WASHINGTON — 

Ranije ove sedmice, Trump je rekao da ako taoci koje drži Hamas ne budu kod kuće do 20. januara 2025., datuma njegove inauguracije, onda će "izbiti pakao".

Upozorenje je slično prijetnji koju je izrekao na društvenim mrežama ranije ovog mjeseca, gdje je rekao: "Na Bliskom istoku će biti PAKLENO PLAĆANJE, a za one koji su odgovorni koji su počinili ove zločine protiv čovječanstva. Odgovorni će biti pogođeni jače nego iko u dugoj i pričanoj istoriji Sjedinjenih Američkih Država."

Nije jasno šta Trump planira učiniti u Gazi. Kada su ga zamolili da razjasni prijetnju, rekao je: "To znači da neće biti ugodno."

Trump bi mogao rasporediti resurse kako bi izvršio vojni pritisak na Hamas, rekao je Ahmed Fouad Alkhatib, viši saradnik u Atlantskom savjetu. Međutim, malo je vjerovatno da će biti "značajno oštriji od onoga što su Izraelci podnijeli u posljednjih 14 mjeseci".

"Mogao bi postojati još jedan element - za koji se nadam da to nije pristup - da se možda ugura dio te humanitarne pomoći", rekao je Alkhatib za Glas Amerike.

Također je moguće da su Trumpove prijetnje upućene članovima Hamasa izvan Gaze i državama koje ih podržavaju, a Trump bi mogao izvršiti pritisak na te nacije da prekinu financiranje, dodao je Alkhatib. Hamas je teroristička organizacija za SAD.

Hamasovo vanjsko krilo moglo bi biti prijemčivije za pritisak Washingtona, posebno jer je njegov pokrovitelj, Teheran, oslabljen gubitkom Hezbollaha u Libanu i svrgavanjem sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Kao i Hamas, Hezbollah je iranski zastupnik, dok je Assadov režim bio čvrsti saveznik Teherana.

Trumpova upozorenja šalju "nepogrešivu poruku ljudima na Bliskom istoku da SAD žele da to urade", rekao je David Makovski, direktor projekta Washington Instituta za bliskoistočnu politiku o bliskoistočnom mirovnom procesu.

Ovo ostavlja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da se kreće između smirivanja ultradesničarske frakcije svoje koalicije — koja se zalaže za izgradnju naselja u, pa čak i aneksiju Gaze — i ugađanja Trumpu, koji želi zasluge za okončanje rata i potencijalnog proširenja Abrahamovog sporazuma kako bi uključio Saudijska Arabija, rekao je Makovski za Glas Amerike.

Sporazum iz 2020. koji je postignut uz posredovanje prve Trumpove administracije normalizirao je diplomatske odnose između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, a zatim i s Marokom.

"Trump nije u izgradnji više naselja i ostanku u Gazi. Trump želi, mislim, Nobelovu nagradu za proboj sa Saudijskom Arabijom", rekao je Makovski. "I mislim da te stvari ne idu zajedno."

Analitičari kažu da i prije preuzimanja dužnosti Trump već oblikuje kalkulacije boraca na Bliskom istoku. Njegov izbor za savjetnika za nacionalnu sigurnost, predstavnik Mike Waltz, dao mu je zasluge za prošlomjesečno primirje između Izraela i Hezbollaha u Libanu, uz posredovanje SAD i Francuske.

"Svi dolaze za sto zbog predsjednika Trumpa", objavio je Waltz na društvenim mrežama. "Njegova zvučna pobjeda poslala je jasnu poruku ostatku svijeta da se haos neće tolerisati."

SAD se 'nadaju' dogovoru

U međuvremenu, Bidenova administracija se obavezala da će potrošiti sve preostalo vrijeme u svojim danima kako bi pokušala postići dogovor. Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je u srijedu da se "nada" da će sporazum biti postignut.

„Gaza mora biti prevedena u nešto drugačije što osigurava da Hamas ni na koji način ne bude nadležan, da Izrael ne mora biti, i da postoji nešto koherentno što slijedi što omogućava upravljanje, sigurnost, rekonstrukciju Gaze, “ rekao je.

Taj cilj je još uvijek nedostižan, uprkos obnovljenom diplomatskom pritisku Washingtona s Turskom, Egiptom i Katarom.

„Ne vidim scenario u kojem bi predsednik Biden bio u stanju da suštinski pomjeri iglu ovde“, rekao je Alkhatib.

Dodao je da iako Hamas može biti motiviran da postigne dogovor dok je Biden još uvijek na vlasti, a ne nakon 20. januara, kada će SAD vjerovatno sklopiti mnogo težu pogodbu, oni znaju da bilo kakva uvjeravanja koja je dala Bidenova administracija možda neće biti ispunjena od strane Trumpove administracije.

Ovo uprkos tome što su zvaničnici iz administracije Bidena i Trumpa rekli da rade zajedno u rješavanju globalnih sukoba, djelimično kako bi osigurali prelazni period koji bi protivnici mogli vidjeti kao trenutak prilike, rekao je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

“I tako, imperativ za nas, kako odlazeće Bidenove administracije, tako i dolazeće Trumpove administracije, mora biti da se namučimo čvršće nego što je uobičajeno, da provodimo više vremena zajedno nego što je uobičajeno, i da pokušamo osigurati da šaljemo zajednička, jasna poruka i prijateljima i protivnicima na Bliskom istoku."

Zajednička poruka dvojice lidera je da SAD žele da se sukob završi. Za sada zaraćene strane ne slušaju.

Republikanci su u srijedu odustali od dvostranačkog plana koji bi spriječio zatvaranje nakon što su se protiv njega izjasnili novoizabrani predsjednik Donald Trump i milijarder Elon Musk.

Trump je rekao predsjedniku Predstavničkog doma Mikeu Johnsonu da u suštini ponovo pregovara o dogovoru nekoliko dana prije roka kada ponestane federalnih sredstava.

Evo šta treba znati o mogućem zatvaranju vlade, na koje bi agencije to moglo utjecati i koliko bi to moglo trajati:

Šta znači ako se vlada zatvori?

Zatvaranje vlade se dešava kada Kongres ne usvoji zakon o privremenom ili trajnom finansiranju vlade, a takvu mjeru ne potpiše predsjednik.

Kada bi počelo zatvaranje vlade?

Ako Kongres ne odobri nastavak rezolucije ili trajniju mjeru potrošnje do petka, savezna vlada će se zatvoriti.

Kada je fiskalna godina završila 30. septembra, Kongres je usvojio nacrt zakona o privremenom finansiranju kako bi vlada ostala u funkciji.

Ta mjera ističe u petak.

Koje bi vladine agencije bile pogođene zatvaranjem?

Svaka federalna agencija određuje svoj vlastiti plan kako se nositi s gašenjem, ali u osnovi sve vladine operacije za koje se smatra da nisu od suštinske važnosti prestaju da se dešavaju, a rad stotina hiljada federalnih službenika je poremećen.

Ponekad su radnici pušteni, što znači da zadržavaju posao, ali privremeno ne rade dok se vlada ponovo ne otvori. Ostali savezni radnici mogu ostati na poslu, ali bez plaće, uz očekivanje da će im biti vraćena u cijelosti kada vlada ponovno otvori.

Osnovna pravila o tome ko radi, a ko ne datiraju iz ranih 1980-ih i od tada nisu značajno izmijenjena. Prema memorandumu o postavljanju presedana koji je sastavio šef budžeta tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, David Stockman, federalni radnici su izuzeti od otkaza ako su njihovi poslovi vezani za nacionalnu sigurnost ili ako obavljaju osnovne aktivnosti koje "štite život i imovinu".

Osnovne vladine agencije poput FBI-a, granične patrole i obalne straže ostaju otvorene. Službenici Uprave za sigurnost saobraćaja će nastaviti da rade na kontrolnim punktovima aerodroma. Američka poštanska služba također neće biti pogođena jer je nezavisna agencija.

Ali nacionalni parkovi i spomenici bi se zatvorili, a dok bi trupe ostajale na svojim položajima, mnogi civilni zaposlenici u agencijama poput Ministarstva odbrane bi bili poslani kući. Sudski sistemi bi takođe bili pogođeni pauziranjem parničnih postupaka, dok bi se krivična gonjenja nastavila.

Automatska naplata poreza bi ostala na pravom putu, ali bi Poreska služba prestala da vrši reviziju poreskih prijava.

Hoće li gašenje vlade utjecati na čekove socijalnog osiguranja?

Ne. Primaoci socijalnog osiguranja i Medicare i dalje bi primali svoje beneficije, koje su dio obavezne potrošnje koja ne podliježe godišnjim mjerama izdvajanja. Ljekari i bolnice će također nastaviti primati svoje naknade za Medicare i Medicaid.

Ali moguće je da nove prijave neće biti obrađene. Tokom zatvaranja vlade 1996. godine, hiljade podnosilaca zahtjeva za Medicare su odbijane dnevno.

Šta je “CR” ili kontinuirana rezolucija?

Kada se Kongres odluči za donošenje mjera za finansiranje savezne vlade, često se pojavljuje izraz “CR”. šta to znači?

"CR" znači "nastavak rješavanja", a to je privremeni zakon o potrošnji koji omogućava saveznoj vladi da ostane otvorena i djeluje prije nego što Kongres i predsjednik odobre trajnije izdvajanje.

„Čista CR“ je u suštini zakon kojim se proširuju postojeća izdvajanja, na istim nivoima kao i prethodne fiskalne godine.

Šta je omnibus zakon?

To je ogromna, sveobuhvatna mjera koju su zakonodavci generalno imali malo vremena da svare – ili razumiju – prije nego što o njoj glasaju.

Postoji mnogo mjera potrošnje koje su sve spojene u jednu, a ponekad se to dogodi ako desetak zasebnih mjera finansiranja ne prođe kroz kongresni proces potrošnje na vrijeme da bi se usvojile kako bi se financirala federalna vlada.

Ali republikanci su se ovoga puta odlučili protiv omnibusa, nadajući se da će umjesto toga ponovo pregovarati o svim federalnim troškovima sljedeće godine kada Trump bude u Bijeloj kući i kada će kontrolirati oba doma Kongresa.

Hoće li doći do zatvaranja vlade?

Možda — a možda i ne.

Na Capitol Hillu često dolazi do trzavica oko sastavljanja paketa finansiranja u posljednjem trenutku kako bi vlada ostala otvorena neposredno prije roka, barem privremeno.

Ali zatvaranja su se dogodila, nedavno prije šest godina, kada je Trump tražio financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika. To zatvaranje je bilo najduže u istoriji SAD-a.

Vlada Džimi Kartera je bila zatvarana svake godine tokom njegovog predsjedničkog mandata.

Bilo je i šest zatvaranja tokom Reganovog vremena u Bijeloj kući.

WASHINGTON — 

Carpenter je razgovarao o konačnim naporima Bidenove administracije da ojača Ukrajinu i zašto bi od Washingtona trebalo više vremena i resursa da započne uspješne pregovore između Ukrajine i Rusije.

VOA: U septembru smo razgovarali o ukrajinskom „planu pobjede“, a sada se čini da se razgovor kreće ka pregovaračkom procesu. Mislite li da je pobjeda Ukrajine još moguća? I postoji li nešto što Bidenova administracija još uvijek može učiniti kako bi pomogla Ukrajini da postigne taj cilj?

Michael Carpenter, viši direktor za Evropu u Vijeću za nacionalnu sigurnost: Da. Mislim da je pobjeda moguća. Mislim da Ukrajina mora prevladati. Mislim da za dobro međunarodnog poretka, za dobrobit sigurnosti u Evropi i za dobro svih onih hrabrih Ukrajinaca koji se bore za svoju slobodu, ono mora pobijediti. Pitanje je šta sada možemo učiniti da Ukrajinu postavimo u poziciju snage? Biće potreban posvećen napor da se pruži dodatna bezbjednosna pomoć kako bi se stabilizovale linije. I biće potreban niz drugih napora, uključujući makrofinansijsku pomoć, humanitarnu podršku, podršku energetskom sektoru. Ali ovo je u toku. A ova administracija, iako joj je ostalo još samo mjesec dana na funkciji, nastaviće da povećava podršku i potrošiće svaki peni. Svaki dolar sigurnosne pomoći koji je odobren za Ukrajinu bit će obavezan do kraja ove godine.

VOA: Ali ima li dovoljno vremena? Pentagon je jučer rekao da možda neće moći da iskoriste svaki dolar preostalih sredstava za pružanje sigurnosne pomoći.

Michael Carpenter: Oh, hoće. Sada je dio te sigurnosne pomoći na ugovoru, tako da dio neće stići do 2025. Ali sav novac će biti potrošen do 20. januara.

Glas Amerike: Vazdušna odbrana i dalje je najveći problem za ukrajinske civile. U tom preostalom vremenu, hoće li se dati prioritet protivvazdušnoj odbrani kako bi se ukrajinskim civilima pružila neka vrsta zaštite?

Michael Carpenter: Od svih sposobnosti koje su Ukrajini potrebne, protivvazdušna odbrana je najvažnija jer se radi o zaštiti gradova koje Rusija gađa, nemilosrdno gađajući svojim bespilotnim letjelicama, krstarećim projektilima i balističkim projektilima, uključujući i Orešnik. A onda i za kritičnu infrastrukturu. Zaista je važno imati, možda ne uvijek Patriote, ali manju verziju sistema protivvazdušne odbrane.

Dakle, to je apsolutno prioritet. Problem je u tome što su mnogi naši partneri i saveznici toliko duboko zaronili u svoje dionice da nemaju puno toga za dati. Dakle, razgovaramo sa svim našim saveznicima, da vidimo šta još možemo dobiti prije zime kako bismo Ukrajini dali protivvazdušnu odbranu koja joj je potrebna.

Glas Amerike: Novoizabrani predsjednik Trump i njegov tim razgovaraju o okončanju rata za 24 sata. I kažu da koordiniraju svoj rad sa sadašnjom administracijom. Postoji li konsenzus između dva tima o potrebi za pravednim mirom u Ukrajini, a ne samo za prekidom borbi?

Michael Carpenter: Ne mogu govoriti u ime Trumpove administracije koja uskoro stupa na dužnost. Morat ćete ih pitati za njihovo mišljenje. Ono što mogu reći je da, da bi pregovori bili uspješni, moraju se na odgovarajući način iskoristiti. I zato Ukrajina mora biti u stanju da pristupi tim pregovorima sa pozicije snage, što prije svega znači zaustavljanje erozije prednje linije trupa u Donbasu i barem stabilizaciju tih linija, ako ne i preokretanje zamaha. To će potrajati. Dakle, to će trajati 2025. i trebaće resurse. Biće potrebna dodatna bezbjednosna pomoć, da bi Ukrajina to mogla da uradi. Vidite, ideja da su Rusi sada zaista jaki je, mislim, lažna. Vidjeli smo da se čak 600.000 ruskih žrtava nakupilo tokom ovih 2½ godine rata i da se ruska ekonomija, naravno, inflacija povećava. Kamatne stope su na 21%, potencijalno čak i više. Ali, to je rečeno, moraćemo da obezbijedimo Ukrajinu da bi mogla da prevlada. I bez obzira u kojoj ste administraciji ili u kojoj ste zemlji i kojoj političkoj stranci pripadate, to je objektivna činjenica, da će Ukrajina morati da ima snagu koju obezbjeđuju resursi da bi mogla da pristupi Rusiji i vodi pregovore gde oni mogu zaštititi svoj suverenitet i nezavisnost.

VOA: Koja je vaša poruka sljedećoj administraciji? Kako se nadate da će pristupiti ovom pitanju ruskog rata protiv Ukrajine? I kako mislite da mogu dati Ukrajini onu polugu koja joj je potrebna za sve moguće pregovore?

Michael Carpenter: Pa, mislim da je temeljna poruka da bez obzira da li ste zabrinuti zbog rastućeg utjecaja i sposobnosti NRK-a, kineske nepoštene tržišne prakse, onoga što rade u smislu prava intelektualnog vlasništva i krađe intelektualnog imovine, bilo da govorite o drugim vrstama zlonamjernog uticaja koje NR Kina projektuje, sve je to na neki način povezano sa ratom u Ukrajini, jer Ukrajina je temeljna osnova unutar međunarodnog sistema na kojoj je sve ostalo počiva, taj suverenitet, njegov teritorijalni integritet, to je nepovredivost granica. Ako to ne zaštitite u Ukrajini, ne štitite to nigdje. I tako, bez obzira sa kojim timom razgovaramo, s kojom administracijom, kojom državom, ovo centralno mesto Ukrajine, a ne da je to neki daleki sukob gde, znate, dve zemlje imaju spor oko teritorije. Mnogo je veći od toga. To mora biti osnovna poruka.

Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je rekao da će poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u pomoći da se zaustavi "vruća faza" rata. I kaže da o tome namjerava razgovarati s predsjednikom Bajdenom. Treba li očekivati bilo kakvu promjenu mišljenja o ovome u Washingtonu?

Michael Carpenter: Mislim da je na novom timu da odluči o pozivu za NATO. Ono što mogu reći je da, na kraju krajeva, da bi Ukrajina imala svoju sigurnost zaštićena, ona mora biti u NATO-u. Ne postoji ništa drugo što bi odgovaralo članu pet NATO-a u smislu garancije sigurnosti, jer je raspoređen na 32 saveznika i zato što nosi težinu svih njihovih kolektivnih odbrambenih sposobnosti. Dakle, ovo je mjesto gdje Ukrajina očigledno treba da stigne. Mora imati članstvo u alijansi. A na samitu NATO-a u Vašingtonu prošlog jula, svi smo rekli da je Ukrajina na nepovratnom putu ka članstvu. To mora biti cilj. Pitanje je koliko će vremena trebati da 32 saveznika i njihovi parlamenti ratifikuju članstvo u NATO-u? Trebaće vremena. A ono što treba da uradimo u međuvremenu, da li treba da razmislimo o tome kakve bezbednosne garancije, kakvu bezbednosnu pomoć, trebamo da pomognemo da se Ukrajina preplavi, sve dok ona ne dobije garanciju iz člana pet?

VOA: Ali zašto je [je] predsjednik Bajden odlučio da nije vrijeme da pozove Ukrajinu? Jer saveznici kažu da su Washington i Berlin dvije prijestolnice koje ne daju zeleno svjetlo na poziv Ukrajini za ulazak u NATO.

Michael Carpenter: Gledajte, ako Sjedinjene Države žele podržati poziv, to mora biti nešto što će biti podržano u svim administracijama. Ne može biti da jedna administracija to podrži, a da druga povuče poziv. Mora biti izdržljiv. I tako, znate, zato mislim da ova administracija neće ništa preduzeti po ovome bez podrške sledeće administracije. Dakle, u suštini, na njima je da se bave ovim. Ali kao što sam ranije rekao, činjenica da Ukrajina mora biti u NATO-u da bi imala svoje sigurnosne garancije – mislim da je to nepobitna činjenica. I tako je pitanje vremenske linije i kako izgraditi jedinstvo. Jer i vi ne želite da vodite borbu unutar NATO-a gde neke zemlje podržavaju, a druge su protiv. Morate uskladiti diplomatiju sa ciljevima. I zato morate imati svih 32 saveznika koji kažu, da, sada je trenutak, a onda bismo to trebali učiniti zajedno. Dakle, biće mnogo razgovora iza zatvorenih vrata o ovome za koje pretpostavljam da će se održati tokom narednih meseci u novoj administraciji. I, znate, naš tim, predsjednik Biden, znate, podržat će te razgovore i usmjeravat će sljedeći tim o tome u mjeri u kojoj oni žele da poslušaju taj savjet. Naravno, ovo će biti njihov poziv.

VOA: Osvrćući se na odgovor Bajdenove administracije na ruski rat protiv Ukrajine, neki kritičari kažu da polumjere, neodlučnost, oklijevanje nisu omogućili Ukrajini da bude u potpunosti uspješna. Postoji li nešto što bi predsjednik Bajden volio da je mogao učiniti drugačije?

Michael Carpenter: Gledajte, mislim da će u budućnosti biti vremena da se sagledaju lekcije naučene iz ovog rata, šta se moglo učiniti drugačije. Činjenica je da su postojale različite faze ovog rata. Došlo je do prvog napada na Kijev kada je protivtenkovsko oružje bilo najvažnije. A to je bila sposobnost koja je zaista bila važna na bojnom polju. U kasnijim fazama rata tenkovi nisu bili toliko istaknuti, pa je protutenkovsko oružje možda bilo manje važno. Onda smo počeli da pričamo o F-16 i počeli smo da pričamo o sistemima protivvazdušne odbrane, Patriot sistemima i drugim vrstama sposobnosti. Tako da je svaka faza ovog rata iznijela na vidjelo nove sposobnosti koje su bile kritične u toj fazi. Realnost je da ni Sjedinjene Države ni bilo koji od naših saveznika nisu imali na raspolaganju ogromne viškove ovih sposobnosti.

Na primjer, rakete ATACMS [vojni taktički raketni sistem], posebno varijante dugog dometa. Niko od nas, ne

Sjedinjene Države, svakako ne naši saveznici, imale su na raspolaganju veliki broj ovih projektila, samo da bi mogle da predaju Ukrajini iz dana u dan. Trebalo je vremena. Jedina stvar koju smo otkrili je da naša odbrambena industrijska baza u Sjedinjenim Državama treba mnogo više ulaganja. Potrebno ga je dramatično povećati da bi se moglo nositi s ovakvim nepredviđenim situacijama. To smo naučili. A tu je i drugi dio ovoga, a to je da je ključna varijabla u trenutnoj borbi ljudstvo. Možemo razgovarati o svim vrstama sposobnosti i oružju i municiji koju želimo. Ali na kraju dana, najvažnija varijabla je koliko vojnika svaka zemlja ima na linijama fronta. I tu jednostavno vidimo da Rusija ima brojčanu nadmoć.

I zato moramo da osmislimo strategiju za napredovanje kako možemo pomoći Ukrajini da regrutuje više ljudi, da dovede više ljudi, da služi na prvim linijama fronta, čak i kada zapadne zemlje obezbeđuju obuku i opremu. Ali samo pričanje o obuci i opremanju bez uzimanja u obzir ovog pitanja ljudstva nije u stvari odavanje pravde situaciji na prvoj liniji fronta.

Glas Amerike: Ali ima li dovoljno opreme?

Michael Carpenter: Ograničavajući faktor trenutno nije oprema. Reći ću vam da trenutno ima dosta municije na ukrajinskim zalihama. Obećali smo, zapadne zemlje, ne samo Sjedinjene Države, takođe i naši saveznici, da ćemo obučiti svakog ukrajinskog vojnika kojeg ukrajinske oružane snage mogu da iznesu.

Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je trenutno u Briselu. Mislite li da je sada vrijeme da evropski saveznici pojačaju podršku Ukrajini?

Michael Carpenter: Nedvosmisleno, da. Apsolutno. Vrijeme je da naši evropski partneri i saveznici pojačaju, da pogledaju svoje zalihe, da pogledaju svoju odbrambenu industrijsku bazu. Mi smo svoje znatno povećali. Imamo još puno posla. Nije tamo gde bismo želeli da bude.

Ali kada uzmete nešto poput, na primjer, 155 [mm] municije, mi smo udvostručili, a onda opet udvostručili, našu proizvodnu sposobnost. U Evropi, to daleko zaostaje.

Stoga nam trebaju naši evropski saveznici da se pojačaju i sagledaju ove ključne sposobnosti. Kada govorite o sistemima protivvazdušne odbrane, upravo smo o tome govorili. Potrebni su nam i naši evropski partneri da budu u stanju da proizvedu protivvazdušnu odbranu i da te sisteme daju Ukrajini ili gde god bi drugde mogli da budu potrebni. Dakle, ne radi se samo o Sjedinjenim Državama. Ovdje se radi i o pojačanju naših saveznika. Uradili su mnogo. Uradili su mnogo u pogledu ukupne podrške koja je pružena. Ali kada pogledate zemlju po zemlju, sigurno postoje neke zemlje koje bi mogle učiniti mnogo više.

"Sjedinjene Američke Države danas uvode sankcije za tri pojedinca i četiri entiteta koji čine dio pokroviteljske mreže predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i omogućavaju porodici Dodik da izbjegne sankcije SAD. Ova akcija uključuje i označavanje Staše Kosarca, bosanskohercegovačkog političara koji služi kao ključni pokretač Dodikove korupcije i destabilizirajuće političke agende,"stoji u obrazloženju State Departmenta.

"Vlada SAD-a je Dodika ranije označila za, između ostalog, bavljenje korupcijom u vezi sa zapadnim Balkanom. Dodik je godinama koristio svoj službeni položaj da akumulira lično bogatstvo preko kompanija povezanih sa njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Ova korupcija je narušila povjerenje javnosti u državne institucije Bosne i Hercegovine i vladavinu prava. Dodikova mreža je nastavila sa namjernim pokušajima da zaobiđe američke sankcije, odnosno manipulacijom upravljačkim strukturama i preregistracijom određenih kompanija pod novim nazivima."

"Današnja akcija dodatno razotkriva eklatantne i korumpirane pokušaje porodice Dodik da se obogati i zaobiđe sankcije SAD-a. Sjedinjene Države će nastaviti ciljati i promovirati odgovornost za one koji olakšavaju Dodikovu korupciju i omogućavaju njegove napore da nastavi destabilizirajuće aktivnosti u Bosni i Hercegovini", navodi State Department.

Nova imena su i Mirko i Aleksandar Dobrić te Vlatko Vukotić zbog veza sa Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika, koji je od ranije također pod sankcijama.

Vukotićeva firma Vorto također je sankcionirana.

Na listi sankcioniranih firmi našla se i nova firma Best Services iz Banja Luke, koja je, kako je navedeno, nasljednica bivše firme Dodikove kćerke Gorice. U obrazloženju za firmu Best Service navedeno je da je povezana sa Aleksandrom Dobrićem.

Tu je i firma Nimbus Innovations iz Banja Luke, također povezana sa Igorom Dodikom.

Firma Zelena Jabuka na listi se našla zbog veze sa Mirkom Dobrićem.

Oficiri estonske, britanske i francuske vojske gledaju preko granice s Rusijom iz estonske regije Narva, slika tihog sukoba koja podsjeća na neka druga vremena.

Manje su tihi manevri koje ove tri članice NATO-a ovdje izvode, a čiji je cilj obučavanje odgovora na kopnenu invaziju moskovskih snaga.

Major Chris Pyman, komandant eskadrile za vatrenu podršku u Kraljevskoj Dragoon gardi britanske vojske, jasnan je u vezi misije koju je ovdje da izvrši.

"Za Estonce je ovo njihova zemlja, ovo je njihova teritorija, oni moraju znati da ćemo se boriti za njih na njihovoj zemlji gdje god treba."

Estonci su nepokolebljive pristalice Ukrajine i zabrinuti su u vezi sa namjerama Rusije.

Ta zabrinutost je porasla nakon novinskih izvještaja u kojima se citiraju savjetnici novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa koji su privatno i javno rekli da razmatraju planove koji uključuju trgovinu mirom za teritoriju u Ukrajini.

Tim predsjednika Trumpa ogradio se od ovih tvrdnji.

Ipak, izvještaji su izazvali zabrinutost među estonskim zvaničnicima.

Liis Mure je savjetnik za odbranu u estonskoj ambasadi u Washingtonu. Ona je razgovarala za VOA tokom nedavnog posjeta kući u Tallinnu.

„Iz naše perspektive, svakako, ako Ukrajina ne može da uđe u pregovore sa pozicije snage, a Rusija bude u mogućnosti da osvoji teritoriju, to će postaviti veoma loš presedan u pogledu evropske bezbjednosti i dodatno će ohrabriti Moskvu da preduzme druge korake u Evropi kako bi izazvala NATO.“

Estonija daje najveći doprinos NATO-u, trošeći 3,43 posto svog BDP-a na alijansu, a njeni lideri se slažu s novoizabranim predsjednikom Trumpom u zahtjevu da članice NATO-a povećaju svoje doprinose.

Na ulicama Talina Trumpova obećanja o okončanju rata u Ukrajini izazivaju različite reakcije.

“Čula sam da bi mogli smanjiti dio sredstava koja idu Ukrajini, što je zaista zabrinjavajuće“, kaže Mariana Nogma, studentica

„Nadam se da se s njim rat može završiti i da će se odnosi među našim zemljama poboljšati, a ne pogoršati", mišljenje je Tine Sorokine, radnice u fabrici.

Muzičar Otto Tamkiri ne očekuje mnogo promjena.

“Mislim da on neće napraviti neke velike promjene. Jer on može mnogo pričati o tome, ali mislim da on zapravo ne može spriječiti Putina u invaziji ili nešto slično. “

S obje strane granice između Estonije i Rusije, velika su pitanja o tome šta će 2025. i nova američka administracija značiti za ishod rata u Ukrajini i budućnost ostalih susjeda Rusije.