Linkovi

Govor mržnje buja na internetu u BiH


Širenje mržnje u medijskom, a posebno u online prostoru BiH, umjesto smirivanja dobija nove oblike i nove aktere.

Ostavljajući po strani političke izjave koje tome doprinose i koje ovaj način komunikacije podstiču, odnosno uvrede i svađe po etničkoj osnovi, pitamo se šta je preovlađujući motiv kod bh. građana da se olako uključuju u rasprave na najprimitivnijoj osnovi.

Štefica Galić, glavna urednica portala "Tačno.net" iz Mostara, aktivistica za ljudska prava, na svojoj koži je osjetila šta znače mržnja i udarci "forumaša".

"Zbog posla kojim se bavim često sam na udaru onih koji ne podnose drugo i drugačije mišljenje. Teško je to, čitam i ne mogu da vjerujem da ljudi mrze samo zato što neko ima drugačiji stav, što ne misli kao oni. Nekada se osjećam kao šugav pas i pitam se kako je moguće izbaciti toliko mržnje u javni prostor u kojem nema odgovornosti, gdje se napada bez ikakve argumentiranosti. U početku me je to jako pogađalo a sad sam se nekako i navikla jer nema dana da ne dobijem nešto prijeteće, uvredljivo", kaže Galić.

"Mi", dodaje, "nemamo kulturu dijaloga gdje bi razgovarali koristeći činjenice i argumente".

"Ovdje je to nemoguće, sve je nekako radikalno. Izgleda mi kao da je javni prostor ispunjen virusom agresivne mržnje koja se toliko osjeti da je možete rezati", ističe Galić.

Nezadovoljstvo se pretvara u mržnju ali ne prema stvarnim krivcima: Esad Bajtal
Nezadovoljstvo se pretvara u mržnju ali ne prema stvarnim krivcima: Esad Bajtal

Dežurni komentatori su u stanju da minut – dva poslije objavljivanja nekog teksta saspu lavinu uvreda, riječi i izraza, za koje se svako dobronamjeran mora upitati, otkuda potiču i ko ih smišlja ? Tako, po ko zna koji put se može konstatovati da je riječ - metak, kaže analitičar Esad Bajtal.

"U opštoj atmosferi nezadovoljstva, tenzija, straha, prijetnji, ucjena i čega sve ne u BiH, svako ko ima odgovornost i samoodgovornost za javne istupe, treba paziti na koji način se ispoljava i kojim riječima se služi. Pošto je ovo zemlja neimaštine, bijede, mentalne obogaljenosti i političkog licemjerja, ostaje sveopšte nezadovoljstvo koje se lako pretvara u teške i ružne riječi", komentariše Bajtal.

"Skoro 80 posto ljudi", nastavlja Bajtal, "je nezadovoljno situacijom u BiH, a pošto je opasno izražavati nezadovoljstvo prema onima koji su krivi za to, u psihološkoj ravni dešava se jedna kompenzacija – nezadovoljstvo se pretvara u mržnju ali ne prema stvarnim krivcima. I to uglavnom prema onim koji nisu ja ili nisu mi".

"Sve se to događa logikom žrtvenog jarca. Prosječni građanski um se usmjerava na drugu stranu da se prazni na projektovanom neprijatelju. Odsustvo morala, demokratske i političke tradicije su ključni razlozi što se izmišljaju imaginarni neprijatelji na koje se usmjerava mržnja i najgore emocije", kaže Bajtal.

Tokom rasprava održanih u nekoliko bh. gradova o tome kako spriječiti govor mržnje, profesor Univerziteta u Tuzli i u Sarajevu Enes Osmančević je poručio: "Političarima je cilj ostati što duže na vlasti, a govor mržnje pokazao se kao 'jeftino gorivo' koje održava postojeće političke oligarhije na pozicijama moći, a kada su u pitanju prenositelji govora mržnje taj posao obavljaju mediji."

Fra Mirko Majdandžić, župnik franjevačke župe u Varešu smatra da je anonimnost glavni razlog poplave teških riječi, jer su "najhrabriji" upravo anonimni sijači mržnje na portalima, društvenim mrežama, u medijima.

"Pod plaštom anonimnosti, ljudi imaju potrebu da iskomentiraju sve i svakoga, da kažu svašta, da koriste riječi i psovke koje se ne mogu čuti u svakodnevnom životu. Kada mu se ne zna ime, čovjek nema granice, nema ograde, nema straha, nema stida. Lažni profili daju mogućnost da čovjek sjedi s tobom i u lice ti ne kaže ništa, a onda pod lažnim profilom piše o tebi sve najgore", navodi Majdandžić.

"Dok sam bio u Fojnici na službi, utvrdio sam skoro sto posto da jedna te ista osoba ima profil gdje me je kritizirala, a drugi profil gdje me je hvalila. Znači, taj čovjek je sam sa sobom komunicirao. Ti ljudi se nisu nigdje dokazali, nisu uspjeli i jedini način je da postignu neki značaj je da pišu i komentarišu, posebno ono što uopće ne razumiju.To su neki izduvni ventili, ali usmjereni na pogrešno mjesto", kaže fra Majdandžić

Tužilaštva trebaju djelovati preventivno, a ne kada se nešto desi: Saša Magazinović
Tužilaštva trebaju djelovati preventivno, a ne kada se nešto desi: Saša Magazinović

Poslanik u Parlamentu BiH, Saša Magazinović (SDP BiH) prije nekoliko mjeseci uputio je otvoreno pismo tužilaštvima u Bosni i Hercegovini, tražeći sankcionisanje govora mržnje. Sada kaže da efekte tog pisma ne vidi:

"Jedini način da se smanji otvoreno pozivanje na nasilje i mržnju u BIH je da nekoliko ljudi završi u zatvoru, a ostali će se kao miševi povući u rupe i onda ćemo imati značajno smanjen govor mržnje. Ono od čega sam ja krenuo je mišljenje Ministarstva pravde BiH koje kaže da u krivičnom zakonodavstvu BiH, njenih entiteta i Brčko distrikta ima više nego dovoljno prostora i osnove da se ovo huškanje sankcioniše. Ne znam, nemam odgovor zašto tužilaštva to ne rade i zašto se prave da im to zakoni ne omogućavaju", komentariše Magazinović.

"Žao mi je", dodaje, "ali svi bi se ovim pitanjem počeli baviti tek kada bi pala mrtva glava, zbog širenja mržnje. Ovo je trusno područje, ljudi su nervozni i osjetljivi, ratne rane još uvijek su otvorene".

"Tužilaštva trebaju djelovati preventivno, a ne kada se nešto desi. Tek onda se organizuju okrugli stolovi, traže se izmjene zakona itd..Kad govorim o ispoljavanju mržnje, ne mislim samo na etničke tenzije, to je posebno opasno i negativno i ja bih to prvo sankcionisao. Ali govora mržnje ima uopšte u javnom prostoru i među javnim ličnostima", kaže Magazinović

Čak i pozitivne priče i pozitivni primjeri se na forumima pretvaraju u svoju suprotnost. Tako ispada da je privlačnije vrijeđati i slijediti mržnju od pohvale nekog dobrog djela. Sve se praktično pretvara u pitanje ko je počeo rat u BiH?

Lakše se oglašavati napunjen mržnjom nego pitati zašto je preduzeće Šipad nekada izvozilo četiri puta više nego cijela drvna industrija zajedno
Ahmed Burić

Pisac i publicista Ahmed Burić ima jednostavno objašnjenje:

"Društvo je u takvoj situaciji, mi smo pod stalnim stresom i nije se dogodilo ništa što bi nas obradovalo. Veliki broj ljudi nalazi satisfakciju u negativnim napisima ispunjenim mržnjom. Oni podsvjesno kazuju nešto o sebi. Neki ljudi koji su danas u vlasti, da nije bilo rata, ne bi bili niko i ništa. Njima odgovaraju te favele, podijeljenost, iscjepkanost, nacionalni torovi, primitivni rječnik", kaže Burić.

"Tako da se, nastavlja Burić, "kod nas ljudi i dalje glođu oko toga šta je nekada bilo i sve se svodi na pitanje ko je počeo rat".

"Izgleda da je to lakše nego se suočiti s nekim ključnim činjenicama našeg nazadovanja. Lakše se oglašavati napunjen mržnjom nego pitati zašto je preduzeće Šipad nekada izvozilo četiri puta više nego cijela drvna industrija zajedno. Istupima u javnom prostoru, u medijima, na političkoj sceni, u komentarima na internet portalima i na drugim mjestima, pokazuje se ustvari da je bh. društvo duboko podijeljeno, nezdravo, korumpirano i nesretno", zaključuje Burić.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG