Nedavno otkriće Sjeverne Koreje o novom, modernom pogonu za obogaćivanje urana šokiralo je znanstvenike. Analitičari za azijska pitanja kažu da se radi o najnovijem pokušaju Pyongyanga da prisili svijet na prihvaćanje Sjeverne Koreje kao nuklearne države. Budući da su međunarodni pregovori o sjeverno-korejskom nuklearnom programu prekinuti, a postoji nesigurnost oko toga mogu li sankcije zaustaviti daljnji nuklearni razvitak Sjeverne Koreje, analitičari kažu da međunarodna zajednica nema na raspolaganju mnogo opcija za rješenje ovog problema.
Objava Sjeverne Koreje da sada ima dva nuklearna programa – jedan za obogaćivanje urana i drugi za proizvodnju plutonija – predstavlja Sjedinjenim Državama i saveznicima u regiji novi izazov koji neće biti lako riješiti. Victor Cha, bivši dužnosnik Bijele kuće za azijska pitanja u administraciji predsjednika Georgea Busha, kaže da Sjeverna Korea vidi svoj nuklearni program kao jamstvo sigurnosti odnosno put za prihvaćanje od strane svijeta.
"Naposljetku postaje sve jasnije da su voljni pregovarati o različitim vremenskim okvirima i različitim dijelovima njihovog nuklearnog programa. Oni su spremni zamrznuti neke segmente programa na nekoliko godina no, u stvari, oni nas pokušavaju navesti da ih prihvatimo kao nuklearnu državu."
Sjeverna Koreja ponudila je povratak pregovorima šest zemalja oko okončanja njenog nuklearnog programa. U tim razgovorima sudjeluju Kina, Japan, dvije Koreje, Rusija i Sjedinjene Države. Prošle godine, međutim, Pyongyang je naprasno napustio pregovore te nedugo nakon toga izveo drugi nuklearni test. Doug Bandow, viši je analitičar pri washingtonskom Institutu Cato. On kaže da Sjeverna Koreje nije dala nikakve naznake da je voljna odustati od svog nuklearnog oružja.
"Realnost je da je to za njih izvanredno pregovaračko sredstvo i fantastično obrambeno oružje. Kad Sjeverna Koreja ne bi imala nuklearno oružje nitko na nju ne bi obraćao pažnju. Teško je danas uopće zamisliti da bi sjevernokorejski veliki vođa došao kod vojske i zatražio od njih da se odreknu svog najvažnijeg oružja."
Analitičari primjećuju da dodavanje procesa obogaćivanje urana u postojeći nuklearni program predstavlja dodatnu poteškoću u praćenju sjevernokorejskih nuklearnih aktivnosti. Objekti koji se koriste za plutonij trebaju imati nuklearne reaktore, a aktivnosti s tim u vezi mogu se pratiti iz satelita. Međutim pogone za obogaćivanje urana znatno je lakše sakriti. Proizvodi oba ova programa mogu se uporabiti za proizvodnju nuklearne bombe. Kao da nuklearne ambicije Sjeverne Koreje nisu bile dovoljne u utorak je došlo do topničkog napada, a tome je u ožujku ove godine prethodilo potapanje južnokorejskog mornaričkog brod Cheonan kada je poginulo 46 mornara.
Sjeverna Koreja je objavila da je bombardiranje bilo obrambeni potez na južnokorejske vojne manevre. Pristup Sjedinjenih Država pitanju Sjeverne Koreje naziva se „strateška strpljivost“, a to je čekanje da Sjeverna Koreja sama pristane na odustajanje od nuklearnog oružja umjesto da se Pyonyang poticajima privoli na povratak za pregovarački stol. Analitičari primjećuju da nedavna događanja pokazuju da – što duže američka administracija bude čekala – to će se sjeverno-korejski nuklearni program dodatno razvijati.
"Problem je u tome što, ukoliko mi nastavimo inzistirati da Sjeverna Koreja prvo odustane od svega – što je moralno ispravno – onda to neće dati praktičan rezultat."
Balbina Hwang gostujuća je profesorica na Američkom sveučilištu za nacionalnu obranu.
"U redu je uključiti Sjevernu Koreju no samo ukoliko smo mi spremni na vrlo, vrlo ozbiljan razgovor sa saveznicima o tome što bismo bili spremni poduzeti kako bi odgovorili na sigurnosne bojazni Sjeverne Koreje. Bilo kakva druga vrsta diplomacije samo je gubitak vremena. To je ono što vjerujem da se mora dogoditi sa šestostranim pregovorima o nuklearnom programu Sjeverne Koreje."
Stephen Bosworth, vodeći američki izaslanik za Sjevernu Koreju, već se sastao sa sudionicima tih pregovora. On kaže da se Kina, koja je domaćin pregovora, i Sjedinjene Države slažu da je multilateralni diplomatski pristup jedini način za realistično rješavanje spomenutih problema. Doug Bandow iz Instituta Cato kaže da je potrebno stvoriti pozitivan paket koji bi podržala Kina te odgovoriti na bojazni Sjeverne Koreje oko ekonomske pomoći, trgovine i diplomatskog priznanja.
"Odavno sam bio mišljenja da trebamo imati diplomatske odnose, najmanje konzularni ured u Sjevernoj Koreji. To bi pokazalo određeno poštovanje Sjevera što njima znači. Nama bi, pak, dalo mali prozor u sjevernokorejsko društvo. S naše strane to bi bio mali ustupak i, možda, pozitivan korak koji bi bio od pomoći."
Bandow dodaje da američka vlada možda treba, u nekom obliku ili formi, razmotriti opciju prihvaćanja Sjeverne Koreje kao nuklearne države.
"Mislim da Sjedinjene Države trebaju imati rezervnu opciju prema kojoj bi ih prihvatili kao nuklearnu zemlju s deset do 12 nuklearnih oružja ukoliko prekinu s proliferacijom nuklearne tehnologije. To nije dobra opcija, ali, s druge strane, valja se upitati želimo li da oni postanu centar za širenje nuklearne tehnologije."
Pa ipak, bez novih ideje i bez dobre vojne opcije, analitičari kažu da je najbolji pristup da se Sjever nagovori da se vrati pregovorima o okončanju njegovog nuklearnog programa. Ponovno Victor Cha.
"Mrzim ovo što ću reći jer me čini nezadovoljnim no trebalo bi se vratiti pregovorima, s Kinezima na našoj strani, i stvarno pokušati navesti Sjever da se pregovara o nuklearnim objektima uključujući i novootkriveni pogon."
Međutim, nije jasno kako skoro i pod kojim uvjetima ovi pregovori mogu biti nastavljeni.