"Rekao bih da je u osnovi sazrelo vrijeme za izazov treće strane, i, uglavnom, razlog za to je nivo polarizacije u američkoj politici, posebno u pokretu s desne strane Republikanske stranke", kaže Tamas, vanredni profesor na Državnom univerzitetu Valdosta u Džordžiji i autor knjige Propast i preporod američkih trećih stranaka.
Ali čak i ako bi se pojavila treća stranka, kaže Tamas, istorija američke politike navodi na zaključak da bi ona mogla biti kratkog vijeka i da bi uživala ograničen uspjeh na izborima.
Republikanci u Predstavničkom domu smijenili su Čejni iz Vajominga sa pozicije predsjednice konferencije nakon što se ona javno sukobila sa bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, odbacujući njegove neutemeljene tvrdnje o široko raširenoj prevari na predsjedničkim izborima u novembru 2020, koje je izgubio od demokrate Joe Bidena.
"Ako pogledate dvije stranke trenutno, demokrate rade mnogo više na način da ih opozicija nekako integriše. To je vrlo velika mrežna strategija", kaže Tamas. "Ali republikanci se sve više kreću ka izbacivanju umjerenih i izbacivanju svakoga ko izazove bivšeg predsjednika Trumpa".
A te okolnosti su, kaže on, istorijski u skladu sa drugim vremenima kada su se u Sjedinjenim Državama pojavljivale treće stranke.
Nezavisni ometači
Populistička stranka, koja se zalagala za siromašne poljoprivrednike, pojavila se 1890-ih, a nestala je do 1900. Međutim, tokom svog kratkog vremena, predstavljala je prijetnju demokratama - dovoljnu da ta stranka na kraju usvoji neke od ideala Populističke stranke.
1912. godine, naprednije krilo Republikanske stranke, predvođeno bivšim predsjednikom Tedijem Ruseveltom, izdvojilo se od Republikanske stranke i formiralo Naprednu stranku. Ruzvelt je dalje osvojio veći udio u popularnim glasovima od Vilijama Tafta, republikanskog kandidata, ali su obojica izgubili od demokrate Vudroa Vilsona. Iako je podjela nanijela štetu republikancima na izborima, taj potez je na kraju više gurnuo Republikansku stranku ka centru.
Strah od podjele glasova može djelovati protiv nezavisnih kandidata, što pomaže dvjema glavnim strankama da zadrže svoju dominaciju u politici.
"Kada birač uđe u glasačku kabinu, on mora da se presabere i možda će mu se više dopasti neko za koga ne misli da će pobijediti, a nema smisla da baca svoj glas", kaže Aleksandar Koen, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Klarkson u Njujorku. "I ljudi koji doniraju novac za kampanje, ljudi koji djeluju u politici, oni zauzvrat prepoznaju da je to obrazac i zato vrlo rijetko bacaju podršku na kandidaturu treće stranke, jer to neće uspjeti".
Dvopartizam duboko ukorijenjen
Koen kaže da je teško preći sa dvostranačkog sistema bez suštinske promjene strukture vlasti, kao i pravila za kampanje i finansiranje kampanja.
"U Americi su dvije stranke potrošile puno vremena i energije i napisale zakone koji favorizuju njihov sopstveni opstanak i čine vrlo teškim pojavu treće strane", kaže Koen. "U nekim državama postoje zakoni koji znače da se od treće strane zahtijeva više potpisa kako bi izašle na glasanje nego glavne stranke, za koje je to automatski. Dakle, dvije glavne stranke ne žele konkurente i osmislile su sistem to dalje otežavaju".
Moguće je da bi kandidat treće strane mogao da se iskaže pobjedom na manjim lokalnim izborima, prema Koenu, ali kaže da je dvostranački sistem ovdje da bi opstao u značajnijim nadmetanjima.
"Primijetićete da Liz Čejni ne napušta Republikansku stranku. Čim to učini, završila je sa politikom", kaže on. "Igrači od kojih biste očekivali da će reći: "Odstupam, stvaramo novi pokret", to ne čine jer znaju da to nije način da se njihove politike predstave".
Tamas se slaže da je malo verovatno da će treće stranke ikada dosledno pobediti na ključnim izborima. Njihov ključni uticaj, kaže on, uvek je bio prekid koji dovodi do veće umerenosti u glavnim strankama.
"U poređenju sa većinom drugih zemalja, treće stranke (u SAD-u) su slabe, pa ovo ostavlja otvorenu jednu određenu strategiju koju imaju, a to je napad na jednu od stranaka, remećenje politike, privremeno i sa očekivanjem da to neće imati stalnu poziciju u politici", kaže Tamas. "Biće to samo stvaranje korekcije kursa".
