Između 1945. i 2017 dogodilo se preko 2000 nuklearnih eksplozija na oko 60 lokacija širom svijeta. Ovo znači da se u toku 50 godina na svijetu događala jedna testna nuklearna eksplozija svakih 9 dana.
„SAD su drastično smanjile količinu i vrste nuklearnog arsenala od posljednjih nuklearnih testova koji su provedeni od 1992. godina“, kazala je Jill Hruby, Podsekretarka za pitanja energije za nuklearnu sigurnost, voditeljica Nacionalne uprave za nuklearnu sigurnost u Misiji SAD pri UN-u, u obraćanju na otvorenju naučne konferencije Organizacije za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih testova (Comprehensive Nuclear-Test-Ban Treaty Organization-CTBTO) u Beču.
Ona je naglasila kako SAD pružaju transparentne podatke kako o svom nuklearnom naoružanju, tako i o takozvanim „subkritičnim testovama“ koje SAD provode na za to strogo određenim lokacijama, kao što su horizontalni U1A kompleksi u Nevadi.
Subkritični eksperimenti u skladu s moratorijem na nuklearna testiranja
Kako je dr. Hruby objasnila, subkritični eksperimenti dobivaju tehničke informacije o američkim zalihama nuklearnog oružja u nedostatku nuklearnih testiranja. U subkritičnim eksperimentima, hemijski eksplozivi stvaraju visoke pritiske koji se primjenjuju na materijale za nuklearno oružje, poput plutonija. Konfiguracija i količine eksploziva i nuklearnih materijala su takve da neće doći do nuklearne eksplozije.
Ovo znači da su eksperimenti u skladu s postojećim američkim moratorijem na nuklearna testiranja. Ti se eksperimenti nazivaju „subtkritičnim" jer se neće formirati kritična masa, tj. neće doći do samoodržive lančane reakcije nuklearne fisije. Naučni podaci o ponašanju materijala za nuklearno oružje dobivaju se korištenjem širokog spektra sofisticiranih, brzih dijagnostičkih instrumenata.
„SAD su izvele 33 subkritična eksperimenta do sada, a u 2024. se planiraju izvesti 2 subritična eksperimenta, te približno 3 takva eksperimenta godišnje do kraja dekade“, kazala je Hruby. „Istražujemo načine kako obezbijediti još više transparentnosti. Ove ideje se odnose na bilateralne i multilateralne saradnje i želimo sarađivati s onima koji dijele naš cilj postizanja transparentnosti“, dodala je.
Ako nema testova, jako je teško razviti nuklearno oružje
Sjedinjene Države obustavile su podzemne nuklearne eksperimente 1992. , a započele subkritične nuklearne pokuse pet godina kasnije. U septembru 1996. predsjednik Clinton postao je prvi svjetski lider koji je potpisao sveobuhvatni ugovor o zabrani nuklearnih testova (Comprehensive Nuclear-Test-Ban Treaty - CTBT), a koji zabranjuje „svaku probnu eksploziju nuklearnog oružja ili bilo koju drugu nuklearnu eksploziju".
SAD su ovaj Ugovor potpisale, ali još ga nisu ratificirale, što je slučaj i sa Kinom, Egiptom, Iranom i Izraelom. Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan nisu ni potpisale ni ratificirale ovaj ugovor. Ugovor će stupiti na snagu 180 dana nakon što ga ratificiraju 44 države navedene u Aneksu 2 ugovora. Ove „države Aneksa 2" su države koje su sudjelovale u pregovorima o CTBT-u između 1994. i 1996. i koje su u to vrijeme posjedovale nuklearne reaktore ili istraživačke reaktore.
„Voljeli bismo vidjeti ratifikaciju Ugovora, ali nema nikakve kontroverze u podršci zabrane testova u SAD“, naglasila je Hruby.
Moratorij na nuklearne testove u SAD dio je predanosti Amerike Ugovoru o zabrani nuklearnih testiranja kojim se nuklearna testiranja u potpunosti zabranjuju.
„Zabrana nuklearnog testiranja, misija CTBTO-a danas su važnije više nego ikad. To nam dozvoljava kontrolu proliferacije nuklearnog naoružanja, ali i uvid u to da li neka zemlja usavršava svoje nuklearno nauružanje. Ovo je ključno za put eliminacije nuklearnog naoružanja“, kazala je Hruby.
„Veoma je teško dizajnirati nuklearno oružje bez testiranja i zato je ovaj ugovor tako važan“, dodala je.
Nema testova – nema ni razvijanja nuklearnog naoružanja. CTBTO ima mrežu različitih sistema detekcije potencijalnih nuklearnih testova – putem mjerenja seizmičke i infrazvučne aktivnosti do samog mjerenja postojanja radionuklida i inspekcija u zemljama.
