogreške uposlenika. Nitko nije poginulo ili bio povrijeđen u elektrani niti u obližnjim mjestima.
Bez obzira na to bilo je to teško vrijeme dok su Sjedinjene Države pokušavale pomiriti s nečim što se nikad prije nije dogodilo. Kako su se vijesti o ovoj nesreći širile tijekom sljedećih šest dana, uznemirenost javnosti bila je široko rasprostranjena. Richard Thornburgh, koji je tada bio guverner Pennsylvanije, kaže da je u početku davao netočne i zbunjujuće informacije jer se morao oslanjati na ono što mu je govorila kompanija koja je upravljala elektranom Otok tri milje.
Zatražio je pomoć iz Washingtona i dobio ju u obliku jednog inženjera koji je radio za Povjerenstvo za nuklearnu regulativu kojeg gospodin Thornburgh naziva junakom Otoka tri milje. "Bilo je to vrlo stresno razdoblje sve do 30. ožujka 1979, do dolaska Harolda Dentona koji je poslan na moj zahtjev upućen predsjedniku Carteru. On je radio za Povjerenstvo za nuklearnu regulativu. On je bio nakon toga naš glavni tehnički izvor i to je dovelo do velikih promjena".
Nervoznoj javnosti, koja je bila i ogorčena početnom bujicom netočnih informacija, Denton je bio smiren i uvjerljiv glas, koji je govorio s autoritetom i vjerodostojnošću. Denton, kojem je sad 79 godina, kaže da je imao službenu podršku da iskreno govori javnosti o katastrofi na Otoku tri milje. "Imao sam uistinu jedinstvenu ulogu na Otoku tri milje, kad se na to osvrnem. A to što sam imao podršku predsjednika Cartera i guvernera Thornburgha na neki mi je način dalo izvjesnu legitimnost u onome što sam svaki dan izvještavao. I jednostavno sam pokušao stvari prikazati onakvima kakve su bile. Možda vi tako ne mislite. Ali to je bio moj cilj ta tri tjedna koliko sam tamo proveo. A došao sam u pravo vrijeme jer je kompanija koja je vodila elektranu izgubila bar dio povjerenja javnosti time što nije prepoznala ozbiljnost incidenta na samom početku".
Incident na Otoku tri milje nije se dogodio zbog potresa ili tsunamija kao što je to bio slučaj u Japanu. Gospodin Denton kaže da su reaktori u Fukoshimi pretrpjeli puno veće oštećenje što je rezultiralo u većem ispuštanju radijacije negoli na Otoku tri milje. Naglašava i ključnu razliku između ove dvije katastrofe - Otok tri milje nikad nije izgubio svoju opskrbu električnom energijom, kao što se to dogodilo u japanskoj elektrani. "Otok tri milje je imao struju. Infrastruktura je bila takva da se odmah moglo prebaciti unutra osoblje i opremu prema potrebi. U Japanu si nisu mogli priuštiti takav luksuz. Dakle, postoje i brojne razlike".
Međutim, gospodin Thornburgh kaže da su tehnički izazovi da se pokuša dovesti pod kontrolu Otok tri milje i Fukushima i spriječi curenje radijacije praktički bili isti. A to se također odnosi i na izazove da se osiguraju kvalitetne informacije i zadrži povjerenje zabrinute javnosti. Kaže kako japanski dužnosnici to uče na težak način. "Preispitajte svoje izvore. Možete donositi najbolje odluke na svijetu, ali ako ih temeljite na pogrešnim činjenicama, to ništa ne vrijedi. Temeljna premisa bilo kakve odluke koju donosite jest da razumijete činjenice i da to imate pod kontrolom. Ako nemate, tad ste u velikoj nevolji. Već su to otkrili nekoliko puta dosad".
Harold Denton ukazuje na to da je nesreća na Otoku tri milje dovela do gubitka povjerenja javnosti u industriju nuklearne energije ne samo u Sjedinjenim Državama već i u inozemstvu. "Otok tri milje doveo je do toga da su ljudi izgubili povjerenje u ovu industriju i njene mjere sigurnosti. I nismo otvorili neku novu elektranu u ovoj zemlji 30 godina. I nije samo posrijedi strah od nuklearnih elektrana, već i ekonomija. Nuklearke su vrlo skupe u usporedbi s prirodnim plinom i naftom".
Gospodin Denton i drugi analitičari rangiraju katastrofu u Fukushimi težom od one na Otoku tri milje, ali ne tako teškom kao što je bila nesreća u Černobili 1986. Ipak, šteta koja je nastala padom povjerenja javnosti u nuklearnu energiju mogla bi biti slična u oba slučaja.