Linkovi

Analize i istraživanja

SAD: Broj djece bez pratnje na granici dostigao najviši nivo u martu

Mladi migranti bez pratnje čekaju svoj red u stanici za obradu unutar američke ustanove za carinu i granicu, glavnom pritvoru za djecu bez pratnje u dolini Rio Grande, u Donni u Teksasu, 30. marta 2021.

Američka vlada prihvatila je u martu gotovo 19.000 djece koja su sama putovala preko meksičke granice, objavile su vlasti u četvrtak, a to je najveći mjesečni broj koji je ikad zabilježen i glavni test za predsjednika Joe Bidena dok preokreće mnoge tvrde imigracijske taktike svog prethodnika.

Kompleksna kombinacija faktora u Sjedinjenim Državama i Centralnoj Americi bila je pokretač povećanja. Podudarilo se i s odlukom Bidenove administracije da djecu bez pratnje izuzme iz ovlašćenja povezanog s pandemijom, koje podrazumijeva da većinu ljudi deportuju iz zemlje, ne dajući im priliku da traže azil. Djeca su umjesto toga puštena "sponzorima" u SAD-u, obično roditeljima ili bližoj rodbini, dok im je dozvoljeno da vode svoje slučajeve na imigracijskim sudovima, koji su teško pretrpani nedovršenim poslovima.

Vlasti su u martu naišle na 18.890 djece bez pratnje, prema podacima američke Carinske i granične zaštite (CBP), znatno iznad prethodnih najviših razina od 11.475 u maju 2019. godine i 10.620 u junu 2014. godine, izvijestile su granične patrole, koje su brojeve počele objavljivati u 2009. godini. Prije toga odrasli Meksikanci činili su većinu onih koji prelaze granicu.

Mart je brojao približno dvostruko više od 9.457 djece bez pratnje s kojima se CBP susreo u februaru i pet puta više od broja 3.221 u martu 2020. godine.

Ogroman porast broja djece koja putuju sama, od kojih neka imaju i 3 godine, i porodica ozbiljno je opteretio granične objekte koji ne smiju držati ljude duže od tri dana, ali to često čine. Preostalo je da vlada pokuša da pronađe prostor i zaposli osoblje koje će dugoročno brinuti o djeci dok ne budu smještena kod sponzora.

Mnogima je uragan koji je u novembru pogodio Centralnu Ameriku povećao endemsko siromaštvo i nasilje zbog kojih su ljudi decenijama bježali. Promjene američke politike pod Bidenom, takođe, su uticale na njihove odluke, bez obzira da li su stvarne ili je riječ o glasinama.

Hermelindo Ak, uzgajivač kukuruza iz Gvatemale koji jedva zarađuje da bi prehranio porodicu, protjeran je u Meksiko iz teksaške doline Rio Grande sa svojim 17-godišnjim sinom. Ak je odlučio poslati sina samog, da drugi put pokuša, nakon što je saznao da djeca bez pratnje mogu ostati u SAD-u. Ak (40) rekao je da će se vratiti porodici u Gvatemali nakon prodaje kuće kako bi platio krijumčarima. Plan je bio da njegov najstariji sin živi s rodbinom u SAD-u.

"Nisam htio da ga ostavim samog", rekao je Ak prošle sedmice u meksičkom pograničnom gradu Reynosa. "Nužnost nas obavezuje."

Usred sve većeg broja, više od 4.000 ljudi u objektima CBP-a zadržano je u prostoru predviđenom za 250 ljudi, u kompleksu šatora u Donni u Teksasu. Ležali su razdvojeni na nekoliko centimetara na prostirkama na podu i s pokrivačima od folije.

CBP mora prebaciti djecu bez pratnje u roku od 72 sata u američki Odjel zdravstva i socijalnih usluga (HHS), čiji su objekti pogodniji za dugotrajnu njegu, dok se ne donesu uslovi za njihovo puštanje. Više od 2.000 djece jedan dan je prošle sedmice držano duže od toga u objektu Donna, a 39 ih je tamo bilo najmanje 15 dana.

HHS je otvorio svoj prvi objekat za privremeno zadržavanje u Carrizo Springsu u Teksasu 22. februara i od tada je sklopio niz sporazuma o zauzimanju velikih lokacija blizu granice, uključujući kongresne centre u Dallasu i San Diegu, stadion u San Antoniju u Teksasu i vojnu bazu Fort Bliss u El Pasu u Teksasu. Odjel je takođe plaćao letove za djecu i sponzore kako bi ograničio vrijeme u državnom pritvoru.

Sveukupno, granična patrola imala je 168.195 susreta s migrantima na južnoj granici u martu, najprometnijem mjesecu od marta 2001. godine, kada je izbrojala 170.580 hapšenja. Brojevi nisu u potpunosti usporedivi, jer je više od polovine prošlomjesečnih susreta rezultiralo protjerivanjima pod ovlašćenjima u vezi s pandemijom koje je uspostavio bivši predsjednik Donald Trump, a koje je Biden zadržao.

Ljudi koji su protjerani na osnovu zakona o javnom zdravstvu vjerovatno će pokušati ponovo, jer se ne suočavaju s pravnim posljedicama.

Za razliku od protjerivanja, ljudi koji su uhapšeni prema imigracijskim zakonima mogu se suočiti sa zatvorom, krivičnim gonjenjem zbog ponovljenih krivičnih djela i zabranom legalnog ulaska u zemlju preko braka ili drugih sredstava. Zvaničnici Bidenove administracije rekli su da je u martu protjerano 28% ljudi koji su prethodno protjerani, u odnosu na stopu recidivizma prije pandemije od 7% za 12-mjesečno razdoblje koje je završilo u septembru 2019.

CBP je imao 52.904 susreta s ljudima koji su stizali kao porodice, pri čemu je samo otprilike jedno od troje protjerano, a ostalima je dozvoljeno da ostanu u SAD-u kako bi tražili azil.

Meksiko je odbio da prihvati porodice iz Centralne Amerike s djecom mlađom od 6 godina, jer je novi zakon protiv pritvaranja porodica migranata ograničio efikasnost protjerivanja, rekli su službenici administracije. Meksiko posebno oklijeva da prihvati porodice s malom djecom u državi Tamaulipas koja graniči s dolinom Rio Grande, najprometnijim koridorom za ilegalne prelaze.

To znači da stotine migranata odlaze na autobuske stanice u pograničnim teksaškim gradovima poput McAllena i Brownsvillea na putu do konačnih odredišta u SAD-u. Da bi uštedila vrijeme, granična patrola prošlog mjeseca počela je puštati migrantske porodice - oko 9.600 ljudi od utorka, prema američkom predstavniku Henryju Cuellaru - bez obavijesti da se pojave na sudu, upućeni su da se direktno prijave američkom Uredu za imigraciju i carinu za 60 dana.

Brojevi su naglo porasli tokom Trumpove posljednje godine mandata, ali su dodatno nastavili da rastu pod Bidenom, koji je brzo okončao mnoge politike svog prethodnika, uključujući i onu zbog koje su tražioci azila morali u Meksiku da čekaju sudska saslušanja u SAD-u.

See all News Updates of the Day

Biden zahtijeva novu pauzu u iseljenjima dok se delta soj koronavirusa širi

Ljudi drže transparente tokom okupljanja u znak protesta zbog iseljavanja iz kuća, u Bostonu, 9. juna 2021.

Američki predsjednik Joe Biden pozvao je u ponedjeljak na novu zabranu iseljenja kako bi se spriječio novi talas beskućnika, dok zemljom vlada zarazni delta soj koronavirusa.

Dan nakon što je istekao moratorijum na iseljenje širom zemlje, Biden je priznao da administracija nema zakonska ovlašctenja da pomogne zakupcima da ostanu u iznajmljenim domovima.

To Bijeloj kući ostavlja nekoliko alata za rješavanje pitanja koje bi moglo da utiče na milione porodica nakon što je rano u nedjelju istekao jedanaestomjesečni moratorijum koji su odredili američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

"S obzirom na sve veću hitnost suzbijanja širenja delta varijante", Biden je zatražio od CDC-a da razmotri "novi, 30-dnevni moratorijum na iseljenje-usredsređen na okruge sa velikom ili značajnom stopom slučajeva, radi zaštite zakupaca", saopštila je Bela kuća.

Međutim, direktorka CDC -a Rošel Valenski "nije mogla da pronađe zakonska ovlaštenja za novi, ciljani moratorij na iseljenje", navodi se u saopćenju.

Predsjednik je takođe pozvao državne i lokalne vlasti "da produže ili uvedu moratorijume na iseljenja najmanje u naredna dva mjeseca", pridružujući se nekolicini koje su postavile takvu zaštitu.

Namjera je bila da se zabrana u cijeloj zemlji produži do septembra, ali je nedavna presuda Vrhovnog suda propisala da mora prestati da važi ranije ako je Kongres ne obnovi.

Međutim, posljednji napor demokratskih poslanika nije uspeo.

Bijela kuća je uputila vladine agencije da učine sve što mogu kako bi spriječile iseljavanje imovine u federalnim programima ili uz federalne garancije zajma.

Biden je takođe pozvao državne i lokalne vlade da brzo pošalju hitnu pomoć u milijardama dolara kako bi zakupci ostali u svojim domovima.

Sekretarijat za finansije saopštio je da je od juna samo tri milijarde dolara pomoći stiglo domaćinstvima od 25 milijardi dolara poslatih državama i lokalnim zajednicama početkom februara.

Oko 21,5 milijardi dolara je dostupno u drugom krugu finansiranja, ali neće se koristiti sve dok se ne potroši prvih 25 milijardi dolara.

Za razliku od druge pomoći povezane s pandemijom koja je distribuirana iz Washingtona, poput provjera stimulansa, države, okruzi i gradovi bili su odgovorni za izgradnju programa za dodjelu pomoći namijenjene zakupcima.

BiH: Smanjeno negiranje genocida u medijima i na Twitteru nakon Inzkove odluke

An aerial view of the Memorial Center in Potocari near Srebrenica, Bosnia and Herzegovina July 6, 2020.

Negiranje genocida u Srebrenici malobrojnije je nakon što je Valentin Inzko naložio dopune zakona kojima se kriminalizira osporavanje ili glorificiranje genocida i ratnih zločina, pokazuje analiza objava koje je na Twitteru i u medijima pratila Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Na dan kada je bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko objavio dopune Krivičnog zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina, BIRN BiH je zabilježio više od 70 objava u kojima se negira genocid na društvenoj mreži Twitter. Ove dopune tada još uvijek nisu bile stupile na snagu, ali se broj objava korisnika za koje BIRN BiH pretpostavlja da dolaze iz BiH u narednim danima znatno smanjivao.

Do sličnog su zaključka došli i u Memorijalnom centru Srebrenica, gdje već treću godinu zaredom bilježe sva negiranja genocida koja se prenesu u medijima.

“Drastična je razlika kada je u pitanju negiranje. Vidimo da je zadržana negacija većim dijelom iz Srbije”, kaže Edin Ikanović iz Memorijalnog centra.

BIRN BiH je, od trenutka kada je Inzko nametnuo dopune Krivičnog zakona, pratio objave na društvenoj mreži Twitter koje u sebi sadržavaju riječi “genocid” ili “Srebrenica” odnosno u kojima se negira genocid, bilježeći samo objave koje dolaze iz BiH, koliko je to bilo moguće putem ove platforme.

Novinari BIRN-a BiH su također od 23. jula do 1. augusta pratili sadržaje večernjih dnevnika tri javna emitera te izjave zvaničnika prenesene na internet portalima u BiH sa velikom čitanošću, kako bi pratili trend broja izjava u kojima se genocid negira ili umanjuje.

Broj objava na Twitteru se sa 70, koliko je zabilježeno prvog analiziranog dana, smanjio na četiri takve objave u nedjelju, 1. augusta. Broj izjava zvaničnika u kojima se negira ili umanjuje genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995. godine također je smanjen.

Prema analizi Memorijalnog centra, nakon nametanja dopuna Krivičnog zakona došlo je do velikog broja slučajeva negiranja genocida, ali se broj takvih izjava u medijima značajno smanjio nakon što su dopune stupile na snagu. Ikanović kaže kako su prošle godine zabilježili 236 negacija ili relativizacija genocida, ali da ove godine očekuju znatno manji broj. Zbog toga on smatra da je zabrana negiranja genocida donijela rezultate.

“Ono zašto govorim da je urodilo plodom – imamo 20-ak negiranja nakon što je zakon stupio na snagu, a u periodu kada je zakon nametnut pa do stupanja na snagu imali smo 100-tinjak slučajeva”, kaže Ikanović.

Opreznije izjave u medijima

U danu objave dopuna Krivičnog zakona, u četiri navrata je u emisijama večernjeg dnevnika sva tri javna TV emitera – BHT-a, RTRS-a i Federalne televizije – preneseno negiranje genocida. Tri puta je to uradio član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, dok je jednom prenesena izjava Božice Railić, predsjednice Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske.

Na portalima drugih medija također je evidentirano više izjava u kojima se negira genocid u Srebrenici. Portal Slobodne Evrope zabilježio je negiranje načelnika Općine Srebrenica Mladena Grujičića, RTVBN prenio je negatorski stav zastupnice u Skupštini Republike Srpske Jelene Trivić, a Al Jazeera Balkans prenijela je Dodikovo negiranje genocida u Srebrenici.

Javne ličnosti koje su također javno izrekle protivljenje presudama Haškog tribunala jesu gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković te Milan Mandić iz Udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije, koji je novinarima BIRN-a BiH kazao kako je “spreman dvije godine u zatvor otići, ali da će reći svugdje da nije bilo genocida u Srebrenici”.

