Izvještaj sadrži jednu ogradu - neke agencije za sprovođenje zakona nisu dostavile podatke. Međutim, promena u načinu prikupljanja podataka, i kompilaciji brojki iz 2022. godine je pomogla, pa FBI kaže da novi podaci predstavljaju 83,3% svih agencija, koje pokrivaju 93,5% populacije.

Nasuprot tome, prošlogodišnji podaci su poticali od samo 62,7% agencija i predstavljali situaciju koja se odnosi na 64,8% Amerikanaca.

Nasilni kriminal je opao za 1,7% a to uključuje smanjenje od 6,1% u broju ubistava i ubistava iz nehata. Broj silovanja je smanjen za 5,4% a teških fizičkih napada za 1,1%.

Međutim pljačke su se povećale za 1,3%. Nasilni kriminal se takođe nešto smanjio 2021. godine, što je velika promjena u odnosu na 2020, kada je stopa ubistava u Americi skočila 29% tokom pandemije koja je izazvala velike socijalne poremećaje.

Stopa nasilnog kriminala od 380,7 na 100.000 ljudi je neznatno bolja od 2019 - godine prije nego što je pandemija pogodila Sjedinjene Države - kada je iznosila 380,8 na 100.000 ljudi.

Uprkos smanjenju nasilja, krivična djela krađe imovine su skočila za 7,1%. Najviše je porastao broj krađa automobila - 10,9%.

FBI kaže da se otmica automobila povećala 8,1% u odnosu na 2021. godinu, a velika većina slučajeva takve krađe uključuje napadača koji prijeti vlasniku automobila oružjem. U više od četvrtine svih krađa automobila neko je povrijeđen.

Podaci FBI-ja su u skladu sa izvještajem koji je u julu objavio nestranački tink-tenk Savjet za krivično pravosuđe. U tom izvještaju su korišteni podaci iz 37 gradova, koji pokazuju da je broj ubistava opao za 9,4% u prvoj polovini 2023. godine u poređenju sa prvom polovinom 2022, ali je krađa vozila porasla za čak 33,5%.

Prošlogodišnji izvještaj FBI objavljen je uz značajne ograde budući da skoro dvije petine svih policijskih agencija u zemlji nije učestvovalo, uključujući one u velikim gradovima kao što su Njujork, Los Anđeles i Majami, poslije velike reforme sistema prijavljivanja krivičnih djela.

Za ovogodišnji izvještaj, FBI je koristio podatke dobrovoljno prikupljene od agencija koje koriste noviji Nacionalni sistem prijava na bazi incidenata, ali takođe uključuje podatke agencija koje i dalje koriste stariji sistem, poznat kao Sumarni sistem prijava, što objašnjava veliki porast broja agencija koje su učestvovale u izvještaju ove godine.

Izmjene sistema će, na kraju, učiniti da podaci o kriminalu budu savremeniji i detaljniji, ali promjena načina rada može da bude komplikovana za neke policijske jedinice.

Ovogodišnji izvještaj pokazuje da, dok se broj odraslih žrtava fatalnog oružanog nasilja smanjio za 6,6%, procijenjeni broj maljoletnih žrtava je porastao za 11,8%. Zagovornici kontrole oružja osudili su labavljenje zakona o oružju, posebno u konzervativno orijentisanim državama širom SAD.

Broj napada na pripadnike policije je porastao 1,8% u odnosu na 2021. Procjenjuje se da je 31.400 od 102.100 napada rezultirala povredama 2022. godine, što je rast od 1,7% u odnosu na prethodnu godinu.

Nasilni kriminal je, u cjelini, na znatno nižem nivou od istorijsko visokih stopa kriminala 1990-ih.

U vrijeme kada represivni zakoni, nemiri i sukobi tjeraju veliki broj novinara u egzil, neprofitna organizacija "Freedom House - "Kuća slobode") zabilježila je porast napora neprijateljskih vlada da uzvrate kritičarima.

Tokom protekle decenije, najmanje 26 vlada je ciljalo novinare u inostranstvu u procesu poznatom kao transnacionalna represija, navodi se u izvještaju koji je grupa objavila u srijedu.

