Linkovi

Najnovije

Prvi susret Blinkena i Lavrova: Dijalog uprkos ozbiljnim razlikama

Antoni Blinken (L) i Sergej Lavrov (D) tokom susreta u Rejkjaviku (Foto: Saul Loeb/Pool via REUTERS)
Antoni Blinken (L) i Sergej Lavrov (D) tokom susreta u Rejkjaviku (Foto: Saul Loeb/Pool via REUTERS)

Američki državni sekretar Antony Blinken i ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov poručili su da među državama koje predstavljaju ima razlika, ali da bi trebalo da sarađuju u vezi sa pojedinim pitanjima.

Dvojica zvaničnika tu poruku su uputili na početku njihovog razgovora u Rejkjaviku, prijestolnici Islanda, zakazanog kako razmotrili mogući susret američkog i ruskog predsjednika Joea Bidena i Vladimira Putina, što se u međunarodnoj javnosti tumači kao pokušaj otopljavanja odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije.

"Nije tajna da između nas postoje razlike i Washington će odgovoriti na agresivne postupke Rusije, ali svijet će biti sigurniji ukoliko lideri dvije države rade zajedno", rekao je američki državni sekretar pred reporterima na početku sastanka.

Susret američke i ruske delegacije u Rejkjaviku koje predvode Blinken i Lavrov.
Susret američke i ruske delegacije u Rejkjaviku koje predvode Blinken i Lavrov.

Također, naveo je i da američki predsjednik Biden želi, kako je ukazao, predvidljiv i stabilan odnos sa Rusijom, dodavši da bi dvije države mogle zajednički da rade na suzbijanju pandemije koronavirusa, u borbi protiv klimatskih promjena i pitanjem nukleranih programa Irana i Sjeverne Koreje, kao i sukobima u Afganistanu.

"Mislimo da je to dobro za naše građane, ruski narod i dobro za svijet", rekao je Blinken.

Lavrov je ukazao da između Rusije i Sjedinjenih Država ima, kako se izrazio, ozbiljnih razlika, ali da je potrebno da dvije zemlje sarađuju u oblastima u kojima se interesi podudaraju.

"Rusija je spremna da riješava otvorena pitanja preostala od prethodne administracije", ukazao je Lavrov, aludirajući na Trumpovu administraciju.

Razgovor Blinkena i Lavrova u prijestolnici Islanda, Rejkjaviku, na marginama međunarodnog skupa, prvi je lični susret dvojice najviše rangiranih diplomata od kada je Biden preuzeo predsjedničku funkciju u januaru 2020.

Odnosi dvije države dodatno su pogoršani od marta kada je američki predsjednik Biden u intervjuu televiziji CBS na direktno pitanje da li ruskog predsjednika Putina smatra ubicom – odgovorio potvrdno.

Nakon toga je Rusija, kako je zvanično saopšteno, na konsultacije u Moskvu povukla ambasadora u SAD-u koji se još nije vratio u Washington.

Nedugo zatim,Washington je pooštrio sankcije protiv Moskve i protjerao ruske diplomate, obrazlažući taj potez miješanjem Rusije u američki izborni proces, kao i umješanošću u cyber napade sprovedene na teritoriji SAD.

Neke od tačaka sporenja dvije strane su nelegalna ruska aneksija ukrajinskog poluostrva Krim, angažman Rusije tokom sukoba u Siriji, globalna kampanja plasiranja lažnih vijesti i dezinformacija, hakovanja računarskih sistema američkih federalnih agencija, pritvaranje i zatvorska kazna opozicionaru Alekseju Navalnom, navodi obavještajnog izvještaja, sa kojeg je skinuta oznaka tajnosti, a po kojem je ruski predsjednik Putin odobrio aktivnosti koje bi pomogle bivšem predsjedniku da pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u novembru 2020. godine, a što ruska strana odbacuje.

See all News Updates of the Day

Mačiji hram na japanskom ostrvu, gdje ih ima više od ljudi

Hram na ostrvu Tashirojima
Hram na ostrvu Tashirojima

Na malom ostrvu na sjeveroistočnoj obali Japana, posjetioci ostavljaju darove u svetištu za nevjerovatne lokalne čuvare: mačke.

“Neko Jinja” ili Mačji hram, mitologizira mačke kao anđele čuvare Tashirojima, gdje je mačaka brojčano više od ljudi.

Legenda kaže da je ostrvo nekada bilo poznato po seoskom uzgoju, a farmeri su držali mačke jer su tjerali pacove, štiteći čahure svilene bube od glodara.

Ribari na otoku također tradicionalno vjeruju da mačke donose sreću, uključujući i velike ulov ribe.

Druga legenda kaže da su ribari pratili ponašanje mačaka kako bi dobili savjete o nadolazećem vremenu prije nego što su krenuli na more.

Ostrvljani dugo koegzistiraju s mačkama. Međutim, jednog dana ribar je slučajno ozlijedio mačku dok je radio. Sažaljevajući je zbog povrede, ostrvljani su izgradili hram za mačke.

Turista fotografiše mačke okupljene u restoranu u luci Nitoda na ostrvu Tashirojima u Išinomakiju, severoistočno od Japana, u subotu, 18. maja 2024. (AP Photo/Hiro Komae)
Turista fotografiše mačke okupljene u restoranu u luci Nitoda na ostrvu Tashirojima u Išinomakiju, severoistočno od Japana, u subotu, 18. maja 2024. (AP Photo/Hiro Komae)

Tashirodima je dio grada Ishinomaki u prefekturi Miyagi u regiji Tohoku, koji je postao poznat nakon što je cunami razorio područje nakon zemljotresa magnitude 9 Rihtera 11. marta 2011. godine.

Preko 100 mačaka nastanjuje Tashirodima, zajedno sa oko 50 ljudi, navodi se na gradskoj web stranici.

Uz asfaltiranu cestu koja se proteže oko 2 kilometra između dvije otočke luke, mačke se čiste i miješaju s drugim mačkama.

Postoji nekoliko kafića i gostionica, ali nema rent-a-car prodavnica, benzinskih pumpi ili javnog prevoza. Od turista se očekuje da šetaju uz i niz brda ostrva tokom posjete.

Većina mačaka navikla je na turiste, koji se mogu vidjeti kako maze prijateljske životinje širom ostrva.

Turisti maze mačke na ulici na ostrvu Tashirojima u Išinomakiju, subota, 18. maj 2024. (AP Photo/Hiro Komae)
Turisti maze mačke na ulici na ostrvu Tashirojima u Išinomakiju, subota, 18. maj 2024. (AP Photo/Hiro Komae)

Iran: Raisijev helikopter se zapalio nakon pada, nema znakova napada

Žena plače tokom ceremonije žalosti za iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem u centru Teherana 20. maja 2024.
Žena plače tokom ceremonije žalosti za iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem u centru Teherana 20. maja 2024.

Helikopter u kojem je bio stradali iranski predsjednik Ebrahim Raisi zapalio se ubrzo nakon što se srušio u planinu i nije bilo znakova da je napadnut, izvještavaju državni mediji pozivajući se na vojne istražitelje nesreće.

Saopćenje Generalštaba oružanih snaga zaduženog za istragu nesreće pročitano je u četvrtak kasno na državnoj televiziji. U prvoj izjavi o nesreći nije naveden krivac, ali je rečeno da će više detalja doći nakon dalje istrage.

U nesreći u su poginuli su Raisi, ministar vanjskih poslova zemlje i još šest osoba.

U saopštenju Glavnog štaba navodi se da komunikacija između kontrolnog tornja i posade helikoptera prije pada nije sadržavala ništa sumnjivo. Rečeno je da je posljednja komunikacija srušenog helikoptera bila između njega i dva helikoptera koja su ga pratila oko 90 sekundi prije pada.

Nije bilo znakova da je pucano na helikopter, a njegova putanja se nije promijenila, navodi se u saopštenju.

Stari helikopter Bell pao je u nedjelju u maglovitu, udaljenu planinsku regiju na sjeverozapadu Irana. Mjesto nesreće otkriveno je u ponedjeljak ujutro sa svih osam mrtvih u avionu.

Raisi je sahranjen u grobnici u hramu Imam Reza u Mešhadu u četvrtak.

Washington: Izložba najznačajnijeg portretiste Hollywooda

Washington: Izložba najznačajnijeg portretiste Hollywooda
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:28 0:00

Snimio je najpoznatija lica u bioskopu 1930-ih i ranih 40-ih — Garboa, Crawforda, Bogarta i Gablea. Sada je rad Georgea Hurrell-a, jednog od najvećih holivudskih portretnih fotografa, izložen u Washingtonskoj Nacionalnoj galeriji portreta.

Reakcije na odluku suda UN-a da Izrael mora zaustaviti ofanzivu na Rafah

Demonstrant maše palestinskom zastavom ispred Palate mira u kojoj se nalazi Međunarodni sud pravde u Hagu, Holandija, 24. maja 2024. Sud UN-a naredio je Izraelu da obustavi svoje vojne operacije u Gazi.
Demonstrant maše palestinskom zastavom ispred Palate mira u kojoj se nalazi Međunarodni sud pravde u Hagu, Holandija, 24. maja 2024. Sud UN-a naredio je Izraelu da obustavi svoje vojne operacije u Gazi.

Uredi izraelskog premijera i ministarstva vanjskih poslova su u zajedničkom priopćenju osudili odluku suda, nazivajući optužbe Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u vezi s genocidom "lažnim, nečuvenim i odvratnim".

Svjetski lideri reagirali su na odluku Međunarodnog suda pravde UN-a u petak da Izrael treba "odmah zaustaviti svoju vojnu ofanzivu" u gradu Rafah na jugu Gaze. Odluka pojačava međunarodni pritisak na Izrael u vezi s njegovim napadom na Gazu, ali je Izrael rekao da se neće povinovati.

Čitajući presudu, predsjednik ICJ-a Nawaf Salam naveo je "izuzetno teške" uslove za "izuzetno ranjivo" stanovništvo u Rafi.

On je također izrazio sumnju suda da je izraelska evakuacija civila iz pograničnog grada adekvatna da "ublaži ogroman rizik" s kojim se civili tamo suočavaju.

Uredi izraelskog premijera i ministarstva vanjskih poslova su u zajedničkom priopćenju osudili odluku suda, nazivajući optužbe Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u vezi s genocidom "lažnim, nečuvenim i odvratnim".

Ministar Benny Gantz, član izraelskog ratnog kabineta, odgovorio je na odluku ICJ-a rekavši izraelskim medijima da će se vojska nastaviti boriti da vrati otete taoce i osigura sigurnost njenih građana.

Nastavićemo da se ponašamo u skladu sa međunarodnim pravom u Rafi i gdje god da djelujemo i trudićemo se da izbjegnemo štetu civilnom stanovništvu, ne zbog Haškog tribunala — već prije svega zbog toga ko smo mi“, rekao je on.

Predsjedavajući sudija Nawaf Salam čita presudu Međunarodnog suda pravde, ili Svjetskog suda, u Hagu, Holandija, 24. maja 2024.
Predsjedavajući sudija Nawaf Salam čita presudu Međunarodnog suda pravde, ili Svjetskog suda, u Hagu, Holandija, 24. maja 2024.

Saopćenje suda dolazi sedmicu nakon što je Južna Afrika podnijela tužbu optužujući Izrael za genocid i zahtijevajući hitnu mjeru u Rafi kako bi osigurala opstanak Palestinaca.

ICJ je najviše tijelo UN-a za razmatranje sporova između država. Njegove presude su konačne i obavezujuće, ali su u prošlosti ignorisane jer sud nema izvršna ovlaštenja.

Njegova odluka, međutim, dodaje veći diplomatski pritisak na izraelsku vladu.

Richard Gowan, iz Međunarodne krizne grupe, rekao je za Glas Amerike da bi presuda Međunarodnog suda pravde mogla dozvoliti SAD-u da izvrši veći pritisak na Izrael i da bi Izrael "mogao pokušati povratiti malo dobre volje tako što će dozvoliti još više pomoći u Gazi".

Ali "Mislim da su Izraelci tokom cijele godine vrlo jasno stavili do znanja da će ignorisati sve pozive Međunarodnog suda pravde na suzdržanost", dodao je on.

Južnoafričko odjeljenje za međunarodne odnose pozdravilo je u petak presudu.

"Južna Afrika pozdravlja odluku suda koju je danas donio", rekao je Zane Dangor, generalni direktor Odjela za međunarodne odnose i saradnju te zemlje. "Ovo je de facto poziv na prekid vatre. Naređuje glavnoj strani u ovom sukobu da okonča svoju ratobornu akciju protiv naroda Palestine.”

Jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Safadi također je pozdravio odluku ICJ-a.

"Još jednom, ICJ razotkriva izraelske ratne zločine u Gazi. I još jednom, izraelska vlada reaguje s prezirom na međunarodno pravo, odbijajući da posluša naredbe suda", rekao je on.

Američki i izraelski aktivisti protestiraju u znak podrške Palestincima u Gazi, usred sukoba u Gazi između Izraela i palestinske islamističke grupe Hamas, ispred američkog konzulata u Jerusalemu, 24. maja 2024..
Američki i izraelski aktivisti protestiraju u znak podrške Palestincima u Gazi, usred sukoba u Gazi između Izraela i palestinske islamističke grupe Hamas, ispred američkog konzulata u Jerusalemu, 24. maja 2024..

Na presudu je reagovao i visoki predstavnik Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell. "Šta će biti odgovor [EU] na presudu Međunarodnog suda pravde koja je danas donesena? Kakav će biti naš stav? Morat ćemo birati između naše podrške međunarodnim institucijama vladavine prava ili našu podršku Izraelu."

Samo ove sedmice tri evropske zemlje najavile su da će priznati palestinsku državu - Irska, Španija i Norveška.

Izrael je ranije opisao slučaj ICJ-a protiv njegovog napada na Gazu kao "razdvojen od činjenica". Više puta je odbacio optužbe za genocid kao neosnovane, navodeći da je njegova ofanziva na Gazu samoodbrana i da cilja militante Hamasa, koji su napali Izrael 7. oktobra.

Glasnogovornik izraelske vlade rekao je uoči odluke u petak da "nikakva sila na Zemlji neće spriječiti Izrael da zaštiti svoje građane i krene na Hamas u Gazi".

Glasnogovornik Palestinskih vlasti Nabil Abu Rudeineh pozdravio je odluku suda, rekavši da ona "predstavlja međunarodni konsenzus o zahtjevu da se zaustavi sveopšti rat u Gazi".

Ožalošćeni reagiraju pored tijela Palestinaca (nisu na slici) ubijenih u izraelskom napadu, u Deir Al-Balahu u centralnom pojasu Gaze, 24. maja 2024.
Ožalošćeni reagiraju pored tijela Palestinaca (nisu na slici) ubijenih u izraelskom napadu, u Deir Al-Balahu u centralnom pojasu Gaze, 24. maja 2024.

Hamas je izdao saopćenje u kojem pozdravlja odluku, ali je rekao Reutersu da presuda nije prepoznala da su drugi dijelovi enklave napadnuti.

"Vjerujemo da to nije dovoljno jer je agresija okupacije širom pojasa Gaze, posebno u sjevernoj Gazi, jednako brutalna i opasna", rekao je visoki dužnosnik Hamasa Basem Naim.

Sjedinjene Države, glavni saveznik Izraela, usprotivile su se izraelskoj invaziji na Rafah, gdje se više od milion izbjeglica sklonilo od sukoba na drugim mjestima. Oko 900.000 je od tada pobjeglo iz Rafaha, prema izraelskoj vojsci.

Na bojištu, izraelske snage su u petak pojačale svoje bombardovanje Rafaha, rekli su stanovnici i medicinari.

Neke informacije za ovaj izvještaj stigle su od Associated Pressa, agencije France-Presse i Reutersa.

Stručnjak za genocid sa Yale-a: Protivljenje rezoluciji o Srebrenici - dokaz da je bila potrebna  

David Simon, direktor programa za studije genocida na Univerzitetu Yale.
David Simon, direktor programa za studije genocida na Univerzitetu Yale.

Otpor na koji je naišlo usvajanje rezolucije o Srebrenici u dijelu Balkana zapravo potvrđuje koliko je njeno usvajanje bilo neophodno, izjavio je za Glas Amerike David Simon, direktor programa za studije genocida na Univerzitetu Yale.

Američki stručnjak vjeruje da su tenzije koje su pratile usvajanje rezolucije - vještački izazvane, a da je njen osnovni značaj - globalno priznanje patnji žrtava i preživjelih.

Glas Amerike: Kako vidite dugoročni efekat i uticaj rezolucije o Srebrenici, odnosno dan sjećanja na genocid u Srebrenici, koja je usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija?

Simon: Ova rezolucija je jednostavno važna za dostojanstvo preživjelih i kao izraz poštovanja prema žrtvama. Ne mislim da će imati dugoročni politički uticaj. Svakako je u kratkom roku podigla veliku prašinu, ali mislim da je to samo trenutno stanje. U dužem roku, priznanje genocida je važno, važno je da postoji sjećanje, da se ovjekovječi taj događaj i da se nauče pouke. Rezolucija pomaže svemu tome, ali je to samo dio priče.

Glas Amerike: Umjesto sećanja na žrtve, fokus se premjestio na politiku, na pitanje „dobitnika“ i „gubitnika“. Srbija prestavlja broj uzdržanih zemalja kao svoju diplomatsku pobjedu. Da li vas je iznenadio broj uzdržanih i kako ga tumačite?

Simon: Pomalo me je iznenadilo. Vidio sam da Srbija ističe da je većina zemalja nije glasala za rezoluciju. Ali hajde da to pogledamo iz drugog ugla – samo 19 od 171 zemlje je glasalo protiv. Dakle ako je samo 19 država smatralo da je rezolucija loša ideja, a to su većinom zemlje dobri prijatelji Srbije, ili na neki način neprijatelji ideje sprječavanja zvjerstava, mislim da je ovo veća pobjeda za rezoluciju, za njene pristalice nego za protivnike.

Glas Amerike: Nekim državama koje su bile uzdržane se nije dopao tajming, trenutak glasanja imajući u vidu tenzije u regionu koje i dalje postoje...

Simon: Mislim da nema savršenog tajminga za ovakvu rezoluciju. Mislim da je potpuno adekvatno da se takva rezolucija donese malo više od godinu uoči 30. godišnjice masakra u Srebrenici. To je jedan od fokusa rezolucije – pripreme za tu veliku komemoraciju. Bio sam na obilježavanju 30. godišnjice genocida u Ruandi prošlog mjeseca i to je važan trenutak. To je momenat kada na neki način treba da se obeleži i smena generacija. Ali pored toga što ja mislim da je ovo dobar trenutak da se rezolucija usvoji, mislim da su razlozi za protivljenje prilično neiskreni. To su primjedbe da rezolucija izaziva tenzije u regionu. Ali te tenzije su u potpunosti podigli i preuveličali protivnici rezolucije, kako bi imali izgovor za protivljenje. I malo me je razočaralo što su brojne zemlje „pale“ na to i nisu prozrele taj trik.

Koliko su validni argument protivnika priznavanja genocida u Srebrenici?
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:22 0:00

Drugi su se pozivali na tajming u odnosu na navodne genocide u Gazi i Sudanu, i rekli – ako ne priznajete te, navodne, genocide, ne možemo da načinimo ovaj korak ka priznavanju ili sjećanju na raniji genocid, jer bi to bilo licemjerno. Mislim da je upravo suprotno, ako odbijate da priznate prošli genocid, gubite puno kredibiliteta i mogućnosti da zatražite priznavanje ili istragu događaja koji su možda potencijalni savremeni genocidi.

Glas Amerike: Srbija i Republika Srpska su uz podršku Rusije snažno lobirale protiv rezolucije, uz argument da je cijeli narod označen kao genocidan, iako se u samom tekstu ne pominje nijedan narod ni država. Da li se ta vrsta politizacije mogla očekivati kada je rezolucija predstavljena u UN?

Simon: To je od početka bio njihov argument. Mislim da je to neiskreno, jer se u priznavanju genocida poziva na odluke Međunarodnog krivičnog suda – koje su odluke protiv pojedinaca odgovornih za genocid. Žrtve su, po definiciji genocida, kolektivne. To je bosanski, muslimanski narod, građani Srebrenice su žrtve, uključujući one koji su ubijene i one koji nisu. Bar neki od tih koji nisu ubijeni su bili mete pokušaja, akcija čija je svrha bila da se eliminiše i uništi dio populacije. To je definicija genocida. Ali sami činovi su izvršeni po nalogu pojedinaca, i protiv tih pojedinaca su vođeni sudski procesi. Države mogu da imaju odgovornost, ali u međunarodnom pravu, ono što smo vidjeli je da se države pozivaju na odgovornost zato što nisu uspjele da spriječe genocid. Države nisu odgovorne za vršenje genocida, već što nisu uspjele da ga spriječe. Rezolucija ne govori mnogo o neuspjehu da se spriječi genocid, koliko govori o onima koji su počinili genocid.

Zatim su se, koliko shvatam, dogodili amandmani Crne Gore podnijeti u posljednji čas, koji su bili pokušaj da se jasno stavi do znanja da odgovornost za izvršenje genocida leži na pojedincima, a ne na državi. Ali nekako, što nije iznenađujuće, to nije učinilo mnogo da umiri kritičare koji se suprotstavljali rezoluciji od početka. Mislim da činjenica da na njih nisu uticali crnogorski amandmani na neki način pokazuje koliko su bili neiskreni u svom protivljenju od početka.

Glas Amerike: Jedan od glavnih ciljeva ove rezolucije je osuda poricanja genocida, a neki kažu da je motivisana poricanjem genocida koji je prisutan u regionu. Iz vašeg iskustva kao nekog ko proučava genocid, koji je način borbe protiv poricanja genocida i da li će ova rezolucija pomoći Balkanu u tom procesu?

Simon: To je odlično pitanje jer mislim da mi zaista nemamo rješenje za borbu protiv poricanja genocida, dijelom zato što poricanje genocida, ne samo u odnosu na Bosnu, bivšu Jugoslaviju, već i na Ruandu, druge delove svijeta, je u porastu. Negiranje Holokausta je u porastu, omogućeno društvenim medijima i digitalnom tehnologijom. I kao što je često slučaj, ljudi koji koriste tu tehnologiju za užasne svrhe, su često brži od onih koji pokušavaju da se suprotstave tim porukama, kroz istu tehnologiju. Zato mislim da je veoma važno da svijet bude oprezan u pogledu poricanja. Imajući to u vidu, zauzimanje prejakog stava može biti kontraproduktivno. Mislim da ova rezolucija uopšte ne zauzima previše jak stav, mislim da je sasvim prikladna. Da se vratim na prvobitno pitanje, mislim da protivljenje rezoluciji ironično potvrđuje njenu neophodnost. Činjenica je da se protive neki od istih ljudi koji su prije 10 ili 15 godina, kako se činilo, priznavali krivicu Mladića i Karadžića za genocid, posebno kada su ta dvojica uhapšena, suđeno im je i osuđeni su. Ali oni su i dalje popularne ličnosti u dijelovima Balkana. To je element poricanja. Političari koji se sada protive tome da se govori o Srebrenici na neki način doprinose popularnosti narativa poricanja. Zbog toga, mislim da je rezolucija imala dobar tajming.

Građani Sarajeva: Rezolucija temelj za očuvanje BiH, političari zavađaju ljude
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:51 0:00

Glas Amerike: Drugi cilj rezolucije je bio da se, na neki način, stavi tačka, da pruži mir porodicama i žrtvama. Naše kolege intervjuisale su Majke Srebrenice i ljude u Sarajevu, kojim se čini da se to postiglo, da svijet zna istinu o njihovoj patnji. S druge strane, predsjednik Srbije kaže da je to otvorilo stare rane. Mislite li da je rezolucija pomogla žrtvama u smislu stavljanja tačke?

Simon: Žrtvama? Nadam se. Ne mogu da govorim u u njihovo ime. Ipak vjerujem i vidio sam na drugim mjestima kako je priznanje patnje, priznavanje koliko im je štete nanijeto i šta su iskusili, važan korak na globalnom nivou. Takođe da žrtve i preživjeli znaju da je svijetu stalo, da svijet uviđa činjenicu da je to diglo prašinu na drugoj strani. To je nekako neizbježno cijena toga i možda nikada neće doći do potpunog rješenja u širem smislu. Ali, za recimo, majke Srebrenice, jako mi je drago da je ova odluka donijeta i nadam se da će naći malo utjehe u priznanju genocida na globalnom nivou.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG