Izdvojeno
Opsada Sarajeva u očima dječaka Admira

Za djecu sa poteškoćama u razvoju, njihove roditelje, nastavnike i sve koji su se tokom rata brinuli o njima, godišnjica početka opsade vraća sjećanja na neizvjesnost i strah ali i otvara pitanja o posljedicama ratnih trauma.
Admir Hadžimusić imao je u aprilu 1992. godine tek pet godina kada je čuo prve pucnjeve i granate u Sarajevu. Ali on ih je doživio više sa vrstom uzbuđenja nego strahom i suzama, kaže njegova majka Nazmija. Njemu su do tada već bile dijagnosticirane kombinovane poteškoće u razvoju i epilepsija.
“Jeste da se uplaši i kaže vidi, ali to nije neki strah, bar kod Admira nismo doživjeli neki strah. On je relativno mali bio, nije mogao ni pričati, samo kaže ‘o’, to mu je kao neko uzbuđenje bilo, tako je znao govoriti”, govori njegova majka za BIRN BiH.
Nazmija se plašila kako će buka i nedostatak lijekova uticati na Admira.
Admir je sa porodicom živio u blizini tadašnje Vojne bolnice koja je bila samo nekoliko stotina metara od Vrbanje mosta i mjesta gdje su na demonstracijama stradale prve žrtve u početku opsade Sarajeva.
“Mama, eno, eno! Vidio sam tamo jednog, on će pucati”, prepričava Nazmija prve Admirove doživljaje događaja od 6. aprila 1992. godine.
Nakon što blokade određenih dijelova grada nisu prestale ni nekoliko dana poslije, Nazmiji je postalo jasno da će terapija i vježbe koje su Admiru kao djetetu sa poteškoćama u razvoju bile neophodne, uskoro postati nedostupne.
Uz sva druga ograničenja koja je opsada nametnula djeci u Sarajevu, Admir i druga djeca sa poteškoćama i njihovi roditelji susreli su se i sa dodatnim preprekama. Admir je volio voziti bicikl, ali je često mogao samo gledati dok su druga starija djeca biciklima odlazila po vodu, kaže njegova majka.
“Oni stariji su sa biciklima [odlazili] i on bi [sa njima] išao. ‘Ne možeš ti’, ‘Neka mogu ja’, ‘Ne možeš, nisi ti tako brz da ih stigneš…’ Imali smo više problema, on je sve htio, a ne može”, govori Nazmija.
Do početka opsade Admir je nekoliko puta sedmično imao termine za vježbe sa logopedom i fizikalne terapije. Kada je od početka aprila postalo nemoguće da na njih odlazi, roditelji su pokašali da to nadoknade ličnim poznanstvom sa doktoricom kod koje su ga vodili, ali i svojim trudom i radom na njegovom razvoju. Najveći problem i strah im je tada bio nemogućnost nabavke lijekova za epilepsiju u opkoljenom Sarajevu, koje Admir nije smio prestati uzimati.
“Strašno, prvo sam se ja plašila kao roditelj troje djece, on mali, on ne zna ništa, treba da pije te lijekove, dolazi period kad ih ne možeš nabaviti. Onda smo mi nekako taj period, tih par mjeseci kako je rat počeo, vodili računa da on ima sve”, prisjeća se ona.
Ona objašnjava da je Admir kao malo dijete imao problema sa govorom a da su u njegovoj drugoj godini primijetili da teško hoda.
“Sjećam se da je sa sedam-osam mjeseci zovnuo ‘tata’, ali teško je hodao i to je nas počelo da zabrinjava”, kaže ona i dodaje kako su prve pretrage bile pozitivne i ljekar iz obližnje ambulante u Vrazovoj je bio optimističan da Admir neće imati poteškoće u razvoju.
“Međutim, ostalo je ovo kako je ostalo da on ima sada kombinovane smetnje koje nisu toliko izražene ni u kom slučaju, jedino taj govor njegov”, govori ona i dodaje kako je Admir kod logopeda počeo ići još dok je bio u vrtiću. “On je redovno kod logopeda bio, nedeljno maltene dva-tri puta. On je u vrtić išao kao takvo dijete koje nije hodalo. Od 11 mjeseci je počeo ići u vrtić, morali smo jednostavno da ga uključimo. Bio je živahan, volio je, ako ne može hodati kako treba, on će dopuzati, snaći će se, snalažljiv je u tim stvarima bio i dan danas. ”
Admirova majke kaže da ona nije radila kako bi on mogao da ima što više aktivnosti.
“Što više smo forsirali da nauči bicikl da vozi. Onaj sa tri točka je vozio regularno, poslije i sa dva i pomoćnim”, navodi ona.
U decembru 1991. godine, nakon visoke temperature, Admir je morao u bolnicu.
“Izgubio je svijest u toku noći. Bio je deset dana u bolnici, nikakve lijekove nije pio, ništa nisu davali, temperatura je spala, ali u otpusnici je pisalo da je imao epi [epileptični] napad”, govori Admirova majka.
Njemu je tada propisano da do kraja života pije lijek fenobarbiton. Kada je počeo rat Nazmija kaže da su imali nešto zaliha ovog lijeka ali da su se one brzo trošile a Admir nije smio da prekine terapiju.
“Kriomice, kako su u ratnom periodu ljudi se snalazili za koješta, tako smo i mi za fenobarbiton”, prisjeća se ona.
Kaže kako se Admir sjeća pomalo sjeća njihove ulice “načičkane vojnicima sa puškomitraljezima”.
“Takav je strah bio u zgradi da su stariji ljudi, očevi ili starija djeca, oni su podmetali neke grede da ne bi ušli u zgradu ti koji su došli da nas ubijaju. Ali eto nekako se nalazilo i mjesta i vremena da se malo posvetimo kad oni miruju, kad ne bombarduju, kad snajperima ne gađaju”, kaže ona i dodaje kako su djeca nalazila mjesto i vrijeme za igru.
“Niko nije smio preći ulicu, jer tu su pljuštali metci, to je strašno bilo. Onda su u jednom trenutku dovezli velike kontejnere. Djeca su se uglavnom igrala kad je sigurno bilo, igrali su se u dvorištu, bilo je svih generacija. Admir se uklapao, ipak djeca su ko djeca, ipak drugačije reaguju na djecu koja imaju bilo koju vrstu hendikepa, nisu oni možda ni svjesni. On je bio malo povučen, igrao se u pijesku, iznese bicikl. Najljepši doživljaj mu je, kad se sjetim, kad je dobio loptu, to je bilo kao da nikad loptu nije imao. I on i djeca ostala”, kaže Nazmija.
Sa svojih pet godina Admir je na početku opsade bio u završnoj fazi početnog razvoja i najvažnijeg dijela razvoja za djecu sa poteškoćama u razvoju, objašnjava Nirvana Pištoljević, međunarodno priznata stručnjakinja za specijalno obrazovanje i inkluziju i izvršna direktorica nevladine organizacije “Edukacija za sve” (EDUS).
Djeci se do pete godine starosti mozak razvija u obimu od 90 procenata i to je period u kojem je ključno da dobiju svu potrebnu njegu i sigurnost, te da se stimulacija stresa svede na minimum, a što nije bilo moguće tokom ratnih dejstava, smatra ona.
“Vi baš u tom periodu ako nemate sistemsku podršku, ako nemate efekte koji će da pobijede takav vid visokog nivoa stresa koji je kontinuiran, vi ćete imati doživotne efekte na razvoj djece”, kaže ona i dodaje kako dijete koje se razvija treba stimulaciju, “a vi ne možete izlaziti, konstantno ste u strahu, nemate pristup igri, prirodnoj stimulaciji potrebnoj za dijete”.
“Vi automatski stavljate to dijete u položaj s velikim potencijalnom da će doći do razvojnih poteškoća i kašnjenja i doživotnih efekata na njegovo funkcionisanje”, objašnjava Pištoljević.
Krajem aprila 1992. godine porodica Hadžimusić postaje svjesna da ne mogu nabaviti lijekove koje Admir koristi za epilepsiju.
“Onda smo morali da idemo iz Sarajeva, nema više nigdje ništa. Otišli smo u Hrvatsku”, kaže Nazmija i dodaje kako je u Hrvatskoj Admir nastavio sa vježbama i terapijama.
