Linkovi

Najvažnije

Četvrti juli, Juneteenth i značenje američkih nacionalnih praznika

"Deklaracija o nezavnisnosti", donijeta 4. jula 1776. godine, izložena u Kongresnoj biblioteci.

Četvrtog jula 1776. Kontinentalni kongres formalno je odobrio Deklaraciju o nezavisnosti. Proslave su započele nakon nekoliko dana: parade i javna čitanja, logorske vatre i svijeće i ispaljivanje po 13 metaka iz mušketa, po jednog za svaku od originalnih država.

Prošlo je skoro vijek prije nego što je zemlja zvanično imenovala praznikom datum svog osnivanja.

Nedavnim usvajanjem Zakona o Nacionalnom danu nezavisnosti, kojim se obilježava kraj ropstva u Sjedinjenim Državama, zemlja sada ima 12 federalnih praznika. Mnoga su raspoređena po američkom kalendaru, ali njihovo postojanje nije samo priča o kontinuitetu. Oni odražavaju kako su SAD evoluirale - od pripadnosti država relativno maloj federalnoj vladi do centralizovanije nacije.

Državni i lokalni skupovi za Dan nezavisnosti i druge praznike stari su koliko i sama zemlja. Ali prvi krug federalnih praznika, identifikovan kao takav jer su federalni službenici (u početku samo savezni službenici u Washington DC) dobili slobodan dan, predsjednik Ulysses S. Grant​ potpisao je zakon 1870. godine, pet godina nakon okončanja građanskog rata.

"Građanski rat konsolidovao je nacionalnu moć na sve načine, a nacionalni praznici su ilustracija toga", kaže historičar nagrađivan Pulitzerovom nagradom Eric Foner​. "Bilo je mnogo, mnogo prvih poslije građanskog rata".

Uvođenje proslave Juneteentha drugih federalnih praznika prošlo je sa značajnom većinom u Kongresu, što ukazuje na širok dvopartijski konsenzus. Prvi praznici, primjećuje Grantov biograf Ron Chernow​, bili su najsigurniji u to vrijeme - Nova godina, Dan nezavisnosti, Dan zahvalnosti, Božić i rođendan Georgea Washingtona (donesen 1879).

"Pratili su građanski rat, ali, slučajno, nisu imali nikakve veze sa građanskim ratom. Ratne rane i dalje su bile duboke i neopozive, a svako obilježavanje samog rata moglo bi se smatrati podjelom", kaže Chernow. Primjećuje da Dan sjećanja, počast onima koji su poginuli u ratu, nije postao federalni praznik sve do 1888. godine.

"Sa prvih pet federanih praznika pokušalo se da se uspostavi zajednički jezik između Sjevera i Juga", kaže Chernow. "Obje strane u građanskom ratu tvrdile su da su se borile u duhu američke revolucije. Stoga je objema stranama bilo lako da ispoštuju rođendan Washingtona i Dan nezavisnosti".

Bez obzira na izjave o patriotizmu ili socijalnoj pravdi, federalni praznici odražavaju dio osjećaja u zemlji za samu zemlju i kako se zemlja mijenja.

Javna podrška da rođendan Martina Luthera Kinga bila je toliko jaka da ga je 1983. godine potpisao predsjednik Ronald Reagan, koji se šezdesetih protivio Zakonu o građanskim pravima i Zakonu o biračkim pravima i privatno vjerovao da su stajališta kasnijih lidera koji se zalažu za građanska prava bila "zasnovana na slici, a ne na stvarnosti". Čak i tada su se Arizona, New Hampshire i Južna Karolina opirali da to postane državni praznik, a Južna Karolina je čekala do 2000. godine. Alabama i Mississippi još uvijek povezuju Kingov rođendan sa rođendanom generala Konfederacije Roberta I. Leeja.

Dan Kolumba postao je nacionalni praznik 1968. godine, koji su Kongres i predsjednik Lyndon Johnson odobrili kao počast imigrantima i kao "izjavu o spremnosti da se s povjerenjem suoče sa nepoznatom sutrašnjicom", prema tadašnjem izvještaju Senata.

