Najnovije
Američkim glasačima poručeno da budu strpljivi sa rezultatima predsjedničkih izbora
Zvaničnici zaduženi za obezbjeđivanje predstojećih predsjedničkih izbora u SAD upozorili su da bi najveća opasnost mogla doći od talasa dezinformacija koje bi američki protivnici mogli lansirati nakon što biračka mjesta širom zemlje počnu da se zatvaraju.
Zvaničnici strahuju da će tada zemlja biti najranjivija, kada mnogi Amerikanci budu očekivali da vide proglašeng pobjednika izbornog dana.
Ali, zbog velikog oslanjanja ove godine na glasanje putem pošte i glasačke listiće odsutnih, zbog pandemije koronavirusa, ti rezutati možda ne dođu tokom izbornog dana, možda čak ni sutradan.
"Ovo će vjerovatno potrajati malo duže da se prebroji zbog povećanog broja glasačkih listića odsutnih", rekao je u utorak na virtuelnoj konferenciji Billington samita o cyber sigurnosti, Christopher Krebs, direktor američke Agencije za sajber sigurnost i infrasatrukturu (CISA).
"Imajte malo strpljenja", rekao je on u poruci glasačima. "Demokratija se ne pravi preko noći."
Ovo nije prvi put da Krebs izdaje takvo upozorenje, ali poruka je postala urgentija sa manje od dva mjeseca prije glasanja i uz pojačani fokus na glasanje poštom.
"Jedna od stvari o kojima zvaničnici zadužni za izbore govore puno je rast očekivanja od strane glasača i medija, kako bi oni mogli da se pripreme", rekao je Trevor Timmons, glavni oficir za informacije u Državnom sekretarijatu Colorada.
Colorado je među mnogim američkim državama koje dozvoljavaju svim registrovanim biračima da glasaju putem pošte i šalju biračke listiće nekoliko nedjelja prije izbornog dana. Mnoge druge države obnovile su ili modifikovale svoje procedure kada je riječ o glasanju poštom ove godine, u sklopu zabrinutosti zbog COVID-19.
Ali, pravila kada države mogu da počnu da broje glasove koji su stigli poštom variraju.
Po zakonu, zvaničnici Colorada mogu da počnu sa brojanjem glasova 15 dana prije izbornog dana, dok rezultati ne mogu da budu objavljeni dok se ne okonča lično glasanje, odnosno izborni dan.
Nasuprot tome, najmanje 15 država neće započeti sa brojanjem glasova pristiglim putem pošte dok se ne zatvore birališta. Drugi, uključujući i potencijalno kolebljive države poput Georgije, Michigana, Pennsylvanije i Wisconsina, neće započeti sa brojanjem glasova pristiglih poštom do izbornog dana.
Izborni rezultati će vjerovatno kasniti
Uz povećavanje glasanja poštom, zvaničnici očekuju da bi države mogle da dobiju rekordan broj tako upotrijebljenih glasačkih listića.
Kao rezultat toga, oni kažu da je moguće, ako ne i vjerovatno, da će Amerikanci otići na spavanje nakon izbornog dana, a da ne znaju da li će predsjednik Donalda Trump ili potpredsjednik Joe Biden voditi Sjdinjene Države naredne četiri godine.
"Vjerovatno nećemo znati do utorka (3. novembra) do 7 sati naveče. Vjerovatno naećemo znati ni do utorka do ponoći", kaže Timmons.
Zvaničnici zaduženi za izbore kažu da je njihov cilj da obezbijede da birači budu svjesni te mogućnosti i da ne budu obeshrabreni da glasaju.
"Ukoliko ljudi izaberu da ne glasaju, zato što misle da proces nije vrijedan povjerenja, onda su loši momci pobijedili", rekao je Timmons.
Kako bi se obezbijedilo da takozvani "loši momci" ne pobjede, zvaničnici izbora kažu da su radili na "kontroli borilišta".
"Naš fokus je zaista bio na izgradnji povjerenja kod američkih građana", kaže Matthew Masterson, viši savjetnik za cyber bezbjednost u Sekretarijatu za unutrašnju bezbjednost.
Upozorenje na dezinformacije
Ključni dio plana je da se radi sa državama i lokalnim zvanočnicima, kao i sa kompanijama koje su vlasnici društvenih mreža, da postojano edukuju glasače o tome gdje mogu da dobiju pouzdanu i pravovremenu informaciju.
Naročito, zvaničnici CISA upozoravaju glasače da izbjegavaju prikupljanje informacija iz bilo kojih izvora koji su povezani sa Rusijom, posebno medija koje podržava Rusija poput Russia Today ili Sputnjika, kao u Ruptlyja, koji sebe opisuju kao međunarodne novinske agencije koje obezbjeđuju video snimke na zahtjev.
Državni zvaničnici takođe upozoravaju.
"Napori da se posije sjeme sumnje u umove naših birača dolazi iz domaćih izvora i iz stranih izvora ove godine, više nego ikad prije", rekla je prošlog mjeseca državna sekretarica Michigana Jocelyn Benson zakonodavcima tokom saslušanja u Komitetu Predsatvničkog doma za unutrašnju bezbjednost.
"Udružili smo se sa profesionalnim sportistima, poslovnim liderima i drugim uticajnim ljudima kako bismo pomogli da se pusti ta informacija na način koji će doprijeti do glasača i da bismo uzvratili (štetnoj) retorici", rekla je ona.
U isto vrijeme, zvančnici i neke kompanije iz privatnog sektora rade na uveravanju potencijalnih glasača da je izborni sistem bezbedan.
"Svaka vježba, svaki test prodiranja, procjena svakog rizika i ranjivosti čiji smo dio bili kaže da je naša odbrana dobra", kaže Chris Wlaschin, potpredsjednik sistema sigurnosti u Izborni sistemi i softver, najvećem proizvođaču glasačkih mašina u SAD.
"Vjerovatnoća kada su glasačke mašine u pitanju - bilo da je riječ od uređaju za obilježavanje glasačkih lističa ili o skeneru - vjerovatnoća da će oni biti hakovani ili da će se njima na neki način izmanipulisati nezvanični rezultati je veoma mala", dodao je on u utorak tokom Billington samita o cyber bezbjednosti.
Konačno, izborni zvaničnici se nadaju da će glasači razumjeti da će to što će vjerovatno biti kašnjenja u dobijanju rezultata ne znači da nešto nije u redu.
"To je samo proces rada", rekao je Masterson iz Sekretarijata za unutrašnju bezbednost.
"Izborni zvaničnici će se fokusirati na pouzdanosti i korektnost", dodao je on. "Procesuiraće te biračke listiće i brojaće ih. I dobiće pouzdane i ispravne rezultate, kao što očekujete."
See all News Updates of the Day
Rusija osudila američkog državljanina za "špijunažu" nakon suđenja zatvorenog za javnost
Ruski sud osudio je američkog državljanina Eugena Spektora na 15 godina zatvora zbog "špijunaže" usred optužbi nekoliko zapadnih vlada da Moskva osuđuje strane državljane kako bi ih koristila za pregovaranje o razmeni zatvorenika, izvještava ruski servis RSE.
Spektoru je 24. decembra izrečena presuda Gradskog suda u Moskvi nakon suđenja koje je održano iza zatvorenih vrata.
Malo se zna o optužbama sa kojima se suočio bivši izvršni direktor farmaceutske kompanije jer je suđenje zatvoreno za javnost zbog navodno poverljivih materijala koja su prezentovana tokom suđenja.
Ovaj slučaj dolazi u trenutku pogoršanja odnosa između Moskve i Washingtona, koji su na najnižoj tački od kraja Hladnog rata.
Moskva je optužena da je targetirala američke građane tako što ih je pritvarala na osnovu izmišljenih optužbi da bi ih kasnije koristila kao monetu u pregovorima o vraćanju Rusa osuđenih za zločine u Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim zemljama.
Najmanje deset američkih državljana ostalo je iza rešetaka u Rusiji čak i nakon razmene zatvorenika 1. avgusta. Moskva pristala da oslobodi 16 ljudi u zamenu za osmoro Rusa osuđenih za zločine i odslužene zatvorske kazne u Sjedinjenim Državama i Evropi.
"Iako se razmena zatvorenika s pravom može smatrati pobedom diplomatije, ne treba brzopleto da objavljujemo da je pravda pobedila", rekla je Julija Mineeva, saradnica u Chatam Houseu, nakon razmene zatvorenika.
Dodala je da je "ruska strana držala taoce kako bi oslobodila svoje ubice, špijune i hakere, dok je Zapad doneo tešku odluku u korist slobode i života nevinih ljudi, ne samo njihovih građana, već i ruskih državljana".
Državna novinska agencija TASS navodi da je Spektor rođen 1972. u Sankt Peterburgu i preselio se u Sjedinjene Države, gde je postao državljanin SAD-a. Njegovo rusko ime je Jevgenij Mironovič, dodao je TASS.
Spektor je bio predsednik odbora Medpolimerprom grupe, kompanije poznate po svom fokusu na razvoj lekova za lečenje raka.
Osuđen je 2021. na četiri godine zatvora zbog navodne optužbe za primanje mita. Kazna mu je smanjena za šest meseci nakon ponovljenog suđenja.
Oružane grupe u Siriji pristale da budu raspuštene, tvrdi nova vlast
Nove sirijske vlasti saopštile su u utorak da su naoružane grupe u zemlji pristale da se rasformiraju i integrišu u Ministarstvo odbrane.
U saopštenju se navodi da je odluka uslijedila nakon sastanka između vođa oružanih grupa i Ahmada al-Sharae, koji je predvodio pobunjeničko napredovanje u kom je dugogodišnji lider te zemlje, Bashar al-Assad, svrgnut sa vlasti.
Pobunjenici su preuzeli kontrolu nad glavnim gradom Sirije 8. decembra nakon munjevitog napredovanja u kojem su preuzeli nekoliko ključnih gradova za nekoliko dana nakon mnogo godina relativnog zastoja u 13-godišnjem građanskom ratu u zemlji.
Od Assadovog svrgavanja, vlade širom regiona poslale su izaslanike u Damask zbog pitanja o političkoj budućnosti Sirije i zabrinutosti zbog dodatne nestabilnosti u regionu.
Jedan od razloga za zabrinutost je potencijalno ponovno oživljavanje grupe Islamska država, koja je zauzela područja istočne Sirije 2014. i zapadnog Iraka prije nego što je izgubila veći dio te teritorije.
Vojska SAD saopštila je u ponedjeljak da je izvela vazdušni napad u kojem su ubijena dva militanata Islamske države u istočnoj sirijskoj provinciji Deir Ezur.
Američka Centralna komanda je u saopštenju navela da su militanti "premještali kamion oružja, koji je uništen tokom napada".
U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.
Ruski RT nasuprot sudski utvrđenim činjenicama: Šta trebate znati o filmu o ratu u BiH
Ruska državna televizija RT u novom dokumentarnom filmu “Razdor u BiH: Pogled iz Republike Srpske”, posvećenom ratu u Bosni i Hercegovini, umanjuje ratne zločine počinjene od Vojske Republike Srpske, nekritički predstavlja uloge vojnih i političkih rukovodilaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića te iznosi stavove koji su u suprotnosti sa sudski utvrđenim činjenicama.
Dokumentarni film, emitovan u novembru 2024. godine, prati nekoliko sagovornika, od novinara preko bivših vojnika Ujedinjenih nacija (UN) do pisaca i visokih dužnosnika, koji iznose vlastita mišljenja a koja autor dokumentarnog filma Vitalij Buzuev ne preispituje, izvještava Detektor.
Kroz film, autor relativizuje zločine koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). U dijelu filma posvećenom genocidu u Srebrenici, tvrdi se – bez da se ponudi dokaz za to – kako su suđenja u Haškom tribunalu i UN-ova Rezolucija o Srebrenici optužili “srpski narod”, te da su ubijeni u genocidu pripadnici 28. divizije Armije BiH koji su “poginuli u borbama s VRS-om”.
Ali u sudskim presudama, koje su dostupne u Detektorovoj bazi sudski utvrđenih činjenica, konstatovano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila samo jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanju na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika. Uz to, utvrđeno je da ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.
Kako se navodi u više presuda izrečenih u Haagu, hiljade zarobljenih Bošnjaka je pogubljeno gotovo do posljednjeg čovjeka. Većina njih, između 7.000 i 8.000, ubijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama.
RT filmom negira i umanjuje značaj postojanja opsade Sarajeva. Između ostalog, kao argument se navodi da je Armija BiH na području grada imala veći broj vojnika od VRS-a, te da je Armija kontrolisala pojedina brda u gradu. Ali RT ne propituje da li navedene činjenice imaju bilo kakvu ulogu u kreiranju blokade grada.
Ratni zločinci kao heroji
U filmu se kao sagovornik pojavljuje i trenutni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji Karadžića i Mladića naziva “časnim” predstavnicima Srba, što autor ne preispituje.
Karadžić i Mladić su, kao bivši politički i vojni rukovodioci Republike Srpske, u Haagu osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uključujući terorisanje građana Sarajeva.
U presudi Mladiću se konstatuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) VRS-a u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad kao takav bio pod blokadom. Također, u presudi komandantu SRK-a Stanislavu Galiću, utvrđeno je da su snage ovog korpusa izvršile terorisanje, napad na civile, ubistva i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.
U filmu Dodik poziva na spajanje naroda u BiH s “matičnim državama”, a Nijemce naziva “ključnim neprijateljima”. Sam autor filma tvrdi kako je njemački utjecaj u Bosni i Hercegovini jak, a to dokazuje činjenicom da se državna valuta zove konvertibilna marka.
Autor RT-a dalje navodi, ne nudeći gledateljima dokaz za to, kako se trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt “zalaže za centralizaciju Bosne i Hercegovine” i “oduzimanje teritorije od Republike Srpske u korist Federacije BiH”.
Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, također jedan od sagovornika, predstavnike zapadnih zemalja u BiH naziva “protivnicima” koji Bošnjake koriste kao “instrument podjele”. U filmu se bez dokaza tvrdi kako su se Bošnjaci, uz signale iz inozemstva, “pripremali za rat jer su željeli državu u kojoj će muslimani vladati”.
Bošnjake kroz film autor i sagovornici uglavnom oslovljavaju kao muslimane, a njihovo porijeklo i ime se analiziraju, dok se to isto ne čini kada se govori o drugim narodima u BiH.
Činjenice kao začin
Širenje dezinformacija dešava se gotovo uvijek tako što se netačne tvrdnje miješaju s tačnim informacijama. RT tako govori o stvarnom stradanju civila u Republici Srpskoj tokom rata u BiH, kao što je smrt 12 beba 1992. godine u Banjoj Luci i ubistvo 13 srpskih civila, među kojima je šestero djece, na Petrovačkoj cesti 1995. godine. Za ove događaje, ističe RT, do sada niko nije odgovarao.
RT pažnju posvećuje nacistima, pa tako emituje izjavu Christiana Schmidta u kojoj kaže da njemački pilot u Drugom svjetskom ratu Werner Molders “nema mrlje na uniformi”.
Ali RT u dijelu posvećenom nacistima ne spominje četnikog vođu Dražu Mihailovića, kojeg mnogi historičari smatraju nacističkim kolaboracionistom, a RT-ov sagovornik Milorad Dodik – pozitivnom ličnošću.
RT je u posljednjih nekoliko godina snimio više dokumentarnih filmova kojima je glavna tema radikalizacija muslimana u BiH. Jedan od njih zagovara tezu o postojanju bh. kalifata i vjerskoj radikalizaciji muslimana, dok istovremeno, kao i što je slučaj s posljednjim dokumentarnim filmom, negira postojanje presuda za opsadu Sarajeva i genocid Srebrenici.
Preko svoje web stranice RT Balkan, čije je sjedište u Beogradu, RT, nekadašnja Russia Today, objavljuje tekstove i videe usmjerene ka publici u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. S portala se dijele sadržaji koji su često jednostrani, bazirani na zanemarivanju dokazanih činjenica ili u potpunosti zasnovani na dezinformacijama.
RT Balkan je nedavno zaposlio dopisnike iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Detektor izvještavao. Također, RT je kao TV kanal na engleskom jeziku dostupan u većem dijelu Bosne i Hercegovine.
Međunarodna nevladina organizacija “Reporteri bez granica” je krajem ljeta 2024. godine pozvala Evropsku uniju i njene članice da izvrše pritisak na Srbiju jer dozvoljava rad RT-a Balkan, koji je, zbog svoje propagandne uloge u invaziji na Ukrajinu, pod sankcijama EU.
Povratak kući? Sirijci u Evropi nisu tako sigurni
Nabil Attar posipa susam i nar kremastom mutabalom, umakom od pečenih patlidžana iz njegove rodne Sirije - jedan od mnogih recepata njegove majke koji se sada nalazi u njegovom restoranu Narenj.
Mala kuhinja u kojoj radi čini se neobičnim mjestom za Attara, nekada uspješnog biznismena iz Damaska specijalizovanog za elektronske transfere sredstava. To je bilo prije nego što je režim Bashara al-Assada oteo jednog od njegovih sinova, prije skoro deset godina.
"Bilo je tako komplikovano", prisjetio se Attar, opisujući iznuđivačke postupke koje je država koristila kako bi napunila svoju kasu. "Platio sam mnogo novca da vratim sina."
Godine 2015. Attar i njegova porodica pridružili su se stotinama hiljada Sirijaca koji su bježali iz svoje ratom razorene zemlje u Evropu. Nastanio se u gradu Orleansu u dolini Loare, udaljenom sat vremena vožnje vozom od Pariza. Zatim su ranije u decembru stigle vijesti da je Assadova era završena.
"Nikad nisam zamišljao da bi se to moglo dogoditi u životu", rekao je Attar, radujući se padu diktatora. "Sada je Sirija slobodna."
Za sve veći broj zemalja Evropske unije, Assadovo svrgavanje izaziva više od slavlja. Usred rastućih antiimigracijskih osjećaja u cijeloj regiji, nekoliko ih je suspendovalo sirijske zahtjeve za azil uz obrazloženje da više ne postoje razlozi radi koji su ih pokrenuli.
To je slučaj Njemačke, koja je primila gotovo milion sirijskih tražitelja azila na vrhuncu priliva izbjeglica, 2015-2016. Dok kancelar Olaf Scholz kaže da su oni "integrisani" dobrodošli, jedan poslanik opozicione Hrišćansko-demokratske unije predložio je da se Sirijcima plati otprilike 1.040 dolara po osobi da odu kući - stav koji je već usvojila susjedna Austrija.
Stvrdnjavanje stavova je također evidentno u Francuskoj, uprkos tome što ima samo oko 30.000 sirijskih izbjeglica. Anketa CSA ovog mjeseca pokazala je da 70 posto Francuza podržava obustavljanje novih zahtjeva za azil. Francuske vlasti kažu da proučavaju ovo pitanje.
"Pošto čujemo da se sirijske izbjeglice raduju padu diktatora Assada, hajde da se angažujemo da ih pošaljemo kući", rekao je nedavno pred okupljenima oduševljenoj masi Jordan Bardella, predsjednik francuskog krajnje desničarskog Nacionalnog skupa. "I nadajmo se da će Evropa zatvoriti vrata nakon što oni odu."
Za sirijsku dijasporu u Evropi i zagovornike prava, dobrodošlica koja nestaje izaziva alarm. U intervjuima širom regiona, mnoge izbeglice kažu da se plaše povratka.
"Situacija u Siriji je izuzetno nestabilna, krajnje nepredvidiva", rekla je Olivia Sundberg Diez, zagovornica za migracije i azil Evropske unije u Amnesty Internationalu. "Najvažnije treba biti sigurnost sirijskih izbjeglica i ljudi koji traže zaštitu - ovo mora biti prioritet u odnosu na političke interese."
"Užurbanost povratka miliona Sirijaca izvršila bi još veći pritisak na Siriju u izuzetno krhkom trenutku i potkopala bi izglede za uspješnu tranziciju", upozorio je Will Todman, zamjenik direktora i viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za Strateške i međunarodne studije, istraživačke grupe sa sjedištem u Washingtonu.
Debata je odjeknula među sirijskom zajednicom oko Orleansa.
"Zabrinut sam za zemlju, zabrinut sam za budućnost", rekao je Ramez Ghadri, sirijski ginekolog koji se prije nekoliko decenija nastanio u Francuskoj. Nove sirijske lidere je opisao kao ekstrmiste.
Ehad Naily, sirijski advokat za prava koji živi izvan grada, također je zabrinut. Kao i Attar, stigao je u Francusku 2015. i osnovao lokalno udruženje za podršku kolegama izbjeglicama.
"Ne možete reći 'režim je uništen, sada možete živjeti u Siriji'", rekao je Naily, opisujući uništenu infrastrukturu i gradove, te splet vjerskih i etničkih tenzija koji tinjaju u njegovoj domovini. Nakon skoro decenije života u Francuskoj, njegova 15-godišnja kćerka ne govori arapski.
"Ne možete natjerati ljude da napuste zemlje domaćina ako tamo nema stabilnosti", rekao je.
Attar je optimističniji u pogledu bliske budućnosti Sirije.
"Vjerujem da će Sirija biti bolja - mnogo, mnogo bolja nego prije", rekao je.
Kao i drugi Sirijci ovdje, opisao je kako stanovnici Orleansa kao pozdravljaju pridošlice. Njegov stariji sin, koji je kidnapovan, sada je pilot. Njegov najmlađi je još u školi. "Nikada nismo imali problema" u Francuskoj, rekao je Attar.
Nakon što je dobio azil, naučio je da vodi restoran. On i njegova supruga su 2018. godine otvorili Narenj, što na arapskom znači "gorka naranča".
"Ovdje je dobro poznat. Ima mnogo lojalnih kupaca," rekla je Sophie Martinet, bivša Attarova profesorica francuskog koja je sada postala prijateljica. "On je neosporno talentovan. I ljudi poput Nabila."
Tokom godina, međutim, Assadova tajna služba ga je pratila, rekao je Attar, tražeći novac da ga ostavi na miru. "Ovaj režim, oni stalno prate sve", rekao je. "Bio je to posao, mreža. Bio je to organizirani kriminal."
Sada francuski državljanin, Attar se ne brine da će biti vraćen u Siriju.
"Ljudi koji rade, koji daju sve od sebe, koji su dobro integrisani u društvo - neće biti pogođeni onim što se dešava u Siriji", rekao je.
Sam Attar je nestrpljiv da se vrati u post-Assadovu Siriju.
"Volio bih da se vratim, posjetim svoju porodicu, prijatelje“, rekao je. "Da vidim ulice na kojima sam radio, gdje sam živio."
Ali ne zauvijek. Danas je, rekao je Attar, njegov život i budućnost u Francuskoj.
Demokratija ulazi u 2025. uzdrmana, ali nepokolebljiva
Demokratija je pretpjela udarce, ali nije poražena dok ulazi u 2025.
U godini u kojoj su zemlje koje predstavljaju gotovo polovinu svjetskog stanovništva pozvale birače na izbore, demokratije su se suočile sa nasiljem i zastrašivanjem, ali su pokazale i optornost.
Bivši američki predsjednik Donald Trump preživio je dva atentata i, uprkos strahovima od spornog rezultata i nemira, ponovno je osvojio Bijelu kuću jasnom pobjedom i čini se da je spreman mirno preuzimanje vlasti sljedećeg mjeseca.
Meksiko je zabilježio najkrvavije izbore u svojoj modernoj historiji s 37 ubijenih kandidata uoči glasanja, ali je izabrao prvu ženu za predsjednicu, Claudiu Sheinbaum.
Na četiri kontinenta, sadašnji zvaničnici smijenjeni su sa pozicija na izborima na kojima se događalo nasilje, ali su u konačnici postigli glavnu funkciju demokratije: uredan prenos vlasti u skladu sa željama birača.
Dugogodišnje vladajuće stranke u Južnoafričkoj Republici i Indiji zadržale su vlast, ali su izgubile apsolutnu većinu.
Zašto je to važno
Politička kriza u Južnoj Koreji ovog mjeseca pokazuje važnost zdrave demokratija.
U nekoliko zbunjujućih sati, predsjednik četvrte najveće azijske ekonomije i ključnog vojnog saveznika SAD-a proglasio je izvanredno stanje u večernjem TV obraćanju, a zatim se brzo povukao nakon što su mu se zastupnici i masa ljudi suprotstavili.
Parlament je kasnije opozvao predsjednika Yoon Suk Yeola, ali on je odbio pozive da podnese ostavku, čekajući odluku Ustavnog suda o njegovoj budućnosti.
U Evropi je krajnja desnica ostvarila uspjehe u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Europskom parlamentu i Rumiji, gdje će se predsjednički izbori ponoviti nakon optužbi za rusko uplitanje.
To je potaknulo raspravu o tome proživljava li Evropa blažu verziju 1930-ih kada je fašizam krenuo u marš.
Stranke naklonjene Rusiji također su prošle bolje nego što su ankete predviđale i u Gruziji i u Moldaviji.
Pomak Evrope udesno odražavao je ekonomske brige, ali iste su brige potaknule i neke političke pomake u drugom smjeru, poput Britanije, gdje je lijevo orijentirana Laburistička stranka okončala 14-godišnju vladavinu konzervativaca.
Općenito, ove godine nije bilo pokušaja da se spriječi miran prijenos vlasti, rekla je Yana Gorokhovskaia, direktorica istraživanja u prodemokratskom lobiju Freedom House sa sjedištem u SAD-u, koji objavljuje godišnje izvještaje o globalnoj demokratiji.
No Gorokhovskaia je rekla da su autokratije postale represivnije u 2024, navodeći lažne izbore u Rusiji, Iranu i Venezueli. Freedom House kaže da birači nisu imali pravi izbor na četvrtini od 62 izbora održana od 1. januara do 5. novembra.
"Nije toliko da demokratija gubi tlo pod nogama, već da su autokratije sve gore", rekla je.
Šta to znači za 2025.
Puno manje izbora predviđeno je u 2025. godini, iako će Njemačka ponovno testirati privlačnost krajnje desnice u zemlji toliko traumatiziranoj nacističkom erom da je uspostavila kontrolu i ravnotežu kako bi spriječila desničarske ekstremiste da ikada ponovno preuzmu vlast.
Njemački birači će 23. februara birati novi saziv parlamenta.
Još jedan fokus 2025. bit će kako će demokratske institucije, poput slobode medija i nezavisnog pravosuđa, proći pod zvaničnicima koji su došli na vlast ili su ponovno izabrani ove godine.
U tom kontekstu, Freedom House kaže da će pogledati što Trump radi u svom drugom mandatu.
Trump je rekao da su "mainstream" mediji korumpirani i da će istraživati ili krivično goniti političke rivale, bivše obavještajne službenike i tužioce koji su ga istraživali.
Nadolazeća godina također će vjerojatno biti važna za Bangladeš i Siriju, gdje su revolucije svrgnule autokratske vođe brzinom koja oduzima dah.
Šef privremene vlade Bangladeša, nobelovac Muhammad Yunus, počeo je s izradom izbornih reformi nakon što su masovni protesti natjerali premijera Sheika Hasinu da da ostavku i pobjegne u Indiju. Kaže da bi izbori mogli biti održani do kraja 2025. pod uslovom da se najprije provedu temeljne reforme.
U Siriji, nakon 13 godina građanskog rata, naoružani pobunjenici zauzeli su glavni grad Damask u munjevitom napredovanju, što je natjeralo predsjednika Bashara al-Assada da pobjegne u Rusiju. Većim dijelom zemlje sada upravljaju pobunjenici predvođeni islamističkom skupinom Hayat Tahrir al-Sham, koju su neke zapadne nacije označile kao terorističku grupu.
Novi vlastodršci govore o toleranciji i vladavini prava, ali se o izborima dosad nisu javno očitovali.