Djeca u atomskom skloništu
Nedugo nakon što je dio porodice Hadžimusić napustio Sarajevo, granatiran je Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece “Mjedenica”.
To je bilo jedno opšte haotično stanje, ali bilo je bitno samo da ostanu živiuposlenica Zavoda Mevlida Ahmagić
Oko 40 djece je ranije tokom Bajrama otišlo u porodice, ali se u Zavodu još uvijek nalazilo oko 80 njih jer je Sarajevo bilo u blokadi. Ahmagić kaže da su već bili smješteni u atomsko sklonište.
“Bili su smješteni u golom atomoskom skloništu u kojem je bio samo beton, a kojeg su opremili sa dijelom stvari iz zavoda, donoseći deke. U tom trenutku razmišljate samo o tome da vam dijete ima da popije terapiju, da ima tri obroka da jede, pije i da ostane živ, jer se granatira Sarajevo. Najmanji problem je bila edukacija”, kaže ona i dodaje kako su uvijek uspijevali da obezbijede lijekove za djecu.
Svaki dan je bio težak, navodi ona.
“Kad zatvorite toliko djece u neku prostoriju, ne možete ih zabaviti, okupirati nečim, na početku je bilo samo da spasiš goli život. Imali smo više od 30 djece sa epileptičnim napadima koje dobijaju stalno od straha, trebalo je njih spašavati. Često su djeca upadala u status gdje smo morali intervenisati i voziti u bolnicu da djeca ne umru”, prisjeća se Ahmagić.
Djeci o kojoj je brinula posebno je teško bilo objasniti zašto ne mogu ići kući, kaže ona.
“Isprepadani su, hoće kući da idu, kako da im objasnite da ne mogu kući. Onda neka djeca imaju neuropsihijatrijske probleme, pa nekad ne možete njemu terapiju ni da nabavite. Mi smo morali postojati kao porodica, njima u jednom trenutku nije bilo jasno što ne idemo kući, jer smo ostajali spavati s njima”, kaže ona i dodaje da je na poslu provodila po sedam dana ostavljajući svoje dijete od četiri godine kod kuće.
Ona navodi da su krajem prve godine rata i početkom 1993. počeli da organizuju nastavu za djecu i renoviraju prostorije Zavoda.
“Imali smo problem jer jedni nastavnici odlaze iz grada, drugi su već otišli, neki su u blokadi, ne raspolažemo sa svim osobljem koje smo imali, ali se uvijek gledalo da se toj djeci sve pokrije i obezbijedi”, kaže ona.
Uprkos naporima nastavnika, oni nisu mogli da utiču na faktore koji su najviše uticali na djecu sa poteškoćama u razvoju tokom rata.
“U Sarajevu je tokom rata bilo nemoguće otkloniti kontinuirani vid stresa i dati vid podrške”, govori Pištoljević i objašnjava kako stručnjaci u tom periodu mogu intervencijama podržati razvoj djeteta.
“Zamislite situaciju tokom rata gdje vi nemate izlazaka, mogućnost kretanja, osnovnih mogućnosti igre, a na to tek da ne pričamo o terapijama, ili intervencijama, djeca intezivno borave pod timom multidisciplinarnih stručnjaka koji rade s njima a koji već imaju neki vid poteškoće. To je jedna nevjerovatna situacija, nemoguća da se završi na dobro”, kaže Pištoljević.
Povratak u Sarajevo
Admiru je u Hrvatskoj bilo omogućeno liječenje uz potreban vid fizikalnih terapija i logopedske pomoći. On je nakon liječenja i boravka u Hrvatskoj prestao koristiti i lijekove za epilepsiju jer su tamošnji doktori dodatnim pretragama ustanovili da je Admir nema. Zbog traženja što boljih uslova za njega, Nazmija je razmišljala da ide dalje prema Evropi ali je na kraju bila zadovoljna uslovima koje je imao u Hrvatskoj.
“Išli smo na fizikalni tretman, logopedski tretman, plivanje, Admir je zaista baš proživio što se kaže pravo, prohodao je normalno, plivao je, mislim šetali smo jako puno, uglavnom svaka tri mjeseca smo išli na snimanje glave”, kaže ona.
U Sarajevo se Admir sa majkom vratio polovinom jula 1994. godine. Nazmija je odluku donijela, kako govori, nadajući se miru i sigurnosti, ali je rat u Sarajevu trajao još mjesecima. Admir je nakon godina provedenih u Hrvatskoj izgubio povezanost sa ocem, kaže ona.
“Tata mu je ostao stranac, to se dugo odrazilo na njega, dugo poslije našeg povratka. On ga je dugo zvao sa ‘hej ti’, on za njega dugo nije bio tata, zaboravio ga je, jer je dosta mali bio dok je u Istri provodio”, kazala je ona.
Tokom boravka u posljednjim godinama opsade Sarajeva, zbog intezivnijih pucanja, Admir nije mogao izlaziti vani kako bi nastavio aktivnosti koje je u Hrvatskoj svakodnevno obavljao, poput jednostavne vožnje bicikla.
“Admir bi izašao da vozi bicikl sa dva točka pomoćna, ali ne može, nema kud, može u dvorište, ali dvorište grbavo… ali bio je interesantan”, kaže njegova majka.
Jedan od stresnijih trenutaka u ratu za Admira je bio kada su saznali da je u napadu na tramvaj stradao veliki broj ljudi. Admir se prepao za svog brata koji je tada otišao kod prijatelja.
Gdje je brat, gdje mu je brat, on samo mene za suknju, haljinu, šta sam već imala drži i govori gdje mi je brat, ja sad njega tješim, a ne mogu sebe utješitiNazmija Hadžimusić
Admir danas ima 34 godine, a ratnih događaja se ne sjeća svih. Kroz priču majke, ostale su mu lijepe uspomene na ljubimce koje su mu nabavili kako bi zatvorenost u stanu lakše prebrodio.
“Da li smo ga previše zaštitili pa se on nije baš uključivao toliko u to, ne znam. To je prošlo nekako, dogurali smo do ovih poznih godina”, kazala je Nazmija.
Za Mevlidu Ahmagić najvažnije je što su svi štićenici Zavoda preživjeli rat.
“Za tih četiri-pet godina niti jednom djetetu nije dlaka sa glave falila. A isto kao da ih je nešto sačuvalo”, rekla je Ahmagić.
Nastava se tokom rata u Zavodu poboljšavala. Oko 30 djece je uspjelo da se spoje sa svojim porodicama tokom trajanja rata.
“Roditelji su u izbjeglištvima uspijevali izbaviti svoju djecu. Znalo se desiti da roditelj dođe sa Crvenim krstom. To je, ne znam šta me sada može toliko usrećiti, to se ne može mjeriti ni sa čim u miru. To su osjećanja da smo svi plakali, dešavalo se da djeca neće da idu kući. Bila su teška i sretna rastajanja, to je kao da vam dio tijela neko otkine”, kaže ona.
Današnje mjere za suzbijanje koronavirusa Nazmiju podsjećaju na dio atmosfere kada je sa djecom morala ostajati kući.
“Prošao je rat, imamo sada koronu i ovo nam je teško”, govori ona i dodaje kako se Admir, koji pripada rizičnoj grupi, čuva.
“Admir je poslušan izuzetno, on se čuva, svjestan je naravno kakva je situacija, sasvim drugačija nego u ratnom periodu, iako se on jako puno scena sjeća od te četiri godine kad je došao kao izbjeglica i priča jako i dan danas”, kaže ona.
See all News Updates of the Day
Američki izaslanik za Ukrajinu kaže da niko neće nametnuti mirovni sporazum Zelenskom

Keith Kellogg, izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa za Ukrajinu, rekao je u ponedjeljak da niko neće nametati mirovni sporazum Kijevu i da će se kasnije rješavati pitanja o tome da li će Washington dati garancije za buduće evropske mirovne snage.
Visoki američki dužnosnici, uključujući državnog sekretara Marca Rubija - ali ne i Kelloga - trebali bi razgovarati u utorak s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom o okončanju rata u Ukrajini.
Kelogg, koji je rekao da će ove sedmice posjetiti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Kijevu, rekao je novinarima u sjedištu NATO-a u Briselu da niko neće nametnuti dogovor "izabranom lideru suverene nacije".
Ponovio je i da razgovara sa evropskim saveznicima, koji se zalažu za uključivanje u pregovore, ali da po njegovom mišljenju nije izvodljivo da svi sjednu stol.
Evropski zvaničnici bili su šokirani potezima Trumpove administracije posljednjih dana da se dodvori Rusiji, koja je pokrenula invaziju na Ukrajinu prije skoro tri godine.
Američki zvaničnici predali evropskim zvaničnicima dokument u kojem se, između ostalog, pitaju sa koliko bi vojnika mogli doprinijeti provođenju mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije.
Lideri Francuske, Britanije, Njemačke, Danske, Poljske, Italije, Španije i Holandije, kao i najviši zvaničnici NATO-a i Evropske unije održavaju u ponedjeljak hitan sastanak u Parizu.
Britanija, Švedska i Njemačka rekle su da su otvorene za slanje mirovnih snaga u Ukrajinu, uz jasan i prihvatljiv mandat. Mnogi zvaničnici su naglasili da bi razmotrili slanje trupa u Ukrajinu samo ako SAD daju sigurnosnu garanciju.
Deportacije migranata donose neizvjesnost kalifornijskim poljoprivrednicima i lokalnim uzgajivačima
U centralnoj Kaliforniji sezona je berbe jagoda i citrusa. No, neki radnici na farmama koji nisu legalni stanovnici SAD-a se klone posla nakon hvatanja migranata u okviru suzbijanja ilegalne imigracije predsjednika Donalda Trumpa.
Alejandra je radnica na farmi bez dokumenata u Kaliforniji koja ne želi pokazati svoje lice ili podijeliti svoje prezime zbog straha od deportacije.
Ona kaže da je bila na putu na posao ranije ovog mjeseca kada su agenti Imigracione i carinske službe – ili ICE – počeli prikupljati migrante bez dokumenata širom grada Bakersfielda.
„To je bilo u utorak kada su krenuli u racije, a u srijedu nismo izašli jer smo bili uplašeni. Čuli smo i vidjeli cijeli dan da je ICE jako aktivan. Bili su na ključnim mestima kroz koja moraju da prođu svi poljoprivrednici, gde su nasadi agruma, tako da sutradan nisam otišao na posao jer sam se uplašio”, priča Alejandra, nedokumentirana migrantkinja.
Predsjednica sindikata United Farm Workers Teresa Romero kaže da su dva njihova člana privedena.
„Radnici sa farme koji su deportovani ovdje rade 15-20 godina. Nemaju čak ni kaznu za parkiranje”, govori Romero.
Dok Trumpova administracija kaže da će se prve akcije protiv migranata fokusirati na osumnjičene kriminalce, američki „granični car” Tom Homan kaže da je to samo početak.
„Jasno sam stavio do znanja: ako ste u zemlji ilegalno, niste isključeni”, kaže Homan.
U Bakersfieldu, stanovnik James Miller kaže da deportacije mogu stvoriti nedostatak terenskih radnika, ali imigracijski agenti moraju provoditi zakon.
„Mislim da je pogrešno protumačeno da će upasti u škole. Imaju posla i trebali bi ga obaviti. Hoće li to utjecati na nas? Vjerojatno hoće”, kaže Miller.
Drugi stanovnik, JP Avalos, kaže da bi ekonomski utjecaj mogao biti značajan.
„Vidjet ćemo za dva ili tri mjeseca kada se Latinoamerikanci, kada se to dogodi i kada ih izbace, vidjet ćemo koliko košta vaša hrana i što ćete vi učiniti da to dobijete”, kaže Avalos.
Susjedni okrug Ventura također je svjedočio racijama usmjerenim na migrante pod novom administracijom. Više od 80 posto lokalnih žetelaca su migranti bez dokumenata, prema procjenama neprofitnog poljoprivrednog ureda okruga Ventura. Maureen McGuire je izvršna direktorica ureda.
„Ako imamo masovne deportacije i izgubimo radnu snagu koja žanje, bit će manja ponuda hrane za onu pojedinačnu robu koja je pogođena, a onda će se trgovine mješovitom robom natjecati tko će dobiti taj ograničeni resurs. To će podići cijene”, kaže McGuire.
Alejandra kaže da se vratila na posao berbe mrkve nekoliko dana nakon hvatanja migranata, ali drži sebe i svog sina rođenog u SAD-u podalje od javnih mjesta u nadi da će izbjeći imigracijske agente.
Putin šalje Lavrova i savjetnika Kremlja na sastanak sa Trumpovim zvaničnicima u Saudijskoj Arabiji

Ruski predsjednik Vladimir Putin poslao je u utorak ministra vanjskih poslova i višeg savjetnika Kremlja da se sastanu sa američkim zvaničnicima u Saudijskoj Arabiji kako bi razgovarali o obnavljanju odnosa i mogućim razgovorima za okončanje rata u Ukrajini, saopćio je Kremlj u ponedjeljak.
Američki predsjednik Donald Trump izjavio je nakon razgovora s Putinom prošle srijede da će započeti razgovore u cilju hitnog okončanja rata u Ukrajini, a razgovarali su i o Bliskom istoku, energetici, američkom dolaru i vještačkoj inteligenciji.
Američki državni sekretar Marco Rubio trebao bi se u Saudijskoj Arabiji sastati s ruskim zvaničnicima, zajedno s Mikeom Waltzom, Trumpovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, i Steveom Witkoffom, izaslanikom Bijele kuće za Bliski istok.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su Sergej Lavrov, Putinov ministar inostranih poslova od 2004. godine, i Jurij Ušakov, spoljnopolitički savjetnik Kremlja, otputovali za Rijad na Putinov zahtjev.
"Očekuje se da u utorak održe sastanak sa američkim kolegama, koji će se prvenstveno fokusirati na obnavljanje čitavog kompleksa rusko-američkih odnosa", rekao je Peskov.
"Također će biti posvećeni pripremi mogućih pregovora o ukrajinskom rješenju i organizaciji sastanka dva predsjednika."
Ukrajina i Evropa bit će dio "pravih" mirovnih pregovora, kaže Rubio, dok SAD vagaju Putinove motive

Američki državni sekretar Marco Rubio rekao je u nedjelju da će Ukrajina i Evropa biti eventualnih "pravih pregovora" o okončanju rata Moskve, nagovještavajući da su pregovori SAD-a s Rusijom ove sedmice prilika da se vidi koliko je ruski predsjednik Vladimir Putin ozbiljan po pitanju mira.
Američki najviši diplomata umanjio je zabrinutost Evrope da će biti isključena iz početnih pregovora između Rusije i Sjedinjenih Država koji će se održati u Saudijskoj Arabiji u narednim danima.
U intervjuu za CBS, Rubio je rekao da pregovarački proces još nije ozbiljno započeo, a ako pregovori budu napredovali, Ukrajinci i drugi Evropljani će biti uključeni.
Ranije u nedjelju, Reuters je izvijestio da su američki zvaničnici predali evropskim zvaničnicima upitnik u kojem se, između ostalog, pita sa koliko bi vojnika mogli doprinijeti provođenju mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije.
"Predsjednik Trump razgovarao je s Vladimirom Putinom prošle sedmice i njemu je Vladimir Putin izrazio svoj interes za mir, a predsjednik je izrazio želju da vidi kraj ovog sukoba na način koji je trajan i koji štiti ukrajinski suverenitet", rekao je Rubio u emisiji "Meet the Press" na CBS-u.
"Sada, očigledno, to mora biti praćeno akcijama, tako da će narednih nekoliko sedmica i dana odrediti da li je to ozbiljno ili ne. Na kraju, jedan telefonski poziv ne donosi mir."
Planirani pregovori u Saudijskoj Arabiji poklapaju se sa pokušajem SAD-a da sklope sporazum s Kijevom kako bi se ukrajinsko bogatstvo prirodnih resursa otvorilo američkim investicijama.
Ukrajinski predsjednik Volodimyr Zelenski, u intervjuu za NBC koji je emitiran u nedjelju, postavio je pitanje da li će minerali u područjima koje drži Rusija biti dati Putinu.
Trump, koji je u srijedu razgovarao sa Putinom i rekao da ruski lider želi mir, rekao je u nedelju da je uvjeren da Putin neće željeti da pokuša da preuzme kontrolu nad cijelom Ukrajinom.
"To bi mi izazvalo veliki problem, jer jednostavno ne možete dozvoliti da se to desi. Mislim da on želi da to okonča", rekao je Trump novinarima u West Palm Beachu na Floridi.
Trump je dodao da će Zelenski biti uključen u razgovore o okončanju sukoba.
Minhen: Američki potpredsjednik Vance upozorio evropske saveznike na 'prijetnju iznutra'
Potpredsjednik JD Vance upozorio je evropske saveznike koji su prisustvovali sigurnosnoj konferenciji u Minhenu u Njemačkoj na "prijetnju iznutra", tvrdeći da evropske vlade provode ekstremnu cenzuru i da nisu uspjele na adekvatan način riješiti "migraciju van kontrole".
"Prijetnja zbog koje se najviše brinem u odnosu na Evropu nije Rusija, nije Kina, to nije bilo koji drugi vanjski akter", rekao je u petak. “Ono što me brine je prijetnja iznutra, povlačenje Evrope od nekih od njenih najosnovnijih vrijednosti, vrijednosti koje dijele sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Vance je osudio Rumuniju, saveznicu u NATO-u, zbog njenog nedavnog otkazivanja rezultata predsjedničkih izbora zbog dokaza o ruskim dezinformacijama. "Ako se vaša demokratija može uništiti sa nekoliko stotina hiljada dolara digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda to nije bilo jako jako", rekao je. “Zamolio bih svoje evropske prijatelje da imaju neku perspektivu.”
Činilo se da je takođe izrazio podršku desničarskim strankama kojima je zabranjeno da se pridruže vladama u Evropi, rekavši: „Demokratija počiva na svetom principu da je glas naroda bitan. Nema mjesta za firewall.”
Vance je rekao da o svim hitnim izazovima s kojima se Evropa i SAD suočavaju "nema ništa hitnije od migracije".
Za to je okrivio "seriju svjesnih odluka koje su donijeli političari širom kontinenta i drugi širom svijeta", a istakao je napad u četvrtak u Minhenu u kojem je jedan afganistanski državljanin uletio automobilom u gomilu, ranivši najmanje 30 ljudi.
Ove izjave su bile iznenađenje za publiku lidera i najviših zvaničnika koji su očekivali da će se Vance fokusirati na Ukrajinu i Rusiju. Potpredsjednik je dao samo usputnu primjedbu o ovom pitanju.
Trumpova administracija je “veoma zabrinuta za evropsku sigurnost i vjeruje da možemo doći do razumnog rješenja između Rusije i Ukrajine”, rekao je Vance. “Također vjerujemo da je važno u narednim godinama da Evropa u velikoj mjeri pojača kako bi obezbijedila sopstvenu odbranu.”
Nakon Vanceovog govora, njemački ministar odbrane Boris Pistorius odbacio je Vensovu karakterizaciju evropske politike.
“Ako ga dobro razumijem, on upoređuje uslove u dijelovima Evrope sa onima u autoritarnim regijama... to nije prihvatljivo.”
Vanceove primjedbe su "pokušaj da se izokrene scenarij" o zabrinutosti Europe o američkoj demokraciji, rekla je Kristine Berzina, izvršna direktorica GMF Geostrategy North.
“Šokantno nije bilo spominjanja NATO-a, niti razgovora o Ukrajini. Umjesto toga, bila je to prezentacija desničarske vizije demokratije nekoliko dana prije njemačkih izbora”, rekla je ona za Glas Amerike.
Vance i američki državni sekretar Marco Rubio sastali su se s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u petak, na marginama konferencije.
Deizolacija Rusije
Predsjednik Donald Trump razgovarao je ove sedmice s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o okončanju rata u Ukrajini, koja će 24. februara obilježiti svoju trogodišnjicu.
Trump je rekao da su se on i ruski predsjednik "složili da naši timovi odmah počnu pregovore" kako bi okončali rat.
Obraćajući se novinarima u četvrtak u Bijeloj kući, Trump je nazvao kandidaturu Kijeva za članstvo u NATO-u "nepraktičnom", a njegovu želju da povrati teritorije koje je okupirala Rusija "iluzornom".
Njegovi komentari odražavaju primjedbe njegovog ministra odbrane Petea Hegsetha koji je u srijedu u sjedištu NATO-a rekao da je nerealno da se Ukrajina pridruži NATO-u - nešto za što Zelenski tvrdi da je ključno za dugoročno zaštitu Ukrajine, ali čemu se Putin dugo protivio. Hegset je takođe nazvao želju Ukrajine da povrati teritoriju koju je izgubila od Rusije "nerealnim ciljem".
Osim toga, Trump je rekao da je bila greška izbaciti Moskvu iz Grupe sedam industrijaliziranih demokratija, tada poznate kao G8, nakon ruske aneksije ukrajinske regije Krim 2014.
„Volio bih da se vrate“, rekao je Trump, dodajući da su se on i Putin „složili da će sarađivati, vrlo blisko, uključujući posjete i dodao da će se „vjerovatno“ sastati u Saudijskoj Arabiji u bliskoj budućnosti.
Ruski političari pozdravili su pomak od politike bivšeg predsjednika Joea Bidena koja je imala za cilj izolaciju Moskve.
„Siguran sam da u Kijevu, Briselu, Parizu i Londonu sada sa užasom čitaju Trumpovu podužu izjavu o njegovom razgovoru sa Putinom i da ne mogu da veruju svojim očima“, napisao je viši poslanik Aleksej Puškov u svojoj aplikaciji za razmenu poruka u petak.
Evropski lideri su rekli da su zabrinuti da Washington prepušta Putinu ključne tačke dnevnog reda koje bi ugrozile poziciju Kijeva prema potencijalnom rešavanju sukoba.
"Neuspješna Ukrajina oslabila bi Evropu, ali bi oslabila i Sjedinjene Države", upozorila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, koja je govorila pred Vanceom u Minhenu.
Obraćajući se novinarima po dolasku u Minhen, Zelenskyy je rekao da mu je prioritet razgovor sa američkim i evropskim zvaničnicima prije nego što stupi u kontakt s Rusima. Moskva je saopštila da ne šalje delegaciju na konferenciju.
“Biću vrlo jasan. Prvo, vidim da je redoslijed sastanaka i odluka Sjedinjene Države, Evropa pa Rusija. Nismo protiv svega, ali podržavamo ovo”, rekao je Zelenski.
Ukrajina je rekla da će na sastanku u Minhenu njena delegacija iznijeti svoj stav o okončanju rata i objasniti svoju viziju za postizanje trajnog mira. Zelenski je rekao da bi Tramp, ako bi mogao da dovede njega i Putina za pregovarački sto, ponudio da zameni ukrajinsku okupiranu teritoriju u Rusiji za zemlju u Ukrajini koju drže Rusija.
Amerika na prvom mjestu
Izvještaj o sigurnosti u Minhenu koji je objavljen uoči konferencije navodi da se ovogodišnji skup odvija u kontekstu međunarodnog poretka koji se, čini se, mijenja pod Trumpovom vanjskom politikom "Amerika na prvom mjestu".
“Predsjednička pobjeda Donalda Trumpa pokopala je američki posthladnoratovski vanjskopolitički konsenzus da bi velika strategija liberalnog internacionalizma najbolje služila interesima SAD-a”, navodi se u izvještaju.
Nejasno je koja je konačna strategija Trumpove administracije da okonča rat - obećanje koje je predsjednik dao u kampanji. U intervjuu za The Wall Street Journal objavljenom u petak uoči njegovog govora u Minhenu, Vance je rekao da bi se Moskva mogla suočiti sa dodatnim sankcijama, pa čak i s "vojnim oruđem" ako odbije da se dogovori o dogovoru koji bi osigurao dugoročnu nezavisnost Ukrajine.
Gaza i krhki sporazum o prekidu vatre između Izraela i Hamasa također će vjerovatno biti u fokusu Minhena. Trump je nedavno rekao da Palestinci trebaju napustiti Gazu, a SAD će preuzeti enklavu - prijedlog koji je nekoliko vlada osudilo.
Konferencija će također biti domaćin sesija o sukobima u Sudanu i Demokratskoj Republici Kongo, kao i klimatskim promjenama, energetskoj sigurnosti i vještačkoj inteligenciji tokom užurbane trodnevne konferencije.
Henry Ridgwell, Nike Ching i Liam Scott dali su svoj doprinos ovom izvještaju.