Ali tokom posljednjih 40 godina, kako se Columbova slika premještala sa nekoga ko je otkrio Ameriku na rasističku i imperijalističku, gradovi i države su ili promijenile ime praznika (Havaji ga nazivaju "Dan otkrića") ili su iskoristili dan kako bi ga posvetili drugima - od 1989. godine Južna Dakoka ga naziva "Danom američkih domorodaca".

"Federalne praznike možete zamisliti kao spomenike podignute u parkovima", kaže Matthew Dennis​, autor knjige o američkim praznicima iz 2002. godine "Dani crvenih, bijelih i plavih slova". "Pomoću spomenika, pokušavate da umetnete značenje prošlosti u kamen. Ali to se može promijeniti, a ljudi bi mogli reći: 'Čekaj, ko je ovaj tip?'"

Među nacionalnim praznicima, 4. juil je najsloženiji i o njemu se raspravlja, odraz pitanja i kontradikcija o porijeklu zemlje i o samoj Deklaraciji o nezavisnosti.

Dan nezavisnosti zahvaćen je podjelama u zemlji gotovo od samog početka. Tokom 1780-ih i 1790-ih, pristalice jače centralne vlade (federalisti) i oni koji su brinuli o povratku u monarhiju u britanskom stilu (ponekad nazvanu Jeffersonovim republikancima), prepirali su se oko autorstva Deklaracije o nezavisnosti, s tim što su republikanci isključivu zaslugu davali svom Thomasu Jeffersonu i federalisti koji se (ispravno) protive tvrdnji da su mnogi drugi na tome radili.

U decenijama prije građanskog rata, crni Amerikanci često su bivali isključeni iz zvaničnih događaja od 4. jula i umjesto toga bi slavili 5. juli, dok su obje strane priznavale 4. juli i svoju udaljenost od njega. Frederick Douglass održao je 5. jula svoj čuveni govor iz 1852. godine "Šta je robu četvrti juli".

Sam građanski rat bio je period za razmičita tumačenja. Južnjaci su prihvatili poruku Deklaracije o nezavisnosti kao čin prkosa protiv tiranije. Sjever je na to gledao kao na nacrt. U pismu Kongresu upućenom 4. jula 1861. godine, samo nekoliko mjeseci nakon početka građanskog rata, predsjednik Abraham Lincoln govorio je o Danu nezavisnosti kao inspiraciji za novo i humanije društvo.

"Naši protivnici usvojili su neke deklaracije o nezavisnosti u kojima, za razliku od one stare, koju je napisao Jefferson, izostaju riječi 'svi ljudi su stvoreni jednaki'", napisao je Lincoln.

Značenje 4. jula nastavlja da se razvija, od predsjednika do predsjednika. Franklin D. Roosevelt i George W. Bush ​su među onima koji su posvetili govore o Danu nezavisnosti vojsci, bilo tokom Drugog svjetskog rata ili nakon napada 11. septembra.

Obraćanje Johna F. Kennedyja​ iz 1962. godine, u jeku hladnog rata, nazvalo je nezavisnost "jedinstvenim pitanjem koje danas dijeli svijet" i pozvalo se na "čežnju za nezavisnošću iza gvozdene zavjese".

Predsjednik Barack Obama je 2014. godine citirao obećanje "života, slobode i potrage za srećom" i naveo to kao razlog "što imigranti iz cijelog svijeta sanjaju da dođu na naše obale".

Za Dan nezavisnosti 2020. godine, manje od dva mjeseca nakon ubistva Georgea Floyda, predsjednik Donald Trump osudio je demonstrante pokreta Black Lives Matters ​(BLM, Životi crnaca su važni) i kako je rekao "nemilosrdnu kampanju za brisanje naše historije, klevetanje naših heroja, brisanje vrijednosti i indoktrinaciju naše djece". Njegov tada mogući nasljednik, Joe Biden, objavio je kratki video snimak u kojem je rekao da zemlja još nije ispunila svoje obećanje o jednakosti, napominjući da je čak i Jefferson bio robovlasnik.

"Ali kada je jednom predloženo, to (jednakost) je bila ideja koja se nije mogla da se ograniči", rekao je. "Preživjela je bijes građanskog rata, pse Bulla Connor​a, atentat na Martina Luthera Kinga i više od 200 godina sistematskog rasizma."

"Amerika nije bajka", dodao je Biden. "To je bio stalni napor između dva dijela našeg karaktera: ideje da su svi muškarci i žene - svi ljudi - stvoreni jednaki i rasizma koji nas je razdvojio."

See all News Updates of the Day

Da li će Putin povući nuklearni obarač?

Predsjednik Rusije Vladimir Putin

Šta namjerava ruski predsjednik Vladimir Putin i da li će povući nuklearni obarač? Za analitičare koji prate Kremlj u nastojanju da utvrde da li su nuklearne pretnje ruskog lidera samo blef, ne postoji važnije - ili teže pitanje.

Za sada, analitičari oprezno nagovještavaju da je rizik da Putin iskoristi najveći svjetski nuklearni arsenal i dalje, po svemu sudeći, mali. CIA kaže da ne vidi znake da neposredno predstoji ruski nuklearni napad.

Pa ipak, njegova obećanja da će „koristiti sva sredstva na raspolaganju” da odbrani Rusiju, dok vodi rat u Ukrajini, shvataju se veoma ozbiljno. A njegova tvrdnja u petak da su Sjedinjene Države „stvorile presedan” kada su bacile atomske bombe u Drugom svjetskom ratu, dodatno je izazvala nervozu.

Bijela kuća je upozorila na „katastrofalne posljedice po Rusiju” ukoliko Putin iskoristi nuklearno oružje.

Međutim, da li će to zaustaviti Putina je neizvjesno. Nervozni posmatači Kremlja priznaju da ne mogu da budu sigurni na koji način on razmišlja, pa ni da li je racionalan i dobro obaviješten.

Bivši agent KGB-a pokazao je da voli rizik i balansiranje na ivici rata. Čak i zapadnim obavještajnim agencijama sa njihovim špijunskim satelitima je teško da ocijene da li Putin blefira ili iskreno namjerava da prekrši nuklearni tabu.

„U američkoj obavještajnoj zajednici u ovom trenutku ne vidimo nikakve praktične dokaze da se on približava stvarnoj upotrebi, da postoji neposredna prijetnja da će Rusija koristiti taktičko nuklearno naoružanje”, izjavio je direktor CIA-e William Burns za mrežu CBS News.

„Ali moramo da vrlo ozbiljno sve shvatimo i da pratimo da li postoje znaci pravih priprema”, rekao je Burns.

Analitičari, eksperti za Rusiju, su zbunjeni djelimično i zato što ne vide kako bi nuklearna sila mogla da u većoj mjeri pomogne Rusiji da nadoknadi svoje vojne gubitke u Ukrajini i promijeni stanje na terenu.

Ukrajinski vojnici ne koriste veliki broj tenkova da bi preuzimali teritoriju a bitka se nekada vodi za pojedinačna sela. Šta bi onda mogla da bude meta ruskih nuklearnih snaga za tako odlučujući napad?

Ruski migovi sa balističkim raketama sa nuklearnim kapacitetom nadlijetaju Crveni trg za vreme vojne parade na Dan pobjede u Moskvi, 7. maja 2021.
Ruski migovi sa balističkim raketama sa nuklearnim kapacitetom nadlijetaju Crveni trg za vreme vojne parade na Dan pobjede u Moskvi, 7. maja 2021.

„Nuklearno oružje nije čarobni štapić”, kaže Andrey Baklitskiy, istraživač Instituta UN za istraživanje razoružanja. „To nije nešto što samo možete da upotrijebite i što će riješiti sve vaše probleme.”

Analitičari se nadaju da tabu koji okružuje nuklearno oružje služi da obeshrabri svakoga ko razmišlja o upotrebi tog naoružanja. Strahovite razmjere ljudskih stradanja u Hirošimi i Nagasakiju nakon što su SAD uništile japanske gradove atomskim bombama bačenim 6. i 9. augusta 1945. godine, predstavljaju snažan argument protiv ponovljene upotrebe tog oružja. U napadima je ubijeno 210.000 ljudi.

Nijedna zemlja od tada nije koristila nuklearno oružje. Analitičari pretpostavljaju da bi čak i za Putina bilo teško da postane prvi svjetski lider poslije američkog predsjednika Harryja Trumana koji ga je upotrijebio.

„Prekoračiti taj prag je i dalje tabu u Rusiji”, kaže Dara Massicot, analitičarka korporacije Rand, koja je prethodno radila kao analitičarka ruskih vojnih kapaciteta u američkom Sekretarijatu za odbranu.

“To je jedna od najvećih odluka u historiji svijeta", ističe Andrey Baklitskiy.

A posljedice bi mogle da budu potpuno izopštenje Putina iz međunarodne zajednice.

Ruševine Hirošime poslije bačene atomske bombe, na fotografiji snimljenoj 7. septembra 1945.
Ruševine Hirošime poslije bačene atomske bombe, na fotografiji snimljenoj 7. septembra 1945.

„Kršenje nuklearnog tabua bi, u najmanju ruku, donijelo kompletnu diplomatsku i ekonomsku izolaciju Rusije", kaže Sidharth Kaushal, istraživač Instituta ujedinjenih kraljevskih službi u Londonu.

Nuklearno oružje dugog dometa koje bi Rusija mogla da upotrijebi u direktnom sukobu sa Sjedinjenim Državama je spremno za bitku. Ali zalihe bojevih glava kraćeg dometa - takozvano taktičko oružje koje bi Putin mogao da bude u iskušenju da primjeni u Ukrajini - nisu, kažu analitičari.

„Svo to oružje je u skladištima”, ukazuje Pavel Podvig, još jedan istraživač i stručnjak za nuklearno oružje u tink-tenku Ujedinjenih nacija za razoružanje u Ženevi.

„Moraće da ih izvade iz bunkera, utovare u kamione, a onda spoje sa projektilima i drugim sistemima”, kaže Podvig.

Rusija nije objavila kompletan inventar svog taktičkog nuklearnog oružja i njegovih kapaciteta. Putin bi mogao da naredi da se manji broj tajno spremi za iznenadnu upotrebu.

Ali otvoreno izvlačenje oružja iz skladišta je također taktika koju bi Putin mogao da primijeni da pojača pritisak, a da ne upotrijebi samo oružje. Očekivao bi da će američki sateliti opaziti tu aktivnosti, možda u nadi da bi takvo „pokazivanje zuba” u nuklearnom smislu moglo da zaplaši zapadne sile i navede ih da smanje podršku Ukrajini.

„To je upravo karta na koju bi Rusi mogli da zaigraju, da svaka eskalacija drugoj strani predstavlja prijetnju, ali i pruža dobar razlog za pregovore sa Rusijom", kaže analitičar Kaushal i dodaje:

„Postoji određena gramatika nuklearnog signaliziranja i balansiranja, i logika veća od prosto toga da jedan ludak jednog dana riješi da primijeni to oružje.”

Analitičari također očekuju da bi prvo uslijedile drugačije vrste eskalacije, uključujući pojačane ruske napade na Ukrajinu ne-nuklearnim oružjem.

„Ne mislim da će to biti grom iz vedra neba", kaže Nikolai Sokov, koji je učestvovao u pregovorima o kontroli naoružanja kada je radio u ruskom Ministarstvu spoljnih poslova, a sada radi u Centru za razoružanje i neširenje naoružanja u Beču.

Analitičari također nastoje da identifikuju koje bi mete na bojnom polju bile vrijedne ogromne cijene koju bi Putin morao da plati. Ako jedan nuklearni napad ne zaustavi napredovanje ukrajinske vojske, da li bi onda izvršio dodatne udare?

Podvig ističe da u ovom ratu „ne postoji velika koncentracija trupa” koje bi mogle da se napadnu. Udar na gradove, u nadi da će to navesti Ukrajinu na predaju, bio bi užasavajuća alternativa.

„Odluka da se hladnokrvno ubiju desetine i stotine hiljada ljudi, to je teška odluka, kako i treba da bude", podsjeća Pavel Podvig.

Putin se možda nada da će već same prijetnje usporiti zapadne isporuke oružja Ukrajini i kupiti vrijeme da se obuči 300.000 dodatnih vojnika koje je mobilisao, što je izazvalo proteste i egzodus vojno sposobnih muškaraca.

Međutim, ukoliko Ukrajina nastavlja da odbija invaziju i ostvaruje uspjehe, a Putin ne bude mogao da zadrži teritoriju koju je zauzeo, analitičari strahuju da postoji sve veći rizik da će odlučiti da mu ponestaju druge opcije.

„Putin je do sada već eliminisao mnogo opcija, mobilizacijom, aneksijom novih teritorija”, kaže Dara Mesikot iz korporacije Rand.

„To pokazuje da je riješen da uloži sve što ima da ostvari pobedu”, dodaje ona. „Veoma sam zabrinuta kuda to u krajnjoj liniji vodi - i da li, na kraju, mora da uključi i neku vrstu nuklearne odluke.”

Samir Beharić: Birači se odlučili za građansku opciju u Predsjedništvu, na drugim nivoima nisu imali mnogo izbora

Samir Beharić: Birači se odlučili za građansku opciju u Predsjedništvu, na drugim nivoima nisu imali mnogo izbora
please wait

No media source currently available

0:00 0:07:38 0:00

Rezultate Općih izbora u BiH za Glas Amerike je komentirao Samir Beharić iz njemačkog Marshall fonda Sjedinjenih Država.

update

Sjedinjene Države sankcionisale Fadila Novalića i Slobodana Stankovića koji je blizak Dodiku

Fadil Novalić dolazi u Sud BiH zbog afere „Respiratori”, 29. januar 2021. (Foto: BIRN BiH)

Sjedinjene Države sankcionisale su premijera FBiH Fadila Novalića. Sankcionisan je i Slobodan Stanković, vlasnik firme Integral inženjering i blizak Miloradu Dodiku, kao i njegova firma. U reakciji, Antony Blinken je rekao kako političari ne trebaju koristiti javne resurse za ličnu korist.

U svom službenom svojstvu premijera FBiH, Novalić je zloupotrijebio podatke o penzionerima u korist vlastite političke stranke i suprotno zakonima BiH, saopćio je Ured za kontrolu imovine stranaca Ministarstva financija SAD-a

Dalje se navodi da je Novalić u sedmici prije izbora 2018. koristio podatke o penzionerima do kojih je došao preko službenog položaja kako bi slao pisma u kojima je naveo svoja postignuća i obećavao povećanje penzija u zemlji u kojoj pitanje penzija ima jaku političku važnost

Ova radnja krši zakon BiH i odražava širi, javno objavljen obrazac korištenja njegovog položaja političkog uticaja za ličnu ili stranačku korist, podriva demokratske procese ili institucije u BiH, stoji u obrazloženju.

„Novalić je danas uvršten na listu u skladu sa Izvršnom uredbom 14033 zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu”, Ured za kontrolu imovine stranaca Ministarstva finansija SAD

Arhiv - Slobodan Stanković (Foto: CIN)
Arhiv - Slobodan Stanković (Foto: CIN)

Sankcionisan je i Slobodan Stanković, jedan od najbogatijih pojedinaca u BiH, dugogodišnji je vlasnik Integral Inženjering A.D. Laktaši, velike inženjerske firme u RS.

Pod sankcijama je i njegova kompanija.

„Stanković i njegova kompanija povezivane su sa korupcijom u građevinskom sektoru u kojem su Integralu dodjeljivani neki od najvećih projekata u RS zahvaljujući bliskosti sa rukovodstvom RS”, obrazlaže se u odluci. „Veliki građevinski projekti često su dodjeljivani Stankoviću bez fer i otvorene konkurencije. Većina Stankovićevog bogatstva potiče iz javnih sredstava.”

Kako navodi Ured za kontrolu imovine stranaca, Stanković je također bivši vlasnik Alternativne televizije d.o.o. Banja Luka (ATV), medijske kuće koja je ranije uvrštena na listu i koja je pod ličnom kontrolom korumpiranog člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika.

„Stanković je danas uvršten na listu u skladu sa Izvršnom odredbom 14033 jer je u materijalnom smislu pomagao, sponzorisao, ili osiguravao finansijsku, materijalnu ili tehnološku podršku ili sredstva ili usluge direktno, ili kao potporu Dodiku. Kompanija Integral je danas uvrštena na listu u skladu sa Izvršnom uredbom 14033 jer je u vlasništvu ili pod kontrolom, ili je djelovala ili se čini da je djelovala u ime Stankovića direktno ili indirektno”, obrazloženo je.

Sankcije uključuju blokadu imovine u Sjedinjenim Državama. Također se državljanima SAD-a zabranuju transakcije koje uključuju imovinu osoba koje su pod sankcijama.

Američka ambasada u Sarajevu navela je na Twitteru: „Sjedinjene Države će upotrijebiti sva sredstva koja su im na raspolaganju kako bi pozvala na odgovornost one koji potkopavaju demokratske procese u BiH ili podržavaju destabilizirajuće aktivnosti.”

Uvedene sankcije komentarisao je američki državni sekretar Antony Blinken, rekavši kako "političke stranke i lideri ne bi trebali biti u mogućnosti da koriste javne resurse za vlastitu korist, a ljudi se ne bi trebali obogatiti pomažući im".

UN: Ruska aneksija je neprihvatljiva i pravno ništavna

UN: Ruska aneksija je neprihvatljiva i pravno ništavna
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:20 0:00

Prvi čovjek UN-a Antonio Guterres izjavio je da ruska aneksija nema pravnu valjanost te je za zajednicu naroda svijeta - neprihvatljjiva.

Biden: SAD će poštovati međunarodne granice Ukrajine

Joe Biden

Povodom ruske aneksije ukrajinskih okupiranih teritorija saopćenjem se oglasio američki predsjednik Joe Biden.

"Sjedinjene Države osuđuju današnji lažni pokušaj Rusije da pripoji suvereni ukrajinski teritorij. Rusija krši međunarodno pravo, gazi Povelju Ujedinjenih naroda i posvuda pokazuje svoj prezir prema miroljubivim narodima.

Ne griješite: te radnje nemaju legitimitet. Sjedinjene Države uvijek će poštovati međunarodno priznate granice Ukrajine. Nastavit ćemo podupirati napore Ukrajine da ponovno uspostavi kontrolu nad svojim teritorijem jačanjem vojnim i diplomatskim putem, uključujući kroz 1,1 milijardu dolara dodatne sigurnosne pomoći koju su Sjedinjene Države najavile ove sedmice.

Kao odgovor na ruske lažne tvrdnje o aneksiji, Sjedinjene Države, zajedno s našim saveznicima i partnerima, danas najavljuju nove sankcije. Ove će sankcije nametnuti troškove pojedincima i subjektima -- unutar i izvan Rusije -- koji pružaju političku ili gospodarsku potporu nezakonitim pokušajima promjene statusa ukrajinskog teritorija. Okupit ćemo međunarodnu zajednicu da osudi ove poteze i da Rusiju pozove na odgovornost. Nastavit ćemo opskrbljivati Ukrajinu opremom koja joj je potrebna da se odbrani, nepokolebani drskim naporima Rusije da prekroji granice svog susjeda. I radujem se potpisivanju zakona od strane Kongresa koji će osigurati dodatnih 12 milijardi dolara za potporu Ukrajini.

Pozivam sve članove međunarodne zajednice da odbace ruske nezakonite pokušaje aneksije i da budu uz narod Ukrajine koliko god je potrebno.", stoji u izjavi Predsjednika SAD Joe Bidena povodom ruske aneksije ukrajinskih okupiranih teritorija.

O novonastalim okolnostima oglasio se i savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan otkrivajući da je razgovarao sa glavnim sekretarom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.

"Razgovarali su o zajedničkoj zabrinutosti zbog nelegitimnih pokušaja Rusije da navodno pripoji ukrajinski teritorij putem lažnih referenduma i izrazili svoju čvrstu predanost suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine. Nakon očite sabotaže plinovoda Nord Stream u Baltičkom moru, razgovarali su o zaštiti kritične infrastrukture." stoji u pisanoj reakciji.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG