Isabella Pires je prvi put primijetila ono što ona naziva "postepenom pandemijom apatije", u osmom razredu. Samo nekoliko kolega iz razreda se registrovalo za uslužne projekte u svojoj školi u Massachusettsu. Čak se manje njih zaista pojavilo.
Kada je prošle jeseni stigla u srednju školu, Isabella je otkrila da je problem bio još gori: blijeda Sedmica duha i časovi na kojima učenici rijetko govore.
Na neki način, to je kao da je učenike "sve manje i manje brine šta ljudi misle, ali nekako i da im je do togaviše stalo“, rekla je Isabella, 14. Neki tinejdžeri, kako je rekla, više ne mare da izgledaju otpušteni, dok se drugi toliko plaše ismijavanja da se drže za sebe. Ona okrivljuje društvene mreže i dugotrajnu izolaciju u post-COVID eri.
Nastavnici kažu da njihovi isprobani i planovi časova više nisu dovoljni da zadrže učenike angažovane u vrijeme teškog mentalnog zdravlja, skraćenog raspona pažnje, smanjenog pohađanja nastave i pogoršanja akademskog uspjeha. U srži ovih izazova je ovisnost o mobilnim telefonima. Sada odrasli pokušavaju nove strategije da pobijede bolest.
Zabrane mobilnih telefona postaju sve popularnije, ali mnogi kažu da nisu dovoljne. Oni se zalažu za alternativnu stimulaciju: usmjeravanje učenika na otvorenom ili prema vannastavnim programima kako bi ispunili vrijeme koje bi inače mogli provesti sami na internetu. A studentima su potrebna sredstva, kažu, da govore o tabu temama bez straha da će biti „otkazani“ na društvenim mrežama.
„Da biste sada angažovali učenike, morate biti veoma, veoma kreativni“, rekao je Vilbur Higins, vodeći profesor engleskog u srednjoj školi Dartmut, gde će Isabella ove jeseni biti druga godina.
Zaključati
Torbice, ormarići i kutije za mobilne telefone postale su popularne kako bi pomogle u provedbi zabrane uređaja.
John Nguyen, nastavnik hemije u Kaliforniji, izumio je sistem vrećica jer je bio toliko uznemiren maltretiranjem i tučnjavama na telefonu tokom časa, često bez miješanja odraslih. Mnogi nastavnici se plaše suočiti se sa učenicima koji koriste telefone tokom nastave, rekao je Nguyen, a drugi su odustali od pokušaja da to zaustave.
U Nguyenovoj školi učenici zaključavaju svoje telefone u neoprenskim torbicama tokom nastave ili čak cijeli dan. Magnetni ključ nastavnika ili direktora otključava torbice.
Nije važno koliko je lekcija dinamična, rekao je Nguyen, koji predaje u srednjoj školi Marina Valley i sada prodaje vrećice drugim školama. "Ne postoji ništa što bi moglo da se takmiči sa mobilnim telefonom."
Uradi nešto (drugo)
Neke škole zaključavaju i pametne satove i bežične slušalice. Ali vrećice ne rade kada zazvoni posljednje zvono.
Tako u Spokaneu, u Washingtonu, škole pojačavaju vannastavne aktivnosti kako bi se takmičile s telefonima nakon radnog vremena.
Inicijativa koja se pokreće ovog mjeseca, “Engage IRL” – u stvarnom životu – ima za cilj da svakom učeniku pruži nešto čemu će se radovati nakon školskih dana, bilo da se radi o sportu, scenskoj umjetnosti ili klubu.
“Izolacija u vašem domu svaki dan nakon škole satima zaredom na ličnom uređaju postala je normalizirana,” rekao je nadzornik Adam Swinyard.
Učenici mogu stvarati klubove po interesovanjima kao što su društvene igre i pletenje ili sudjelovati u susjedskim košarkaškim ligama. Nastavnici će pomoći učenicima da naprave plan kako da se uključe tokom školskih konferencija, kaže okrug.
„Od 3 do 5:30 ste u klubu, u sportu ste, na aktivnosti ste, umjesto na telefonu", rekao je Swinyard. (Okrug ima novu zabranu telefoniranja tokom nastave, ali će ih dozvoliti nakon škole.)
U vrijeme velikog broja izostanaka, on se također nada da će te aktivnosti biti dodatni poticaj nekim učenicima da pohađaju školu. U Galupovom istraživanju sprovedenom prošlog novembra, samo 48% učenika srednjih i srednjih škola reklo je da se oseća motivisanim da ide u školu, a samo 52% smatra da radi nešto zanimljivo svaki dan. Anketu je finansirala Porodična fondacija Walton, koja također podržava ekološko novinarstvo u AP-u.
Vivian Mead, apsolventica u Spokaneu u usponu, kaže da više aktivnosti nakon škole pomaže, ali neće raditi za sve. “Definitivno još uvijek postoje ljudi koji samo žele biti sami, slušati njihovu muziku, raditi svoje stvari ili, kao, biti na svom telefonu”, rekla je Vivian, 17
Njena 15-godišnja sestra Aleksandra rekla je da su jutarnje savjetodavne sesije poboljšale učešće u dramskom klubu koji drži sestre zauzete. "To tjera sve, čak i ako ne žele da se uključe, da moraju nešto da pokušaju, i možda to klikne", rekla je.
Izaći napolje
Trinaest srednjih škola u Maineu usvojilo je sličan pristup, dovodeći učenike napolje u ukupno 35.000 sati tokom odabrane sedmice u maju.
To osnažuje učenike da se međusobno povežu u prirodi, daleko od ekrana, rekao je Tim Pearson, nastavnik fizičkog vaspitanja i zdravlja. Njegovi učenici u školi Dedham učestvovali su u državnom izazovu „Život se dešava napolju“.
Nastavnici su prilagodili svoje časove da se izvode na otvorenom, a učenici su se družili na otvorenom tokom ručka i odmora. Noću je oko polovina Dedhamovih učenika kampirala, potaknuta pizza žurkom. Nekoliko učenika je reklo Pearsonu da su ponovo kampirali nakon izazova.
"Bez obzira da li su imali telefone sa sobom ili ne, oni lože vatru, postavljaju svoje šatore", rekao je Pearson. “Oni rade stvari vani koje očito nisu na društvenim mrežama ili porukama.”
Molba roditeljima
Roditelji također moraju promijeniti kulturu mobilnog telefona svoje porodice, kažu neki nastavnici. Kod kuće, učitelj iz Ohaja Aaron Taylor zabranjuje mobilne uređaje kada njegova djeca imaju prijatelje.
A kada su djeca u školi, roditelji ne bi trebalo da im odvlače pažnju porukama tokom dana, rekao je on.
„Učenici su toliko vezani za svoje porodice“, rekao je Taylor, koji predaje u srednjoj školi Westerville North, u blizini Columbusa. “Postoji ta anksioznost da ne možete da ih kontaktirate, umjesto da cijenite slobodu osam sati osamljenosti ili sa svojim prijateljima.”
Borba sa strahom od "otkazivanja"
Neki kažu da su druge sile koje stoje iza odvajanja tinejdžera samo pojačane mobilnim telefonom. Politička klima koja izaziva podjele često čini učenike nespremnim da učestvuju u nastavi, kada sve što kažu može se razbuktati po školi u aplikaciji za razmjenu poruka.
Taylorovi srednjoškolci engleskog govore mu da ne pričaju na času jer ne žele da budu "otkazani" - termin koji se primjenjuje na javne ličnosti koje su ušutkane ili bojkotirane nakon uvredljivih mišljenja ili govora.
„Kažem, 'Pa, ko te otkazuje? A zašto bi bio otkazan? Govorimo o 'Velikom Getsbyju', a ne o nekoj kontroverznoj političkoj temi, rekao je.
Učenici „postanu veoma, veoma tihi“ kada se u romanima pominju teme poput seksualnosti, roda ili politike, rekao je Higins, profesor engleskog iz Masačusetsa. “Prije osam godina imali ste ruke koje su letjele posvuda. Niko više ne želi da bude etiketiran na određeni način, da bude ismijan ili da bude prozvan za politiku.”
Dakle, Higgins koristi web stranice kao što je Parlay koje omogućavaju studentima anonimne online diskusije. Usluge su skupe, ali Higins vjeruje da se angažman klase isplati.
„Mogu da vidim ko su kada odgovaraju na pitanja i stvari, ali drugi učenici ne mogu da vide“, rekao je Higins. "To može biti veoma, veoma moćno."
Uznemirena zbog nepovezanosti svojih vršnjaka, Isabella, Higinsova učenica, napisala je mišljenje u svojim školskim novinama.
„Spriječavanje budućih generacija da se pridruže ovom istom silaznom ciklusu zavisi od nas“, napisala je.
Komentar na objavu istakao je izazov i šta je u pitanju.
"Sve u svemu", napisao je komentator, "zašto bi nas bilo briga?"
