U novom naučnofantastičnom filmu Passengers, ljudi na Zemlji se nalaze na putovanju od 120 godina kako bi kolonizirali novu planetu, ali stvari se ne odvijaju kako je planirano. Naučnici kažu da, iako je to naučna fantastika, ipak iza vodeće ideje filma stoji stvarna nauka.
U filmu Passengers, ljudi hiberniraju na putovanju od 120 godina ka udaljenoj planeti u potrazi za novim životom. Pronalazak planete koja može održati ljudski život , nije tako nestvarna ideja za Tiffany Katariau, naučnicu NASA-e koja proučava planete koje orbitiraju oko druge zvijezde, ili exoplanete.
Krajnji cilj proučavanja exoplaneta je pronaći zemljinog blizanca, neku drugu planetu u sistemu koja sliči Zemlji, koju bi možda jednog dana mogli kolonizirati i istražiti, kaže Kataria.
U filmu, putnici putuju na rotirajućem svemirskom brodu kako bi stvorili gravitaciju. I ta ideja nije samo naučna fantastika, kaže inžinjer aeronautike John Bradford.
To je jedan od glavnih način na kojeg ćemo ublažiti izazove koji dolaze u okruženju mikrogravitacije i oštećenja ljudskog tijela u pogledu demineralizacije kostiju i atrofije mišića. Ta umjetna gravitacija rješava te probleme, i rotacija je najbolji način da se ona postigne, kaže Bradford.
A što se tiče hibernacije u svemiru, Bradfordova kompanija Spaceworks enterprises upravo to istražuje, u nadi da bi se to moglo iskoristiti za letove ljudi na Mars. Jedna od mogućih posljedica boravka u svemiru i duže mikrogravitacije je pritisak u mozgu koji utječe na vid astronauta. Bradford kaže da hibernacija tu između ostalog može pomoći.
Time se smanjuje količina hrane koja im je potrebna, kao i količina kisika. Mogu se staviti u veoma mali prostor, kaže Bradford i dodaje da bi njegova kompanija započela prve ljudske hibernacije u periodu od dvije sedmice.
Te dvije sedmice bi bile u okviru trenutne medicinske tehnologije. To je ograničena baza podataka, ali je takvo nešto već urađeno. Ali na kraju, kako bi imali sve koristi, želimo biti u mogućnosti to uraditi na pet ili šest mjeseci, a da bi stigli do te tačke trebaće 15 ili 20 godina, kako bi zaista u potpunosti shvatili moguće posljedice po posadu. Ali za kraće vrijeme, za ciklus od 2 sedmice, optimistični smo da bi mogli biti sposobni podržati prve misije na Mars. Samo trebamo ubijediti NASA-u, kaže Bradford.
A za letove ljudi dalje od Marsa i našeg solarnog sistema, tu je ono gdje se završava nauka i počinje naučna fantastika.
Najbliža planeta za koju znamo, koja je bliska masi Zemlje, se zove Proxima Centauri b, a udaljena je 4.2 svjetlosne godine. Po brzini od 240 hiljada kilometara na sat, za putovanje bi trebalo desetine hiljada godina. I tehnologija tek treba stići do tačke da se postigne svjetlosna brzina, kaže Kataria.
Trebaće vrijeme da tehnologija sustigne maštu, ali publika ipak može iskusiti uzbuđenje putovanja u svemir odlaskom u kino dvorane.
