Za mnoge u Sjedinjenim državama život se nastavlja, usprkos zatvaranju velikog broja vladinih ureda. Ali čak i oni na koje ne utječe ovo vladino zatvaranje, osjećaju da stvari nisu uobičajene. Prilog Jeffa Seldina.
U Washingtonu, neke stvari se čine normalnim—ljudi šetaju centrom grada, putuju na posao. Ali spomenici i druge atrakcije su zatvoreni. Ulice su praznije. Vozovi prevoze manji broj putnika. Podzemna željeznica putem Twittera navodi da je broj putnika manji za 20-25%. I dok su mnogi vladini uredi u Washingtonu zatvoreni, ured za izdavanje pasoša u New Yorku još uvijek radi.
Bio bih zaista isfrustriran da ne mogu dobiti svoj pasoš. Ne bih mogao ići na odmor, i to bi bio baš nezgodan problem, kaže putnik Adriel Friedlander.
Neki vladini čekovi, kao penzioni čekovi, se i dalje šalju. Na međunarodnom aerodromu Dulles, vladini uposlenici, kao kontrolori leta, i dalje rade kako bi avioni uzlijetali i dolijetali po uobičajenom rasporedu. Pa ipak turisti kao Sarina Kawahara iz Japana, ne mogu izbjeći efekte zatvaranja.
Moja prijateljica kaže da je ovo velika nezgoda za nas jer ne možemo obići Washington.
Iako je na nekim mjestima, kao što je aerodrom, teško prepoznati da je vlada zatvorena, među mnogim Amerikancima i dalje raste osjećaj frustracije. David Cook, veteran, došao je na aerodrom da dočeka svog sina i snahu koji su stigli iz Engleske. Nešto ranije je pokušao nabaviti namirnice po nižoj cijeni u svojoj lokalnoj vojnoj bazi.
Ne mogu u bazi kupiti hranu ili benzin, ništa od toga, kaže David.
Stoga on za to isto mora plaćati veću cijenu negdje drugdje. Učionice su prazne u školi Head Start, što je vladin školski program za siromašnu djecu. I to je dovelo do frustracije i prosvjeda u New Yorku.
Želimo da oni u kongresu odustanu od svojih plata kako bi naša djeca mogla jesti, kako bi mogla učiti, kaže učiteljica Whitaker.
A u Washingtonu.
Totalno sam razočarana jer ne možemo voditi naš program Head Start, kaže Yolanda Stinson, volonterka.
Ostali Amerikanci, kao obitelj Reed u Indijani ne znaju na čemu su, čekaju na odobrenje njihovog kredita za kuću kojeg podržava vlada i kojeg ne mogu dobiti dok se vlada ponovo ne otvori.
A koliko će to sve trajati—to je pitanje na koje odgovor žele mnogi koji čekaju da se zatvaranje vladinih institucija okonča.
U Washingtonu, neke stvari se čine normalnim—ljudi šetaju centrom grada, putuju na posao. Ali spomenici i druge atrakcije su zatvoreni. Ulice su praznije. Vozovi prevoze manji broj putnika. Podzemna željeznica putem Twittera navodi da je broj putnika manji za 20-25%. I dok su mnogi vladini uredi u Washingtonu zatvoreni, ured za izdavanje pasoša u New Yorku još uvijek radi.
Bio bih zaista isfrustriran da ne mogu dobiti svoj pasoš. Ne bih mogao ići na odmor, i to bi bio baš nezgodan problem, kaže putnik Adriel Friedlander.
Neki vladini čekovi, kao penzioni čekovi, se i dalje šalju. Na međunarodnom aerodromu Dulles, vladini uposlenici, kao kontrolori leta, i dalje rade kako bi avioni uzlijetali i dolijetali po uobičajenom rasporedu. Pa ipak turisti kao Sarina Kawahara iz Japana, ne mogu izbjeći efekte zatvaranja.
Moja prijateljica kaže da je ovo velika nezgoda za nas jer ne možemo obići Washington.
Iako je na nekim mjestima, kao što je aerodrom, teško prepoznati da je vlada zatvorena, među mnogim Amerikancima i dalje raste osjećaj frustracije. David Cook, veteran, došao je na aerodrom da dočeka svog sina i snahu koji su stigli iz Engleske. Nešto ranije je pokušao nabaviti namirnice po nižoj cijeni u svojoj lokalnoj vojnoj bazi.
Ne mogu u bazi kupiti hranu ili benzin, ništa od toga, kaže David.
Stoga on za to isto mora plaćati veću cijenu negdje drugdje. Učionice su prazne u školi Head Start, što je vladin školski program za siromašnu djecu. I to je dovelo do frustracije i prosvjeda u New Yorku.
Želimo da oni u kongresu odustanu od svojih plata kako bi naša djeca mogla jesti, kako bi mogla učiti, kaže učiteljica Whitaker.
A u Washingtonu.
Totalno sam razočarana jer ne možemo voditi naš program Head Start, kaže Yolanda Stinson, volonterka.
Ostali Amerikanci, kao obitelj Reed u Indijani ne znaju na čemu su, čekaju na odobrenje njihovog kredita za kuću kojeg podržava vlada i kojeg ne mogu dobiti dok se vlada ponovo ne otvori.
A koliko će to sve trajati—to je pitanje na koje odgovor žele mnogi koji čekaju da se zatvaranje vladinih institucija okonča.
