TOKYO - Iako je zaslužan za donošenje određenog stupnja stabilnosti u Japan nakon razdoblja ekonomske slabosti i stalnih promjena među čelnicima, Abe je razljutio susjede Južnu Koreju i Kinu , zajedno s mnogim Japancima, svojom nacionalističkom retorikom i pozivima na reviziju pacifističkog ustava zemlje.
Ovo je pregled nekih ključnih datuma u Abeovom životu i karijeri.
21. septembra 1954.: Abe je rođen u Tokiju, kao sin Shintaro Abea, koji je bio ministar vanjskih poslova Japana, i unuk Nobusuke Kishija, bivšeg premijera.
1977.: Diplomira političke nauke na Sveučilištu Seikei u Tokiju, nakon čega se seli u SAD kako bi tri semestra studirao javnu politiku na Sveučilištu Južne Kalifornije.
1979.: počinje raditi u Kobe Steelu dok je firma širila svoju prisutnost u inozemstvu.
1982.: Napušta firmu kako bi preuzeo nove položaje u Ministarstvu vanjskih poslova i u vladajućoj Liberalno-demokratskoj stranci.
1993.: Prvi put izabran za zastupnika LDP-a koji predstavlja jugozapadnu prefekturu Yamaguchi. Abe, koji se već smatrao konzervativcem, postaje član i na kraju vodi najveću frakciju stranke, Seiwakai, koju je nekoć vodio njegov otac, koji je umro 1991.
2005: Abe je imenovan glavnim tajnikom kabineta premijera Junichira Koizumija, kada vodi pregovore o vraćanju japanskih državljana otetih u Sjevernu Koreju. Iste godine izabran je za šefa LDP-a, što ga stavlja u red da preuzme mjesto premijera.
26. septembra 2006.: Abe po prvi put postaje japanski premijer, nadzirući ekonomske reforme dok zauzima čvrst stav prema Sjevernoj Koreji i nastoji surađivati s Južnom Korejom i Kinom.
2007.: Nakon izbornih poraza zbog kojih je LDP izgubio kontrolu nad zakonodavnim tijelom prvi put u 52 godine, Abe daje ostavku na mjesto premijera, navodeći zdravstvene razloge. Abe je bolovao od ulceroznog kolitisa, ali ga je uspio kontrolirati lijekovima.
2012: Nakon ponovnog izbora za predsjednika LDP-a, Abe po drugi put postaje premijer.
2013.: Nastojeći potaknuti rast, Abe pokreće svoju politiku "Abenomike'' koja uključuje jednostavno kreditiranje i strukturne reforme. Japanski odnosi s Kinom prolaze kroz posebno teške trenutke, ali se počinju popravljati nakon što se Abe sastao s kineskim čelnikom Xi Jinpingom na samitu APEC-a u Pekingu.
2014.-2020.: Ponovno izabran za čelnika LDP-a, služi dva dodatna mandata kao premijer od ukupno četiri, tokom kojih razvija bliske odnose s tadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom, održavajući sastanke na vrhu i zajedno igrajući golf.
28. avgusta 2020.: najavljuje da će odstupiti s mjesta premijera, ponovno navodeći zdravstvene razloge, nakon što se njegov ulcerozni kolitis ponovno razbukta. Do tog trenutka Abe je već postao japanski premijer s najdužim stažem.
2021: Unatoč odlasku s dužnosti, Abe pokazuje da još uvijek može razbjesniti Peking komentarima o Tajvanu, samoupravnom otoku koji Kina smatra svojim teritorijem i prijeti napadom. U govoru, Abe je upozorio da bi "vojna avantura dovela do ekonomskog samoubistva".
8. jula 2022.: Abe je smrtno stradao dok je držao govor na kampanji u gradu Nara. Policija je uhapsila osumnjičenog, ali za sada nije poznat motiv.