Također, genocid je u razgovoru s novinarima BIRN-a BiH negirao i Vojin Pavlović, predsjednik Udruženja građana “Istočna alternativa”.

Pavlović svake godine u Srebrenici lijepi plakate s likovima bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića i bivšeg predsjednika ovog entiteta Radovana Karadžića. Obojica su pred Haškim tribunalom osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina počinjenih u BiH. Udruženje “Istočna alternativa” dio je organizacija koje, prema ranijoj analizi BIRN-a BiH, u Srebrenici promoviraju etnonacionalističke narative i negiraju genocid.

Prema dopunama zakona koje je nametnuo Inzko, onaj ko distribuira letke, slike ili druge materijale kojima se podstrekava na mržnju ili negira genocid, bit će kažnjen kaznom zatvora od najmanje jedne godine.

Korisnici Twittera suzdržaniji u negiranju genocida

Dan nakon što je Inzko objavio dopune zakona, u subotu, 24. jula, novinari BIRN-a BiH zabilježili su upola manji broj tweetova u kojima je negiran genocid u odnosu na prvi dan praćenja – njih 36. U velikom broju objava radilo se o istim korisnicima ove društvene mreže koji su negirali genocid i dan ranije. U nedjelju, 25. jula, broj tweetova je nastavio padati pa je njihov broj bio 29.

“Sigurno je izmjena zakona urodila plodom i u velikoj mjeri je smanjila negiranje”, smatra Ikanović.

Broj izjava u medijima i objava na Twitteru nastavio se smanjivati kako se bližio datum stupanja na snagu dopuna zakona.

Na portalu Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) 24. jula objavljen je stav Prve srpske demokratske stranke u kojem se tvrdi kako u Srebrenici nije bilo genocida. U dnevnicima javnih emitera novinari BIRN-a BiH nisu zabilježili prenošenje izjava u kojima se negira genocid u periodu od 24. do 28. jula.

U ponedjeljak, 26. jula, i utorak, 27. jula, zabilježeno je 19 odnosno 23 tweeta gdje se negira genocid.

U srijedu, 28. jula, kada su izmjene i dopune Krivičnog zakona kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca stupile na snagu, BIRN BiH je zabilježio 19 tweetova koji su sadržavali negiranje genocida u Srebrenici, jedno prenošenje stava na dnevniku Federalne televizije po kojem ispitanik “neće poštovati zakon”, te objavu bloga Rajka Vasića, bivšeg generalnog sekretara Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), u kojem tvrdi kako “svi Srbi znaju da nije bilo genocida”.

Istoga dana Milorad Dodik je na banjalučkoj Alternativnoj televiziji izjavio da je “kvalifikacija genocida za njega neprihvatljiva”.

U danima koji su uslijedili, zabilježen je primjetan pad broja tweetova u kojima se negira genocid – 29. jula je zabilježeno 11 slučajeva, 30. jula pet, 31. jula dva, a nedjelju, 1. augusta, četiri slučaja negiranja genocida putem Twitter naloga korisnika za koje se pretpostavlja da pišu iz BiH.

Ranija analiza BIRN-a BiH otkrila je više stotina objava sa specifičnim hashtagovima koji su korišteni za negiranje genocida u Srebrenici na 25. godišnjicu stradanja više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Ova analiza pokazala je da uprkos međunarodnim i domaćim presudama u kojima su događaji u Srebrenici u julu 1995. godine nazvani genocidom, Twitter i dalje dopušta relativizaciju i osporavanje ovog sudskog zaključka.

Prema presudama sudova u regionu i Haagu, za zločine u Srebrenici osuđeno je 48 osoba na više od 700 godina zatvora i pet doživotnih kazni, pri čemu je dokazano da su visokorangirani srpski dužnosnici počinili genocid nad srebreničkim civilima bošnjačke nacionalnosti.

Sunita Bošnjaković iz organizacije forumZFD za BIRN BiH kaže kako je prostor u medijima i na društvenim mrežama zatrovan i “prostor gdje se vrlo lako može negirati i poricati ono što je sudska činjenica”.

“Porazno je što mi kao društvo to moramo zabranjivati. Trebala bi biti moralna odgovornost svakoga od nas da ne negira, ali s obzirom da smo društvo kakvo jesmo, onda su zakonske regulative važne kako bi pravile korekciju u društvu”, kaže Bošnjaković.

Dopune zakona su predvidjele da će kaznom od šest mjeseci do pet godina biti kažnjen onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom, ako je usmjereno protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine.

Ali Ikanović iz Memorijalnog centra smatra kako je iluzorno bilo očekivati da će negiranje automatski prestati.