Dokumentovano je 112 slučajeva fizičke transnacionalne represije počinjene nad novinarima između 2014. i 2023. Neki od novinara rade za etablirane medije, drugi su slobodni (frilenseri), a u izvještaju se navode i slučajevi onih koji rade za sestrinske kuće Glasa Amerike.

"Sve su to pokušaji da se uguši njihovo kritičko izvještavanje. I mislim da je to na kraju zato što se vlade na vlasti plaše istine i plaše se informacija koje mogu da ih pozovu na odgovornost", rekla je za Glas Amerike koautorka izvještaja Džesika Vajt.

Počinioci na spisku su neke od autoritarnih vlada, uključujući Moskvu, Peking, Teheran i Pnom Pen.

"Najnovije poglavlje u narastajućoj knjizi autoritarizma je da se kreće za novinarima u izgnanstvu koji govore istinu o prioritetima režima, učinku i nedjelima", rekao je predsjednik Freedom Housea Majkl Abramovic u saopštenju.

Taktike variraju od napada do pritvora i protivpravnih deportacija. Ali indirektna i digitalna transnacionalna represija – poput online uznemiravanja i "doksovanja" (objavlivanje privatnih informacija kao što su adresa, porodične prilike, broj platne kartice... na jednoj ili više online platformi) – još je češća, kaže Vajt.

"Problem sa ovim indirektnijim i digitalnijim oblicima transnacionalne represije je to što ih je teže pratiti", rekao je Vajt.

Kina i Rusija - obje poznate po svom represivnom domaćem medijskom okruženju - nalaze se među onima koji targetiraju kritički nastrojene novinare u egzilu.

U nekim slučajevima, članovi porodice koji još žive u zemljama su maltretirani kao način da se indirektno prijeti reporteru. Ta taktika je dokumentovana u kineskom regionu Sinđang, gdje vlada prijeti i zatvara članove porodica ujgurskih novinara koji žive u egzilu.

"Kazna za osobe koje govore istinu o vlastima je kažnjavanje cijelih njihovih porodica", rekla je za Freedom House Gulčehra Hoja, novinarka Ujgurskog servisa Radija Slobodna Azija.

Neki od članova njene porodice bili su na meti pošto je počela da radi na Radiju Slobodna Azija, sestrinskom entitetu Glasa Amerike.

U saopštenju poslatom Glasu Amerike, portparol kineske ambasade u Vašingtonu demantovao je da Peking vrši odmazdu nad novinarima i kritičarima, rekavši da u Kini "ne postoji takva stvar kao što je 'transnacionalna represija'".

Liu Pengiu, portparol, rekao je da se Kina pridržava međunarodnog prava, da novinari "uživaju punu slobodu" da izvještavaju u skladu sa zakonom i da se masovno zatvaranje Ujgura u Pekingu odnosi na "suprotstavljanje nasilju, terorizmu i separatizmu... što uživa srdačnu podršku naroda"

Iranska vlada bila je među najdrskijim počiniocima, što je činjenica sa kojom je voditeljka Glasa Amerike na perijskom jeziku Masih Alinedžad dobro upoznata.

Alinedžad je bila meta pokušaja otmice 2021. godine u Njujorku, za koji FBI navodi da je bio dio zavjere Teherana da ona bude dovedena u Iran. A Sekretarijat za pravosuđe SAD je u januaru optužio tri osobe za koje se smatra da su dio istočnoevropske organizovane kriminalne bande, koja je u odvojenom slučaju navodno planirala ubistvo Alinedžad.

Od pokušaja otmice 2021. godine, iransko-američka novinarka dobila je zaštitu vlade SAD i često se kreće između sigurnih kuća.

Iransko ministarstvo spoljnih poslova nije odmah odgovorilo na email Glasa Amerike u kojem se traži komentar.

Prema riječima Alinedžad, svi bi trebalo da brinu o transnacionalnoj represiji - ne samo onima koji su direktno pogođeni.

"Transnacionalna represija nije prijetnja samo za nas, za disidente. To je prijetnja demokratiji", rekao je Alinedžad za centralnu redakciju Glasa Amerike.

"Zato mislim da bi svaka osoba koja živi u demokratiji trebalo da brine o tome, jer diktatori ne gađaju nas – oni ciljaju demokratiju. Oni ciljaju slobodu izražavanja. Oni ciljaju slobodu govora", rekla je ona.

Vajt je za Glas Amerike rekao da ako transnacionalna represija uspije, "rizik je da ćemo na kraju biti odsječeni od cijelih segmenata svijeta".

Demokratske vlade širom svijeta imaju dužnost da bolje podržavaju i štite novinare koji žive u egzilu u njihovim zemljama, rekao je Vajt, uključujući i tako što će humanitarne vize učiniti dostupnijim.

Kompanije društvenih medija takođe imaju odgovornost da zaštite proganjane reportere, pošto se digitalna transnacionalna represija odvija na njihovim platformama, dodao je Vajt.

Transnacionalna represija često uzima psihološki danak, kaže Vajt, i može da dovede novinare do autocenzure ili da potpuno prestanu da rade.

Masihi Alinedžad američka vlada je predložila da uđe u program zaštite svjedoka, rekla je ona. Ali zaustavljanje njenog rada nije dolazilo u obzir.

"Nemam oružje i metke - ne nosim oružje. Ali ova vlada, oni imaju sve, i stvarno me se plaše", rekla je Alinedžad, misleći na iransku vladu. "I to mi daje moć - da sam - vau - čak i sa svojim riječima, čak i sa svojim društvenim medijima, moćnija od njih".

"Ministarstvo proglašava nacionalnu epidemiju kako bi se omogućilo cijepljenje djece između 9 i 11 mjeseci i starije djece koja još nisu cijepljena", navodi se u priopćenju od 5. decembra, dodajući da je ukupno gotovo 2000 novih slučajeva u 29 od 41 okruga u Rumunjskoj.

Rumunjska bilježi kontinuirani pad broja djece cijepljene protiv ospica potaknut kampanjama protiv cijepljenja na društvenim mrežama.

Kao izuzetno zarazna bolest, ospice ili rubeola zahtijevaju stopu vakcinacije od oko 95 posto kako bi postigao kolektivni imunitet - odnosno tačka u kojoj bolest neće slobodno cirkulirati populacijom.

Godine 1978., nakon što je prva doza vakcina protiv ospica uvedena u Rumunjskoj, 540 od svakih 100.000 ljudi oboljelo je od ospica.

Na kraju 1999. godine, vakcinacija djece dosegla je 96 posto, a incidencija u Rumunjskoj smanjena je na 0,16 na 100.000 ljudi – ogromno postignuće po svim standardima.

Ali tada je stopa vakcinacije protiv ospica počela padati.

Do 2017. smanjila se na 86 posto stanovništva za prvu dozu, 75 posto za drugu, a Rumunjska je bila na pragu višegodišnje epidemije, s velikim dijelom Europe.

U 2018. bilo je 83.540 slučajeva ospica diljem Europe, u usporedbi s 5.273 samo dvije godine prije.

Novi termin glavnog pretresa je najavljen za 20. decembar.

Dodikova odbrana je zahtjev podnijela 4. decembra.

Dodik nije želio da odgovara na pitanja sudije i odbio je da ustane na zahtjev sudije.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je optužilo Dodika i Lukića za krivično djelo "neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH", a sud je optužnicu potvrdio 11. septembra.

Skupština Republike Srpske, u kojoj većinu ima Dodikov Savez nezavisnih socijeldemokrata (SNSD), je izglasala dva zakona u junu ove godine. Zakoni su propisivali da se na teritoriji ovog entiteta neće izvršavati odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, niti u entitetskom služenom glasniku objavljivati odluke Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (OHR).

Visoki predstavnik u BiH, Kristijan Šmit (Christian Schmidt), je 1. jula poništio oba donesena zakona, dok je zakonodavna procedura još trajala. Istog dana je Šmit, koristeći svoje takozvane "Bonske ovlasti", nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH.

Izmjenom Krivičnog zakona BiH, visoki predstavnik je propisao da se službeno lice, koje ne izvršava i ne poštuje odluke visokog predstavnika, može kazniti zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina, kao i zabraniti vršenje bilo koje dužnosti u bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz budžeta.

Sedam dana nakon Šmitove odluke, Dodik je nastavio sa zakonodavnom procedurom poništenih zakona. Tako je 7. jula donio Ukaz o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, kao i Ukaz, koji propisuje da se u entitetskom Službenom glasniku više neće objavljivati odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR).

Dva dana kasnije, ukaz je objavljen u entitetskom službenom glasniku.

U optužnici protiv Dodika i Lukića se navodi da je Dodik potpisao ukaze "iako je bio svjestan da su odluke visokog predstavnika u BiH (OHR) obavezujuće".

Tužiteljstvo je u optužnici navelo da je Dodik to učinio "u namjeri da se navedene odluke OHR-a u BiH ne primjene i ne sprovedu".

Lukić se tereti da je kao vršilac dužnosti direktora Službenog glasnika RS, objavio ukaze.

Odbijanje izjašnjenja o optužnici

Dodik i Lukić su se tokom prethodnog postupka odbili izjasniti o krivici po optužnici, pa je Sud BiH zaključio po službenoj dužnosti da su optuženi negirali krivicu.

Američka administracija je Dodika i nekoliko političkih zvaničnika u Republici Srpskoj sankcionisala zbog kontinuiranog napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine i podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Uz Dodika, na listi sankcionisanih su i član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednik Narodne Skupštine RS Nenad Stevandić, premijer RS-a Radovan Višković, te ministar pravde tog bh. entiteta Miloš Bukejlović.

"Ovi lideri direktno su odgovorni za poticanje na donošenje zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske kojim se odluke Ustavnog suda BiH proglašavaju neprimjenjivim u RS-u, čime se opstruira i ugrožava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma", saopšteno je tada iz Ministarstva financija SAD-a.

Ispred Suda Bosne i Hercegovine 6. decembra su se okupili i predstavnici boračkih udruženja, zbog, kako su saopštili, "podrške Miloradu Dodiku".

"Da se Tramp nije kandidovao, nisam siguran da bih se ja kandidovao. Međutim, ne možemo da mu dozvolimo da pobijedi", rekao je Biden na jednom skupu za prikupljanje donacija za predizbornu kampanju u Vestonu, u Masačusetsu.

Biden je pozdravio "snažan glas" bivše republikanske članice Predstavničkog doma Liz Čejni koja je u nedelju upozorila da bi SAD "nesvjesno ušle u diktaturu" kada bi se Trump - koji je dva puta opozvan - vratio na vlast.

Takođe je pomenuo članak u časopisu Atlantik u kojem se iznose prijetnje od drugog Trumpovog mandata, nakon što su slična upozorenja proteklih dana objavljena u dnevnicima Vašington post i Njujork tajms.

Tokom ranijeg skupa u Bostonu, Biden se pozvao na Trumpovu sve ekstremniju retoriku na predizbornim mitinzima na kojima je, između ostalog, protivnike nazvao "gamadima". Američki predsjednik je ocijenio da to podsjeća na retoriku u Njemačkoj 1930-tih godina, tokom uspona Adolfa Hitlera.

"Trump više ne krije ništa. Govori nam šta će da uradi. Ništa ne skriva...Mislim da niko ne sumnja u to da je naša demokratija ponovo ugrožena", rekao je Biden.

Demokratski predsjednik (81), koji je Trumpa porazio 2020. godine na izborima čiji rezultat bivši predsjednik i dalje odbija da prizna, više puta je za sebe rekao da brani američku demokratiju na glasanju 2024.

Međutim, prema trenutnim anketama Trump ima tijesnu prednost, uprkos tome što su protiv njega podignute četiri krivične optužnice - između ostalog i za podrivanje izbora.

Birače naročito brinu Bidenove godine, a neke demokrate su tražile da predsjedničku kandidaturu prepusti nekom drugom. Biden je kandidaturu objavio u aprilu, nakon što je došao do zaključka da ni potpredsjednica Kamala Haris niti neki drugi demokratski kandidat ne bi mogli da poraze Trumpa, prenosi Reuters pozivajući se na jednog zvaničnika Bijele kuće.

"Joe Biden je pravi diktator", odgovorio je Trump u utorak, na svojoj društvenoj mreži.