Za većinu američkih tinejdžera, izvođenje Shakespeareovih djela na pozornici stvar je osobne želje da se sudjeluje u radu gimnazijske dramske grupe. No, za neke tinejdžere u okrugu Berkshire, u Massachusettsu, ta je aktivnost – obvezna. Riječ je o inovativnom programu – sada već u desetoj godini! – za maloljetne delinkvente koji postiže 'dramatične' uspjehe.
Dvanaestero mladih glumaca uvježbava prvu scenu Shakespeareove drame "Henry V“, koju će izvesti za javnost za manje od dva tjedna. Niti jedan od njih nije ovdje po vlastitom izboru.
"Neki su ovdje zbog težih nedjela od drugih. Ja sam tu zbog fizičkog napada i sudjelovanja u tuči" - kaže petnaestogodišnji Tim koji, kao ni većina drugih tinejdžera na ovoj pozornici, nije bio štovatelj barda iz Avona kad se ova skupina prvi puta okupila, prije tri i pol tjedna.
"Sudac me osudio na ovu kaznu. Prvo sam pomislio: Shakespeare me stvarno ne zanima; radije ne bih. No, biti ovdje je puno lakše nego čišćenje smeća, pa sam ipak odlučio da bih radije Shakespearea" - ovako Tim objašnjava dilemu pred kojom se našao nakon susreta sa zakonom, i zašto je ipak završio na kazališnim daskama.
U međuvremenu, ustanovio da mu se dosta toga u Shakespeareovoj predstavi sviđa. Recimo – mačevi! "Osuđen sam za fizički napad i sudjelovanje u tuči i onda mi u ime Shakespearea daju mač u ruke?! Nisam vjerovao da bi se to moglo dogoditi, no drago mi je da imaju povjerenja u nas" - kaže ovaj mladi glumac.
Povjerenje i poštivanje koje redatelj Kevin Coleman ukazuje svojim mladim glumcima, oni mu punom mjerom i vraćaju. Tinejdžeri očigledno uživaju u radu s njim … on ih čak uspijeva dobiti da pjevaju na latinskom… i da plešu uz elizabetinsku glazbu.
Očito je da ih navodi i da zavole Shakepearea. Kako kaže, predstave su zamišljene tako da angažiraju maštu i zaigranost tinejdžera, da im ožive neku potpuno nove perspektive. Kao voditelju obrazovnog programa u Shakespearovoj kazališnoj družbi u Lenoxu, u Massachusettsu, Kevinu Colemanu se prije više od 30 godina obratio direktor lokalne srednje škole s molbom da izradi kazališni program za njegove učenike. "Taj je srednjoškolski direktor u međuvremenu postao predsjedavajući sudac na sudu za maloljetnike okruga Berkshire. Čim se to dogodilo, on me pozvao i rekao: Ono što smo radili za srednju školu, Shakespeare za djecu, možemo li to isto napraviti za ovu djecu koja dolaze pred sud?"
Sudac Paul Perachi – ranije direktor srednje škole – kaže da i pred sudom vidi istu onu djecu koju je ranije vidio u školu, ali sada pod drugim okolnostima: "Potrebe su im iste jačanje samopouzdanja, razvoj komunikacijskih vještina, stjecanje kontrole nad vlastitim osjećajem gnjeva."
Prije deset godina, prva skupina tinejdžera našla se u programu stvaranja Shakespeareovih predstava. Otada, više od dvije stotine bilo ih je 'osuđeno na Shakespearea', a program je doživio pohvale sa svih strana, uključujući i nagradu iz Bijele kuće, 2006.
Prošle godine, sudac Paul Perachi je otišao u mirovinu, ali program se i dalje odvija jer maloljetni delinkventi imaju uvijek iste probleme. Kako kaže redatelj Kevin Coleman, dođu na prvu probu puni negativnih osjećaja, straha i podozrenja. Premda ti problemi neće biti riješeni, na kraju, neke su stvari nedvojbeno promijenjene jer se oni sami promijene.
Na primjer, Tim kaže da je naučio biti strpljiv i ponavljati stvari sve dok ih ne uradi kako treba. Već samo to moglo bi mu pomoći da se više ne nađe pred sudom. Strpljenje i marljiv rad isplate se kada se nađete na pozornici, pred publikom, kaže sudac Paul Perachi: "Imate tu članove njihovih obitelji, roditelje, braću, bake i djedove, prijatelje… Mnogi pozovu i svoje nastavnike iz škole, neki i svoje odvjetnike. I svi ti uzvanici na njih su jako ponosni. Kud god se osvrneš vidiš osmijehe i cvijeće.
Za mnoge od tih mladih glumaca, to je prvi puta da ih je netko pohvalio za nešto što su učinili.