“Negiranja će biti, ali u kojoj mjeri – to ćemo vidjeti. Vidimo da oni koji su negirali sada to umotaju u drugačiju izjavu iz koje se ne može reći da direktno negiraju genocid. Ipak, imali smo slučaj Dodika, njegov savjetnik Kovačević, pa predsjednik skupštine u Bijeljini… a ostali su i stari negatori iz Srbije”, kaže Ikanović.

Tokom konferencije za medije 30. jula u zgradi Narodne skupštine RS-a Dodik je ponovio stav po kojem “genocida nije bilo”, što su prenijele televizije Al Jazeera i FTV. Radio-televizija Republike Srpske nije prikazala dio konferencije sa ovom izjavom.

Afrika: Vakcinama se spašavaju milioni života

Afrika: Vakcinama se spašavaju milioni života
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:31 0:00

Biden: Ne očekujem drastične promjene na Kubi

Biden: Ne očekujem drastične promjene na Kubi
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:58 0:00

Ivana Stradner: Balkan u raljama korupcije i koristoljubivih političara

Stradner: Većini političara koriste nerešeni sporovi
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:49 0:00

“Politički lideri i korupcija jedan su od glavnih problema Balkana”, izjavila je u intervjuu Glasu Amerike Ivana Stradner naučna saradnica Instituta "American Entrerprise", čije je sjedište u Washingtonu.

Ona je ukazala da većina političara nema koristi od primjene sistema vladavine prava – već od, kako je ocijenila, statusa kvo i neriješenih sporova.

Njima su potrebne etničke tenzije da bi širili strah. Dakle, kada imate loše društvo i nerazvijenu ekonomiju, najbolji način da očuvate takvo stanje je širenje straha i igranje na kartu moći. Pogledajte na primer samo ono što Putin radi. Dakle, ovo je nešto slično tome. Kada govorimo o korupciji – uvek je bila prisutna u regionu i nikada nije sprovedena reforma koja bi obezbedila postojanje otvorenog tržišta. U takvom okruženju gubitnici su građani. Zato ne čudi trend odliva mladih i stručnih ljudi”, ukazuje doktorka pravnih nauka angažovana u uglednoj američkoj konzervativnoj neprofitnoj organizaciji koja se bavi istraživanjem javnih politika.

Međutim, kako ukazuje, odgovornost za to je i na međunarodnim partnerima.

Sjedinjene Države su se nadale da je 2000. Balkan bio rešen problem. A nakon 11. septembra 2001. pažnja je usredsređena prema Bliskom istoku i Balkan je prestao da bude prioritet. Prepušten je birokratama Evropske unije koji zapravo nisu imale percepciju Balkana iz perspektive bezbednosti - već samo vladavine zakona. I to je, na neki način postao problem. Bilo je previše šargarepa sa premalo štapova. Potvrđivanje bez ostvarenja konkretnog napretka jedan je od razloga što je Balkan u trenutnoj situaciji", podvlači stručnjakinja koja je tokom međunarodne karijere bila, između ostalog, naučna saradnica na Univerzitetu u Harvardu i profesorka na Berkli fakultetu Univerziteta u Kaliforniji.

U razgovoru ukazuje na nesrazmjeru između uloženih evropskih fondova i stepena do kog su u balkanskim državama odmakli reformski procesi.

Evropa unija je donirala značajne svote novca. Neke od reformi su sprovedene, međutim većina zemalja još nije spremna za članstvo u Uniji. Kako je to moguće? U teoriji nema smisla – ali u realnosti itekako ima jer brojni lideri na Balkanu nemaju koristi od članstva u EU. Dakle, to je nešto poput začaranog kruga. Treba tu uzeti u obzir i novu strategiju Evropske unije o bezbednosti iz 2016. koja se zasniva na pragmatičnom realizmu – šta god to značilo. Dakle, ako uporedite taj dokument sa prethodnom strategijom, primetićete da proširenje EU nije glavni prioritet EU. Tako da mislim da su se dve stvari isprečile – lideri na Balkanu i strahovita korupcija i sa druge strane Zapad, odnosno Evropska unija”, koja kako kaže, Balkanu nije pružila odgovarajuću pažnju iz prave perspektive.

Glas Amerike: Ko, prema vašem mišljenju, snosi veću odgovornost za to?

Stradner: Mislim da se takvo poređenje ne može praviti. Evropska unija, balkanski lideri, kao i Sjedinjene Države u smislu da je Balkan prestao da im bude prioritet – kao i izolacionizam SAD-a primenjen poslednjih nekoliko godina. To je dovelo do situacije da se suočavamo sa ovim nepromenjenim stanjem.

Glas Amerike: Šta je međunarodna zajednica mogla konkretnije da uradi u slučaju Srbije čiji se proces pristupanja Evropskoj uniji usporava iz godine u godinu, a istovremeno postaje sve čvršće povezana sa Rusijom i Kinom?

Stradner: Problem je nastao nakon Petog oktobra sa visoko razvijenom korupcijom u redovima prethodne vlasti koja je prešla na nove vlasti. Većina korumpiranih lidera nikada nije kažnjena. Šargarepa bez štapa nije dobro rešenje. Prvo i najvažnije, Zapad je odavno trebalo da sankcioniše te lidere. Međutim, sada sa Bajdenovom adniminstracijom i novom izvršnom uredbom na pomolu bi mogle biti nove sankcije. Upitno je da li bi se Evropska unija pridružila takvoj inicijativi. Jer, trebalo bi da ima u vidu stavove i poteze bivšeg i aktuelnog režima u Srbiji u vezi sa planovima za pristupanje EU, odnosu prema vladavini prava i pitanju Kosova. Balkan je prvenstveno evropsko pitanje i problem, a birokrate EU ostavile su Balkan u rukama Kine i Rusije koje rado popunjavaju to mesto.

Glas Amerike: Smatrate li da je Srbija izgubljena u smislu evropskih integracija i može li joj se dogoditi turski scenario?

Stradner: Potrebno je da imamo u vidu činjenicu da Srbija prošle godine nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Takođe, pitanje je i da li srpski lideri žele da joj se pridruže. Predsednik Vučić, prošle godine tokom pandemije, evropsku solirarnost je proglasio bajkom i Uniju proglasio licemernom. Pravo pitanje nije isključivo šta želi Unija – već i Srbija. A jasno je da trenutni režim u Srbiji igra na kartu neutralnosti – zadovoljavajući na taj način Evropsku uniju, Sjedinjene Države, Rusiju i Kinu. Iako deluje kao izgubljena na putu evropskih integracija – na papiru pred sobom ima jasan put. Većina njenih lidera u javnosti ističe da je pristupni proces prioritet. Ali, u praksi je sasvim drugačije. Da li će se u ovom slučaju ponoviti turski scenario – treba prepustiti vremenu da pokaže…

Glas Amerike: Kako se u sve to uklapa scenario “srpskog sveta” – pojma o kome se u javnosti Srbije sve češće govori?

Stradner: “Srpski svet” ekvivalent je “ruskom svetu” i ulozi Ruske pravoslavne crkve u stvaranju konotacije u vezi sa Ukrajinom, čiji je deo teritorije Krim, Rusija anektirala 2014. godine. Na tome je zasnovano ono što zvaničnici Srbije pominju u svojim izjavama – u čemu prednjači Aleksandar Vulin. Reč je o delu meke moći koju Srbija planira da koristi – ako bismo to postavili u teoriji. Nije ništa novo – postoji već godinama u regionu. Pravo je pitanje zašto se sada pominje jer u poslednje vreme međunacionalne tenzije nisu bile toliko izražene kao danas. Nisam bila iznenađena kada sam čula stavove o “srpskom svetu”. Ali, nije reč ovde samo o Aleksandru Vulinu – treba obratiti pažnju i na druge lidere kako će na to odgovoriti. I to se već dogodilo. Pogledajte šta se dešava u Crnoj Gori povodom primene ideje o “srpskom svetu”.

Glas Amerike: Da li bi sporazum Kosova i Srbije i eventualno uzajamno priznanje bila značajna promena u tom smislu?

Stradner: Primena teorije u praksi ne mora nužno da pruži ishod koji je očekivan. Ako krenemo od teorije – sigurno je da bi uzajamno priznavanje nezavisnosti drastično promenilo stvari. Ali to se u praksi neće dogoditi u dogledno vreme. Prošle godine, tokom mandata bivšeg američkog predsednika Trampa, bio je primenjen drugačiji pristup u rešavanju spora Kosova i Srbije. Kroz ekonomiju i Srbiju koja je delovala kao predvodnik tog procesa. Aktuelna administracija se prilično razlikuje od prethodne i proces je vraćenu u ruke Evropljana. Tu se nameće još jedno pitanje – ko će imati najviše koristi od rešavanja te krize… Imajući u vidu da krize na Kosovu i Bosni i Hercegovini koriste lideri za mobilizaciju biračkih tela zadržavajući status kvo. Ne deluje da će spor Srbije i Kosova biti razrešen u skorijem periodu – ako pod tim mislite na uzajamno priznanje dve strane.

Glas Amerike: Kako vidite smer i eventualni završetak procesa… Ima li načina za to?

Stradner: Dijalog će se sigurno nastaviti, susreti su nedavno održavani, znamo kakav je bio ishod. Deluje da će tako biti i u nekom narednom periodu: mnogo razgovora, a malo činjenica.

Glas Amerike: Ima li, prema vašem mišljenju, načina da dve strane postignu sporazum?

Stradner: Dakle, lopta je delu terena Srbije i ona bi zapravo trebalo da napravi prvi korak. Međutim, kao što sam već pominjala – brojni lideri na Balkanu imaju koristi od statusa kvo. Dakle, sve dok učesnici igre vode računa o sticanju lične koristi – nisam uverena da će kosovski sporazum biti skoro postignut.

Glas Amerike: Da li bi sporazum bio recept za smanjenje ruskog i kineskog uticaja - država koje podržavaju političku orijentaciju srpskih vlasti prema Kosovu?

Stradner: Tako se to uobičajeno posmatra – a smanjenje ruskog i kineskog uticaja u regionu, prema mom mišljenju, trebalo bi da bude jedan od prioriteta Evropske unije. Ne samo zbog pitanja Kosova – jer Kina i Rusija imaju različite prioritete. Moskva ima sopstvene interese da podstiče nesređeno stanje i očuva status kvo na Kosovu. Takođe, koristi stanje na Kosovu da frustrira zapadne zemlje članice Evropske unije i Ujedinjenih nacija. Kao i da opravda svoje delovanje u Ukrajini. S druge strane, Kina bi zapravo možda i imala koristi od članstva Srbije u Uniji jer bi imala pristup evropskom tržištu. Postoje i drugi razlozi zbog kojih bi Zapad trebalo da zauzda ruski i kineski uticaj – jedan od značajnijih je bezbednost.

Rusija naoružava region i destabilizuje Balkan podsticanjem etničkih tenzija. I nastaviće se da koristi Srbiju kao korisnu marionetu za postizanje sopstvenih ciljeva. Kina bi takođe trebalo da počne da bude shvatana kao bezbednosna pretnja. S obzirom na to da je Peking testirao nove tehnologije na teritoriji Srbije i drugde na Balkanu – što zapravo predstavlja bezbednosni rizik za Zapad.

Uticaj etničkih tenzija i nestabilnosti na evropski put Crne Gore

Glas Amerike: Da li će Crna Gora biti sledeća članica Evropske unije? Ukoliko ste saglasni – šta vas navodi na to?

Stradner: Crna Gora se pridružila NATO-u i uspešno je sprovela brojne reforme tako da bi svi trebalo da podrže njeno članstvo u Evropskoj uniji. Ali, u Crnoj Gori aktuelizovane su etničke tenzije i nestabilnosti će je sprečiti da se pridruži EU. Takođe, mislim da je problematično to što u aktuelnoj crnogorskoj administraciji postoje različiti blokovi čiji su interesi veoma različiti. Svesni smo kakve bi mogle biti posledice situacija kada su države polarizovane iznutra. Da li će biti nova država članica još je nepoznato – najvažnije je da prvo razreši duboke etničke tenzije koje jačaju u Crnoj Gori.

Glas Amerike: Da li tamošnja vlada ima kapacitet da odoli i odupre se političkim previranjima koja se dešavaju u zemlji?

Stradner: Ne sumnjam da bi pojedini tamošnji lideri Crnu Goru želeli da vide kao deo EU, ali većina lidera na Balkanu samo priziva članstvo – jer je to trenutno popularno. Imajući u vidu polarizaciju u zemlji i pojačane tenzije, koje katkada potpiruje Beograd, to sve Crnoj Gori otežava put ka članstvu. Niko neće imati koristi od bilo kakvih previranja u Crnoj Gori i potrebno je posvetiti više pažnje trenutnim napetostima.

Glas Amerike: Dakle, smatrate da crnogorske vlasti imaju iskrenu težnju da Crna Gora postane članica do 2024, kao što je to nedavno premijer Krivokapić najavio?

Stradner: Kada govorite o crnogorskim vlastima – pravo pitanje je ko je to? Trenutna situacija u crnogorskoj vladi nalaže to pitanje. Veoma je polarizovana. Ima toliko blokova unutar nje koji imaju veoma različite aspiracije prema Evropskoj uniji. Tako da ne mogu da kažem da su crnogorske vlasti ujedinjene oko tog cilja. Jedan deo to članstvo smatra konačnim ciljem, dok drugi deo članova izvršne vlasti zalaže se za to da bude što dalje od članstva.

Glas Amerike: A šta je sa Beogradom?

Stradner: Situacija sa Beogradom je veoma interesantna i komplikovana – imajući u vidu uloge Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve. Deluje da su tenzije najjače u poslednjih nekoliko godina. Potrebno je da Beograd više razgovara sa Crnom Gorom i tamošnjim aktuelnim režimom – jer dve države ne bi imale nikakve koristi od eskalacije etničkih napetosti.

Glas Amerike: Da li bi Beograd bio spreman da oteža put Crne Gore ka Evropskoj uniji ili drugim regionalnim inicijativama?

Stradner: Tako nešto ne bi bilo razumno. Pravo pitanje u vezi sa pristupom Beograda Crnoj Gori je uloga crkve i to je nešto na šta treba obratiti pažnju. Dakle, nije samo članstvo u EU ili NATO. Mislim da to sve prilično ima veze sa pravoslavnom crkvom.

Ne može se flaster staviti na duboku ranu

Glas Amerike: Kako bi Bosna i Hercegovina mogla postati funkcionalnija i uspešnija država?

Stradner: Bosna se suočava sa ozbiljnom krizom – ali to je problem koji traje. Nikada nije rešena i nije moguće, takoreći, staviti flaster na duboku ranu. Zemlja je duboko podeljena i tu situaciju koriste Rusija i Kina. Podsetimo se samo poslednjeg neuspešnog pokušaja te dve države da u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija oduzmu deo ovlašćenja međunarodnom izaslaniku zaduženom za nagledanje Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. Drago mi je što je Zapad uvideo šta se zapravo događa u Bosni i Hercegovini. Izbor Kristijana Šmita na funkciju visokog predstavnika za BiH je korak u dobrom smeru. Dakle da bi BiH postala stabilna država potrebno je da Šmit u potpunosti primenjuje svoja ovlašćenja – ne trošeći se previše na umirivanje suprotstavljenih strana u Bosni, što će verovatno biti i najveći izazov tokom njegovog mandata.

Glas Amerike: Mogu li generacije novih političara, poput novoizabranih gradonačelnika Banjaluke i Sarajeva, da doprinesu poboljšanju situacije u Bosni?

Stradner: Odliv mladih i obrazovanih ljudi je veliki problem na Balkanu i ironično je da budućnost tog područja leži u rukama mladih ljudi. Ne bih da govorim isključivo o to dvoje pojedinaca – već o široj slici. Zabrinuta sam zbog jačanja nacionalizma koji je postao veoma raširen među mladim generacijama na Balkanu – što je neobično jer većina njih nije ni bila rođena tokom devedesetih godina prošlog veka. Dakle, sve to je nešto što dugoročno zabrinjava. Ali, mislim da bi nove generacije – pogotovo one koje naginju Zapadu mogu promeniti Balkan. Ali, prevashodno – države Balkana treba da reše problem odliva mozgova.

Glas Amerike: U kolikoj meri je suočavanje sa prošlošću i ratnim zločinima važno za poboljšanje sveukupnog stanja?

Stradner: To se mora promeniti jer nesuočavanje sa prošlošću i ratnim zločinima prilika je za nacionalističke lidere u regionu da ostanu na vlasti - pošto njihova retorika odjekuje u glavama glasača. Ne zaboravimo da je glavni cilj tih lidera da ostanu na vlasti upravo širenjem nacionalizma. To je najjednostavniji način za osvajanje srca birača. Tako da je potrebno suočiti se sa prošlošću da bi bilo mogućnosti za okretanje ka budućnosti.

Blokada pristupanja i vladavina prava

Glas Amerike: Šta je potrebno učiniti da se reši blokada pristupnog procesa Severne Makedonije i Albanije?

Stradner: Ta konkretna situacija je pokazatelj da pretnje ne dolaze samo spolja već i iznutra. Demonstrira da zemljama na Balkanu nisu ni potrebni spoljni neprijatelji. “Zavadi pa vladaj” – mentalitet je koji zaista funkcioniše u regionu. U procesu pristupanja Evropskoj uniji trebalo bi da se usmeravaju ka situacijama koje su dobitne, a ne da se, kako je to tipično za njih, emocijama preorijentišu na one koje su gubitničke. Potpuno je jasno da će Severna Makedonija i Albanija imati značajne koristi od pristupanja.

Glas Amerike: Da li je pristupni proces za te dve države osuđen na propast… Zbog mogućnosti da se neka druga država ili države tome usprotive nakon Bugarske?

Stradner: To može biti deo problema i sigurno je potrebno raditi na tome, ali postoji još izazova: primena vladavine prava ukoliko bilo koja od tih zemalja želi da ispuni standarde Evropske unije.

Glas Amerike: Kakve bi posledice moglo imati blokiranje pristupnog procesa za područje Zapadnog Balkana?

Stradner: Jasno je da bi to sve te države udaljilo od Evropske unije, podstaklo veću nestabilnost u region i gurnulo ih ka Rusiji i Kini.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG