Najvažnije
SAD šalju 14 milijardi dolara vojne i humanitarne pomoći Ukrajini
Američki zakonodavci postigli su dogovor o slanju 13,6 milijardi dolara humanitarne i vojne pomoći Ukrajini, što je znatno više nego je zahtijevala Bijela kuća.
Dvostranački napori da se SAD suprotstave ruskoj invaziji na nezavisnu istočnoevropsku naciju, uslijedili su pošto je Kongres podržao najavu američkog predsjednika Joea Bidena da će zabraniti uvoz ruske energije.
Milijarde dolara humanitarne i vojne pomoći za Ukrajinu, znatno iznad zahtjeva Bijele kuće, sada gotovo da su finalizirani od strane članova Kongresa, poslije višenedjeljnih pregovora. Taj paket je vjerovatno samo početak američke pomoći.
"Mislim da svijet mora da reaguje i pomogne tim izbjeglicama, a mi odobravamo paket za koji mislim da će biti samo početak", rekao je Adam Schiff, demokratski predsjednik Odbora za obavještajna pitanja Predstavničkog doma.
Ratne operacije Ukrajine dobile su podršku u utorak najavom da će Poljska poslati Ukrajini borbene avione MiG-29, ali američki zakonodavci su zabrinuti da birokratska odlaganja koče ostalu vojnu pomoć.
"Postoji snažan dogovor da se Ukrajina snabdijeva odbrambenim smrtonosnim oružjem koje im je potrebno. I to smo i uradili. Naši saveznici su to uradili. Zemlje su to uradile, bili smo prilično efikasni u slanju te vrste opreme Ukrajincima. Tako da me malo čudi zašto to traje toliko dugo u pogledu slanja aviona u Ukrajinu. Predsjednik Zelenski je jasno stavio do znanja da mu je to potrebno", rekao je demokratski senator Benjamin Cardin.
Victoria Nuland iz State Departmenta rekla je zakonodavcima da je Putinova odluka o invaziji izložila njegov narod oštrim sankcijama, eliminišući 30-ogodišnji napredak za nekoliko dana.
"Dok Putin pokušava da pretvori Ukrajinu u ruševine, on takođe pretvara Rusiju u zatvor. Kreditne kartice i bankomati su prestali da rade, kontrola kapitala nanosi veliku štetu, ponestaje uvozne hrane, tehnologije i druge robe. I posljednji ruski slobodni mediji su ugušeni, dok vlada rasipa novac koji pripada ruskom narodu da finansira svoj rat i održi vrijednost rublje", rekla je ona.
I dok će odluka o zabrani uvoza ruske energije imati uticaj na Amerikance, američki zakonodavci iz obje stranke pozdravili su Bidenovu odluku.
"Amerikanci su spremni da se žrtvuju da bi na neki način podržali ukrajinski otpor: hrabru, žestoku, smjelu odbranu demokratije, za koju Amerikanci imaju razumijevanja zbog naše sopstvene istorije”, rekao je Richard Blumenthal demokratski senator. On dodaje da su takođe veoma važni koraci koje je moguće preduzeti, kako bi se smanjio rast cijena benzina.
Međutim, američki zakonodavci takođe nastavljaju da naglašavaju da se američka podrška ne proteže na direktno vojno angažovanje.
"Mislim da nijedna zemlja NATO-a, svakako ne naša, nije spremna da se direktno angažuje u sukobu sa Rusijom oko Ukrajine", navodi lider republikanaca u Senatu Mitch McConnell.
Očekuje se da će Kongres do kraja ove nedjelje usvojiti vladin zakon o potrošnji koji sadrži i novčana sredstva pomoći za Ukrajinu.
See all News Updates of the Day
Garland: „Naš posao nije da primamo naređenja od predsjednika koga da istražujemo”
Američki državni sekretar za pravosuđe Merrick Garland rekao je u srijedu članovima odbora Predstavničkog doma američkog Kongresa, koji kontrolišu republikanci, da on vodi nepolitičko odjeljenje koje ne ispunjava naloge predsjednika ili poslanika.
U svom svjedočenju, Garland je uzvratio protiv zakonodavaca koji su kritikovali Sekretarijat za pravosuđe (DOJ) zbog postupanja po optužnicama protiv bivšeg republikanskog predsjednika Donalda Trumpa i sina demokratskog predsjednika Joea Bidena, Huntera Bidena.
„Naš posao nije da primamo naređenja od predsjednika, Kongresa ili bilo koga drugog o tome koga ili šta da krivično istražujemo”, rekao je Garland pred Odborom za pravosuđe Predstavničkog doma.
„Ja nisam predsjednikov advokat. Dodaću da nisam ni tužilac Kongresa. Ministarstvo pravde radi za američki narod.”
To je Garlandovo prvo od dva svjedočenja pred Kongresom u periodu koji su obilježile optužnice koje je podiglo federalno tužilaštvo, a imaju epitet historijskih. Prva je optužnica protiv bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, a druga protiv sina aktuelnog šefa države, Huntera Bidena.
Također dolazi nedjelju dana pošto je Predstavnički dom predvođen republikancima pokrenuo istragu o opozivu predsjednika Bidena, u vezi sa poslovima u inostranstvu njegovog sina Huntera.
Bijela kuća je odbacila tu istragu kao politički motivisanu i nepotkrijepljenu dokazima, a demokrata u Odboru za pravosuđe Predstavničkog doma Jerrold Nadler optužio je republikance da troše „ogromne količine dolara poreskih obveznika” na istrage o Bidenu „kako bi pronašli dokaze za apsurdni opoziv”.
Specijalni tužilac Jack Smith, kojeg je Garland imenovao prošle jeseni, dva puta je obezbijedio optužnice protiv Trumpa zbog njegovog navodnog lošeg upravljanja povjerljivim dokumentima i navodnih napora da poništi rezultate predsjedničkih izbora 2020.
Trump, favorit za republikansku predsjedničku nominaciju 2024, izjasnio se da nije kriv po tim optužbama i po još dvjema državnim optužnicama sa kojima se suočava u New Yorku i Georgiji.
Trump je u više navrata verbalno napao Smitha, potencijalne svjedoke i američku okružnu sutkinju Tanyju Chutkan, koja predsjedava slučajem podrivanja izbora, rekavši da su krivična gonjenje sa kojim se suočava politički motivisana.
Republikanci su također kritikovali ponašanje tužilaštva u petogodišnjoj poreskoj istrazi protiv Huntera Bidena.
Mlađi Biden je u julu trebalo da se izjasni krivim po dvije tačke optužnice za prekršaje i pristane da učestvuje u programu zbog optužbe za posedovanje oružja, a sve u sklopu nagodbe sa Davidom Weissom, tadašnjim tužiocem za državu Delaware.
Dogovor je propao pošto je savezni sudija doveo u pitanje njegove uslove. Neposredno prije toga, uzbunjivač iz Poreske službe (IRS) koji je radio na istrazi o krivičnom djelu utaje poreza rekao je da je Ministarstvo pravde spriječilo Weissa da podnese ozbiljnije optužbe tako što ga nije ranije imenovalo za specijalnog tužioca kako bi mogao da vodi slučajeve u Washingtonu ili centralnoj Kaliforniji.
Usred sve glasnijih kritika republikanaca, Garland je imenovao Weissa za specijalnog tužioca kako bi mogao da nastavi da istražuje i eventualno traži poreske prekršaje u drugim saveznim okruzima.
Weissova kancelarija je ovog mjeseca optužila Huntera Bidena po tri tačke u vezi sa kupovinom i posjedovanjem vatrenog oružja dok je koristio ilegalne droge. Mlađi Biden namjerava da se izjasni da nije kriv.
Republikanci su u srijedu ispitivali Garlanda o slučaju Huntera Bidena.
„Da li je neko iz Bijele kuće u bilo kom trenutku dao uputstva vama lično ili bilo kom višem zvaničniku Sekretarijata za pravosuđe o tome kako je trebalo da se sprovede istraga o Hunteru Bijdenu“, upitao je republikanski kongresmen Mike Johnson.
„Ne”, rekao je Garland.
Sekretar za pravosuđe je također branio kako je istraga sprovedena pod Weissom, rekavši da se nikada nije miješao u njegov rad.
Članovima Kongresa je kazao da je Weiss uvijek imao „puna ovlaštenja da vodi sopstvenu istragu” onako kako je smatrao prikladnim i da je tek nedavno tražio status specijalnog tužioca.
Pored toga, Garland je branio Sekretarijat od optužbi da slučaj Biden predstavlja primjer dvostrukih standarda pravosuđa, rekavši članovima Kongresa daSekretarijat „tretira sve podjednako, bez obzira na stranku, etničku pripadnost ili bogatstvo”.
Kongresmen Turner: Posjetio sam BiH kada je Dodik prijetio nasiljem i kada su bili protesti i blokade
Američki Kongres prati šta se dešava na Zapadnom Balkanu, jer ne želi još jedan konflikt u Evropi, a administracija predsjednika Joea Bidena i State Department trebalo bi da daju veći prioritet rješavanju odnosa Kosova i Srbije i situaciji u Bosni i Hercegovini, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za srpski servis Glasa Amerike kongresmen Mike Turner, predsjedavajući Odbora Predstavničkog doma za obavještajne poslove.
Turner, republikanski kongresmen iz savezne države Ohio, koji je nedavno boravio u posjeti regionu, rekao je da bi premijer Kosova Albin Kurti trebalo da ispuni preuzete obaveze kada je riječ o formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom, te da je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću uputio poruku da Vašington i Brisel žele da Beograd primjenjuje sankcije protiv Rusije, zbog njene agresije na Ukrajinu.
Glas Amerike: Nedavno ste posjetili region Zapadnog Balkana. Kakvi su vam utisci, šta vas je najviše zabrinulo kada je riječ o regionu?
Turner: Područje Balkana posjećujem već oko 28 godina. Bio sam gradonačelnik Dejtona, Ohio, tokom pregovora o Dejtonskom mirovnom sporazumu, i tadašnji predsjednik (Bill) Clinton tražio je od mene da posjetim region i uspostavim bratske odnose između mog grada i područja u Bosni i Hrvatskoj da bi se istinski započeo proces izgradnje demokratskih institucija. I moja zajednica ima mnogo afiniteta prema regionu, zato što tamo imaju prijatelje, lične odnose i zainteresovani su za uspostavljanje snažnih demokratskih institucija. Kao što znate, cilj Dejtonskog sporazuma - kada je riječ o Bosni i svakako regionu - od početka je bio uspostavljanje snažnih vlada ukorijenjenih u demokratiji, koje bi zatim mogle da počnu proces ponovne integracije u Evropu kroz NATO i Evropsku uniju.
I kada idete u region, razmatrate koliki je napredak postignut u te dvije oblasti. Nažalost, u regionu trenutno nema mnogo napretka da bi se preduzeli bilo kakvi dodatni koraci. Region je i dalje stabilan, svakako postoje isti ukorijenjeni problemi koji su postojali i nakon što je Dejtonskim mirovnim sporazumom okončan rat i konflikt. Međutim, mislim da međunarodna zajednica, Evropska unija, Sjedinjene Države, ne obraćaju dovoljno pažnje na region koji svakako zaslužuje da bude u našem fokusu da bi se osiguralo da postoji demokratija koja bi ga stabilizovala.
Glas Amerike: Pomenuli ste da nije postignut dovoljan napredak. Šta vas je najviše zabrinulo kada ste bili u posjeti regionu? Gdje vidite najveću nestabilnost?
Turner: U Bosni naravno imate poteškoće između Republike Srpske i Federacije koje su i dalje neriješene. Međutim, postoji značajan dio stanovništva u Bosni koji želi tranziciju ka integrisanijoj, suverenijoj naciji. Još imate problem tročlanog Predsjedništva, koje, prema Ustavu iz Dejtonskog sporazuma, i dalje veoma otežava upravljanje nacionalnom integrisanom državom, da funkcioniše na način koji bi omogućio tranziciju na EU ili NATO. Nastavlja se i konflikt između Kosova i Srbije. To je veoma zabrinjavajuće i postavlja se pitanje kako možemo da dođemo do rešenja. Ima mnogo stvari na stolu koje obje strane i dalje nisu obavile, koje i Srbija i Kosovo moraju da riješe. I tu sam poruku uputio dok sam bio u obje zemlje.
Glas Amerike: Prošle nedelje je održana još jedna neuspješna runda dijaloga između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Kosova Albina Kurtija, i to poslije porasta nasilja i sukoba na Kosovu. Da li je došlo vrijeme da SAD udvostruče napore da riješe to pitanje i možda razmotre novi pristup u rešavanju tog problema?
Turner: Mislim da postoji određeni nemar Sjedinjenih Država i u Bosni i Hercegovini i u vezi sa pitanjem Kosova i Srbije, kada je riječ o pokušajima da se pronađe rešenje. Naši ambasadori u tom području obavljaju odličan posao i svakako rade sve što je u njihovoj moći. Mislim da bi State Department i svakako Bidenova administracija mogli da tome daju veći prioritet. U svjetlu ruske agresije i njenih brutalnih poteza u Ukrajini, ne želimo da imamo još jedno područje u Evropi koje je destabilizovano, u konfliktu, ili je nerješivo.
Glas Amerike: SAD i EU za neuspjeh dijaloga trenutno najviše okrivljuju premijera Kosova i njegovu, kako smatraju, nespremnost da formira Zajednicu opština sa srpskom većinom. Kurti pak optužuje izaslanika EU Miroslava Lajčaka da je pristrasan u korist Srbije. Kako to komentarišete?
Turner: Kada sam se sastao sa predsjednicom (Kosova, Vjosom) Osmani, jasno sam stavio do znanja da je potreban napredak u pogledu zajednice. Kosovo još nije ni iznijelo prijedlog. I to je obaveza koja je rezultat dijaloga, uz evropsko posredovanje, i koji su Sjedinjene Države podržale, ali nisu bile dio toga. Međutim, ta obaveza je preuzeta i premijer mora da je ispuni i napravi prijedlog, kako bi ljudi barem uvidjeli da on nije neiskren, da ovi razgovori u stvari imaju kao cilj rešavanje konflikta.
Glas Amerike: Američki zvaničnici upozorili su na posljedice i po Prištinu i Beograd ako ne primijene dogovoreno. Kosovo, kako navode, već se suočava sa nekima. Koje bi mogle da budu posljedice po obje strane ako ne primijene dogovoreno?
Turner: Prije posljedica, trebalo bi barem doći do tačke gdje postoje aktivni diplomatski napori i podrška za rešenje. Ovdje bi Bidenova administracija zaista trebalo da intenzivira napore State Departmenta, iako naše ambasade rade punom parom na ovom pitanju. Ima još toga što bi moglo biti urađeno kada je riječ o diplomatiji.
Glas Amerike: Na koji način bi trebalo intenzivirati diplomatske napore?
Turner: Problem širom Balkana, kada je riječ o svim neriješenim pitanjima, jeste da svi ljudi koji su odgovorni da ih riješe imaju tendenciju da sjede i upiru prste jedni u druge i govore da ne moraju da urade nešto zato što druge osobe nisu. Mora da bude jasno da je pitanje kredibiliteta kada preuzmete obavezu da postignete napredak. Nemate izgovor da druga strana ne reaguje brzinom kojom biste željeli ili da navodite kako ste vi blizu rešavanja svojih obaveza. SAD moraju da stave do znaja da ovo nije samo bilateralno pitanje između Kosova i Srbije, već je primjena dogovorenog multilateralnog pitanja, između EU, SAD i Kosova i EU, SAD i Srbije.
Glas Amerike: Srbija u međuvremenu i dalje odbija da primijeni sankcije protiv Rusije zbog agresije na Ukrajinu. Da li ste razgovarali o tome sa predsjednikom Srbije kada ste bili u Beogradu? Da li ste ga ohrabrili da preispita odluku o sankcijama?
Turner: Sastao sam se sa predsjednikom Vučićem i poruka je bila jasna, svakako u našim razgovorima, da bi EU i SAD voljele da Srbija primijeni sankcije. Predsjednik Vučić svakako pokušava da balansira svoju poziciju. I jedno od pitanja koje mora da rešava jeste kako će napredovati kada je riječ o ulasku u EU, prepoznajući njene investicije u Srbiji koje su izazvale takav ekonomski rast, a da ipak zacrta nezavisni kurs. Na kraju će morati da se opredijeli.
Glas Amerike: Već ste govorili o situaciji u Bosni i Hercegovini. Kakve sve opasnosti vidite u BiH, naročito kada je riječ o separatističkoj retorici predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, njegovim kritikama na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta?
Turner: Kada sam bio tamo, on je prijetio nasiljem. Na dan kada sam bio tamo, bili su protesti, blokade, zatvoreni dijelovi unutrašnje granice. On je, očigledno, veoma destabilizujuća snaga u bilo kojim naporima Bosne da postane više funkcionalna država koja vidi u budućnost u EU i NATO. Međutim, ima više strana koje i dalje pokušavaju da ohrabre smanjenje konflikta tamo.
Glas Amerike: Šta Amerika može da uradi da umanji tenzije, da osigura da se historija ne ponovi, da se spriječi još veća nestabilnost?
Turner: Biće potrebno da se SAD i EU udruže i da razmotre da okupe međunarodnu zajednicu za pronalaženje rješenja za Bosnu. Nažalost, sa agresijom na Ukrajinu, Rusija svakako nije partner u pokušajima da se riješe problemi u regionu, ali su dodatni konflikti u Evropi svakako u Putinovom interesu. Međutim, ako okupimo međunarodnu zajednicu da razmotri kako Bosna može da obavi tranziciju na funkcionalnu strukturu, i kako njeni stanovnici da to izaberu, onda bi mogli na to da se usredsredimo.
Glas Amerike: Koliko je interesovanje u Kongresu trenutno za Zapadni Balkan, imajući u vidu aktuelna unutrašnja pitanja u Americi, te činjenicu da ona ulazi u izbornu godinu?
Turner: Mislim da Kongres prati Balkan zato što razumije da ako se tamo ne riješe neka pitanja, da biste onda mogli da imate dva konflikta u Evropi. I ti konflikti bi bili rezultat gubitka diplomatskih opcija i rada na diplomatskim rešenjima, a ne samo zato što su neizbježni.
SAD: Radnički pokreti ponovo pokazuju snagu
Prošlonedjeljna najava da će sindikat Ujedinjeni automobilski radnici stupiti u štrajk protiv tri najveća proizvođača automobila u SAD doprinijela je tome da 2023. godina postane jedna od najaktivnijih u skorijoj američkoj historiji kada je riječ o borbi radnika za svoja prava.
Štrajk radnika automobilske industrije protiv Forda, Genral Motorsa i Stellantisa počeo je u petak napuštanjem nekoliko fabrika. Ipak, obim štrajka bi mogao postati mnogo veći ako se u njega ukljući većina ili svih 146.000 članova sindikata.
U štrajku su već i destine hiljada članova Saveza američkih pisaca i Saveza filmskih glumaca-Američke federacije televizijskih i radijskih umjetnika, čiji je zajednički prekid rada doveo do zaustavljanja većine filmskih i televizijskih produkcija.
Iako su štrajkovi automobilskih i hollywoodskih radnika privukli najviše pažnje medija, daleko od toga da su bili jedini ove godine u kojima su radnici tražili veća primanja ili bolje uslove rada.
Tokom ljeta, zaposlenici pošte (UPS) prijetili su opštim štrajkom kako bi se izborili za povoljnije ugovore. Zaposlenici kafeterija Starbaks organizovali su nekoliko akcija tokom 2023. godine, dok su bili aktivni i pokreti radnika u skladištima Amazona.
Prekretnica
Štrajkovi i druge akcije radničkih sindikata u SAD su daleko rjeđa pojava nego u prethodnoj generaciji, uglavnom kao rezultat višedecenijske kampanje za donošenje zakona koji su ograničavali mogućnost sindikata da se organiziraju i jačali položaj rukovodilaca kompanijia u pregovorima. Ali 2023. godine sindikati su ponovo aktuelni.
„U proteklih godinu dana se dešavalo mnogo više toga nego što smo vidjeli u veoma dugom vremenskom periodu, kada je riječ o sindikalnom organizovanju, štrajkovima ili pretnji štrajkovima”, kaže Susan J. Schurman, profesorica studija rada i radnih odnosa na Univerzitetu Rutgers.
„Tržište rada ostaje relativno tijesno, a kada je to tako, radnici dobijaju polugu u odnosu na poslodavca”, rekla je ona za Glas Amerike. „Ovo je prvi put u decenijama da imamo ovu okolnost, a sindikati to iskorištavaju, kako da se organizuju, tako i da pokušaju ostvariti dobitke u kolektivnom pregovaranju.”
Sindikati su također našli zainteresovanu publiku među američkim radnicima.
Schurman kaže a su američki radnici „već dugo ljuti, jer prosječne plate stagniraju decenijama”. Dodaje da su kombinacija malih, ali značajnih organizacionih uspjeha u kompanijama koje su dugo bile otporne na sindikalizaciju, kao i velika vidljivost štrajkača u Hollywoodu, podigli profil radničkog pokreta, posebno među mlađim radnicima.
Štrajk u Hollywoodu
Pisci i scenaristi su stupili u štrajk u maju, dok su im se glumci i drugi filmski radnici pridružili u julu. Oba sindikata zahtijevaju da filmski i televizijski studiji koji ih zapošljavaju ažuriraju ugovore kako bi odražavali promjenjivu dinamiku poslovanja, uključujući novu dominaciju video streaminga i višestruke prijetnje koje vještačka inteligencija predstavlja za ljude u kreativnim profesijama.
Nije bilo velikog napretka u pregovorima pisaca i scenarista sa filmskim studijima i produkcijama, te su oni propali tokom ljeta, ali je planirano da se nastave ove sedmice.
Pregovori o štrajku glumaca su takođe prekinuti, a nastavak nije ni na vidiku. U međuvremenu, izgleda da će se štrajkačka aktivnost sindikata proširiti. Predsjednik sindikata Fran Drescher nagovijestio je da bi sindikat uskoro mogao ciljati na industriju video igara, koja se oslanja na njegove članove prilikom snimanja glasova i pokreta.
Rovovski rat
„Napreduju veoma sporo, ako uopšte napreduju”, kaže za Glas Amerike Jonathan Handel, medijski advokat i novinar. „Iskreno, pregovori sindikata pisaca bili su rovovski rat. Svaki centimetar pokreta sa bilo koje strane dobija se uz ogromni trošak i uloženo vrijeme, te uz ogromnu cijenu patnje za one koji su bez posla.”
Hsndel, autor knjige „Hollywood u štrajku!: Industrija u ratu u doba interneta”, koja govori o štrajku glumaca iz 2007. godine, navodi da bi najnoviji štrajkovi mogli ući i u narednu godinu.
„Mislim da se vrlo definitivno zatvara prozor za sklapanje poslova ove godine”, rekao je on. “Ako ne vidite da se dogovori sa oba sindikata sklope u narednih četiri ili pet sedmica, onda dolazimo do perioda praznika, a ugovore ćete vidjeti tek negdje sljedeće godine.”
Ukoliko se to dogodi, dodao je, pritisak na filmske studije će rasti, jer na red dolaze i pregovori o ugovorima sa sindikatom koji predstavlja veliki broj ranika iz ostalih grana produkcijsko-scenske inustrije.
Štrajk automobilskih radnika
Štrajk Ujedinjenih automobilskih radnika je počeo u petak, napuštanjem tri fabrike, po jedne u vlasništvu Forda, General Motorsa i Stellantisa. Do sada je samo oko 13.000 od 146.000 članova sindikata obustavilo rad. Međutim, predsjednik tog sindikata, Shawn Fain, jasno je stavio do znanja da je mogućnost šireg prekida rada jedna od opcija.
Zvaničnici kompanija su rekli da bi, budući da su komponente napravljene u fabrikama koje štrajkuju neophodne za rad u drugim pogonima, uskoro mogle početi otpuštati radnike koji ne štrajkuju aktivno.
Sindikat aktivno pregovara sa proizvođačima automobila, ali to izgleda drugačije nego u prošlosti, kada se veći dio razgovora odvijao u privatnosti. Korupcijski skandal u sindikatu Ujedinjeni automobilski radnici doveo je do potresa ne samo u rukovodstvu sindikata, već i u načinu na koji se to vodstvo bira.
Istraga Sekretarijata za pravosuđe iz 2020. godine dovela je do presuda protiv 12 službenika sindikata i tri rukovodioca kompanije Fiata Chryslera (prethodnika Stellantisa) na osnovu optužbi o reketiranju, utaji poreza i pronevjeri. Slučaj je uključivao više od 15 miliona dolara u nepropisnim naplatama za programe obuke radnika koje su finansirali "Ujedinjeni automobilski radnici".
„Ono što je bez presedana je način na koji se odvijaju pregovori”, rekao je za radio stanicu WWJ Jeff Gillbert, izvještač o automobilskoj industriji iz Detroita. „Nekada su se vodili iza zatvorenih vrata. Ništa ne biste saznali. Sada predsjednik sindikata obrazlaže šta oni žele, automobilske kompanije iznose neke od svojih ponuda, predsjednik sindikata se ljuti i baca te ponude u smeće, a to je sve pomalo i predstava za javnost.”
„Oni su mnogo više u javnosti, a to je zato što imate drugačiji sindikat nakon korupcijskog skandala“, rekao je Gillbert za Glas Amerike. “Počeli su direktno birati predsjednike, a Shawn Fain se kandidovao na platformi da bude stroži prema auto kompanijama, tako da on u osnovi piše nova pravila igre.”
Biden pred UN-om: Zajedništvo, klimatske promjene, podrška Ukrajini
"Mi znamo da je naša budućnost vezana uz vašu," rekao je američki predsjednik Joe Biden Generalnoj skupštini UN-a, naglašavajući globalno jedinstvo.
Biden je rekao da su Sjedinjene Države ojačale G20 kao "vitalni forum, pozdravivši pristup Afričke Unije kao stalnog člana."
Pitanja vezana uz klimatske promjene bila su motiv velikog dijela govora, gdje je Biden poimenično naveo valove vrućina u Sjedinjenim Državama i Kini, suše na Rogu Afrike, te nedavnu poplavu u Libiji.
"Uzeti zajedno, ovi događaji iznose veoma hitnu priču o tome što nas čeka ako ne uspijemo smanjiti našu ovisnost o fosilnim gorivima i ne počnemo osiguravati naš svijet od klime."
Američki predsjednik je stavio snažan naglasak na zajednički rad sa saveznicima - po pitanjima klime, umjetne inteligencije, infrastrukture i sigurne opskrbe hranom - ostavivši govor o ratu i konkurenciji uglavnom za kasniji dio svog govora.
"Ljudi - kooperacija, partnerstvo: to su ključevi progresa po pitanjima koja su izazov za sve nas."
On je spomenuo i napore njegove administracije da potakne arapske države na normalizaciju odnosa sa Izraelom. Glavne diskusije se trenutno vode između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije koja traži, između ostalog, sigurnosni sporazum sa Sjedinjenim Državama, kao i više i bolje oružje, u zamjenu za normalizaciju diplomatskih veza sa Izraelom.
Rusija - Ukrajina
No, dok je prošle godine Biden i počeo svoj govor i dugo govorio o obrani Ukrajine, ove godine to nije bio slučaj. Tek u završnom dijelu govora našle su se riječi o obrani suvereniteta Ukrajine, njenog teritorijalnog integriteta i slobode, izazvavši pljesak delegata skupštine.
U obraćanju Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u utorak, američki predsjednik Joe Biden ponovo je osudio rusku invaziju na Ukrajinu kao kršenje osnovnih načela Povelje UN-a – jasne zabrane nasilnog zauzimanja teritorija druge nacije.
“Rusija vjeruje da će se svijet umoriti i dozvoliti mu da brutalizira Ukrajinu bez posljedica. Ali ja vas pitam ovo: ako odustanemo od osnovnih principa Povelje UN-a da bismo umirili agresora, može li se bilo koja država članica osjećati uvjerenom da je zaštićena? Ako dozvolimo da se Ukrajina rascijepi, da li je neovisnost bilo koje nacije sigurna? Odgovor je ne. Moramo se suprotstaviti ovoj otvorenoj agresiji danas kako bismo odvratili druge buduće agresore sutra”, rekao je Biden.
"Zato će Sjedinjene Države zajedno sa našim saveznicima i partnerima širom svijeta nastaviti da stoje uz hrabre ljude Ukrajine dok brane svoj suverenitet i teritorijalni integritet - i njihovu slobodu", dodao je Biden.
Kako su primljene Bidenove poruke
Dok je američki predsjednik Joe Biden obećavao podršku Ukrajini, upozoravajući da nijedna nacija ne može biti sigurna ako "dopustimo da se Ukrajina rascijepi", u sali Generalne skupštine odjeknuo je aplauz.
Kamere UN-a su pokazale kako ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski sjedi u sjedištu Ukrajine u Generalnoj skupštini i plješće.
Predviđeno je da lideri iz najmanje 145 zemalja prisustvuju godišnjem sastanku Generalne skupštine UN ove sedmice u New Yorku, uz nekoliko značajnih izuzetaka – Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kinu i Rusiju će predstavljati njihovi visoki zvaničnici. To znači da su Sjedinjene Države jedina stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a čiji je najviši lider prisutan.
Ovo je drugi put da Biden osuđuje "brutalni, besmisleni" rat Rusije protiv Ukrajine pred svjetskim tijelom. Prošlog septembra, u svom prvom obraćanju Generalnoj skupštini UN-a od invazije, Biden je optužio Rusiju, stalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a, da pokušava "izbrisati suverenu državu sa mape".
Više od 140 zemalja članica UN-a prošle godine podržalo je rezoluciju Generalne skupštine kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu.
Ali s dugotrajnim sukobom koji nastavlja da nanosi danak globalnim cijenama energije i hrane, sve su veći pozivi zemalja s nižim i srednjim prihodima često grupisanih kao Globalni jug da ubrzaju mirovne pregovore između Moskve i Kijeva.
Kao dio diplomatskog pristupa Ukrajine Globalnom jugu, podržala je najširu mirovnu inicijativu do sada iz Saudijske Arabije, koja je u kolovozu ugostila visoke zvaničnike iz oko 40 zemalja, uključujući SAD, Kinu, Indiju, ali ne i Rusiju, kako bi radili na širokom sporazumu ključnih principa za miran završetak rata.
Poruka za Kinu
Što se tiče Kine, Biden je odbacio ideje o konkurenciji hladnoratovskog stila, naglasivši "zajedničke napore" dviju zemalja oko klime i drugih pitanja.
Američki predsjednik Joe Biden nastojao je u svom govoru ublažiti tenzije s Kinom, čak i dok Sjedinjene Države pokušavaju ojačati veze s drugim zemljama kako bi ograničile utjecaj Pekinga.
„Nijedno od ovih partnerstava nije obuzdavanje bilo koje zemlje“, rekao je on. “Oni govore o pozitivnoj viziji naše zajedničke budućnosti.”
Govoreći o odnosu između SAD-a i Kine, Biden je rekao: "nastojimo da odgovorno upravljamo konkurencijom između naše dvije zemlje kako ne bi došlo do sukoba."
Kineski predsjednik Xi Jinping ne prisustvuje sastanku svjetskih lidera. Bajden je razgovarao o održavanju još jednog sastanka s njim, ali nijedan još nije zakazan.
Biden je govorio i o naporima SAD-a u mobilizaciji resursa za globalne infrastrukturne projekte, rješavanju klimatske krize i reformi UN-a i drugih međunarodnih institucija kako bi ih učinili "inkluzivnijim, pristupačnijim i reprezentativnijim".
Iran
Dan nakon što je Iran oslobodio petoricu zatvorenih Amerikanaca, Biden je Iran spomenuo tek marginalno - jednom rečenicom o odlučnosti Washingtona da se Iran nikada ne bi trebao domoći nuklearnog oružja. Nije bio spomenut čitav niz drugih spornih pitanja, uključujući i iransku prodaju dronova Rusiji za ukrajinski rat.
Petoro Amerikanaca oslobođeno u razmjeni zatvorenika sa Iranom
Petoro Amerikanaca koji su bili zatvorenici u Iranu napustilo je tu zemlju avionom, razmijenjeno za petoro Iranaca zatvorenih u Sjedinjenim Državama. Razmjena zatvorenika je dogovorena uz posredovanje Katara, a dogovor je podrazumijevao da Amerika odmrzne 6 milijardi dolara sredstava Teherana.
Katarski avion poletio je iz Teherana sa petoro zatvorenika i dvoje njihovih rođaka, ubrzo pošto su SAD i Iran dobili potvrdu da su sredstva prebačena na račune u Dohi, izjavio je za agenciju Reuters izvor upućen u detalje razmjene.
Iranska televizija Pres saopštila je da je dvoje od petoro Iranaca oslobođenih u okviru razmjene sletjelo u Dohu. Nema nezavisne potvrde, iako su iranski zvaničnici saopštili da se troje od petoro oslobođenih ne vraća u Iran.
Portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće Džon Kirbi rekao je prošle nedelje za Glas Amerike da se Bidenova administracija nada da će se transfer desiti "u narednim danima".
Trojica Amerikanaca u razmjeni su javno identifikovana: Siamak Namazi, Emad Šargi i Morad Tahbaz. Oni su zajedno sa jednim neimenovanim Amerikancem bili prebačeni iz teheranskog zatvora Evin u kućni pritvor, dok je Amerikanka koja bi takođe trebalo da bude dio dogovora već bila u kućnom pritvoru.
Iran je identifikovao pet iranskih državljana koje želi da vidi na slobodi prema sporazumu.
Iranska misija u Ujedinjenim nacijama u Njujorku potvrdila je Glasu Amerike da se na iranskoj listi nalaze Kaveh Lotfolah Afrasiabi, Mehrdad Ansari, Amin Hasanzadeh, Reza Sarhangpur Kafrani i Kambiz Atar Kašani.
Ansari i Kašani služe savezne zatvorske kazne, dok su Afrasiabi, Hasanzadeh i Kafrani na slobodi pod nadzorom.
Sporazum takođe uključuje da Sjedinjene Države dozvoljavaju da određena iranska sredstva zamrznuta pod američkim sankcijama budu prebačena sa računa u Južnoj Koreji na račune u Kataru.
Iranska sredstva prebačena u Katar namijenjena su samo za humanitarne svrhe. Bidenova administracija je odbacila kritike da će Iran moći da koristi novac u druge svrhe, a američki zvaničnici su rekli da će biti nadzora kako bi se osiguralo da povlačenja budu određena za odobrene transakcije.
U izvještaju su korištene neke infomacije agencija AP, Reuters i Agencije Frans pres.
