Prema aktuelnoj listi američke Službe za zaštitu prirode, opstanak više od 350 vrsta životinja, kopnenih sisara je ugrožen. Sa pticama, ribama, reptilima i drugim vrstama živih bića broj ugroženih vrsta doseže skoro 1.200. Neke vrste su na ivici istrebljenja. Ako njihov opstanak bude osiguran, ako te vrste budu sačuvane za buduće generacije, dobar dio zasluga pripadaće Institutu za konzervativnu biologiju institucije Smithsonian, jedne od najvećih američkih muzejskih, naučni i kulturnih institucija.
Primjera radi, Orixa, vrste divljih koza dugih rogova, nema više u prirodnim staništima Sjeverne Amerike. Mogu se vidjeti na konzervatorskoj farmi Smithsonianovog Instituta za očuvanje životinjskih vrsta.
Znanstvenik i istraživač Budhan Pukazhenthi objašnjava:
„Orix je vrlo lijepa životinja, a dugi rogovi vrijedan lovački trofej. Lov na njih izmakao je kontroli. Nekoliko posljednjih decenija lovci koriste poluautomatske puške i u stanju su za nekoliko sekundi ubiti mnogo životnja.“
Direktor Instituta za konzervativnu biologiju Steve Monfort ne iskuljučuje mogućnost da se ta vrsta divljih koza ponovo nađe u divljini:
„Naše stado od oko 40-ak primjeraka Orixa, uz ostale sačuvane primjerke u drugim dijelovima Amerike i svijeta, može biti osnova za pokušaj vraćanja majci prirodi ovih divnih životinja.“
Smithsonianov Institut za konzervativnu biologiju prostire se na skoro 1.300 hektara. No, prostor koji zaista pokrivaju znanstvenici i istraživači Instituta je zapravo cijeli svijet, ističe gospodin Monfort:
„Naši istraživači definiraju projekte u kojima možemo dati našu naučnu ekspertizu, bez obzira na zemlje i kontinente. Mi smo naučni institut i naša primarna funkcija je rješavanje problema zaštite i očuvanja divljeg, prirodnog života.“
Koristeći najmodernija naučna saznanja i tehničku opremu konzervatori Instituta, primjera radi, zamrzavaju DNA uzorke i uzorke sperme ugruženih vrsta koje koriste i za dalja istraživanja i za vještačku oplodnju, kaže gospodin Pukazhenthi i dodaje:
„Zamrzavamo pojedine uzorke još od prije 20-ak i više godina i širimo našu banku uzoraka. Sperma, embriji, uzorci kože, jaja i jajne ćelije... sve nam to, zarad očuvanja ugroženih vrsta, može koristiti.“
Uz divlje koze Orix, u Smithsonianovom Institutu za konzervativnu biologiju mogu se vidjeti i gazele Dama, najrjeđa vrsta gazela, te perzijski magarac, porijeklom iz Irana, čiji je opstanak izuzetno ugrožen. Uz saradnju zooloških vrtova širom svijeta i parenjem sačuvanih primjeraka mnoge ugrožene vrste bi mogle biti sačuvane.
Saradnja Instuituta i drugih instuitucija nedavno je dala rezultata u jednom takvom slučaju - dolasku na svijet dvoje malih geparda od dvije različite majke. Opstanak geparda u prirodnom okruženju je takođe ugrožen i u Institutu nemaju namjeru mladunce pustiti u divljinu.
„Za sada, mi nemamo programe vraćanja životinja u divljinu. Na jugu Afrike se nalazi veliki prirodni rezervat u koji se gepardi, iz ograđenih prostora, puštaju i to je dosta uspješan pogram“ - objašnjava Adrienne Crosier, ekspertica za geparde.
Dva nova, mala geparda u Smithsonianovom Institutu za konzervativnu biologiju, osim povećanja ukupnog broja geparda u ograđenim prostorima, sigurno je da će znanstvenicima i istraživačima Instituata značiti jako mnogo u daljem iznalaženju mogućnosti očuvanja opstanka i te ugrožene vrste.
