U New Yorku, rukom oslikani oglasi na zidovima kuća vraćaju se u modu. Kompjuterizirane metode štampanja takve su reklame bacile u zaborav kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali sada vješti umjetnici opet ručno oslikavaju divovske reprodukcije reklamnih postera.
U svijetu reklama, jedna od metoda oglašavanja proizvoda datira iz decenije koju portretira američka televizijska serija Mad Men. Ovi slikari upravo završavaju još jednu od svojih ogromnih reklama. Takvo je reklamiranje bilo na vrhuncu ranih osamdesetih, ali otada polako nestaje.
Šezdeset-jednogodišnji Art Pastusak slika zidne reklame više od 30 godina: „Na zidu, slika može preći s jedne zgrade na drugu, može zauzeti samo jedan dio zida. Sve varira ovisno o zidu na koji se slika.“
Ovaj je zanat gotovo nestao kada su kompjuteri omogućili štampanje plastičnih folija ogromnih dimenzija i kada su zidni slikari – zvani 'walldogs' – praktički preko noći ostali bez posla. No, štampani divovski oglasi imaju svoje ograničenje, objašnjava Pastusak, a to je veličina: 14 puta 48 stopa je standardna veličina bilborda.
U tri decenije svog rada, Pastusak je proživio i uspone i padove, vidio kako je tehnološki napredak mnoge njegove kolege ostavio bez posla. „Čitavo se to polje rada promijenilo 1986. Otada, postepeno opada. Ali, poštovanje prema rukom oslikanoj reklami još uvijek postoji.“
A i vraća se u modu zahvaljujući kompanijama poput njujorške Colossal Medije. Ta firma upošljava čak i mlade naučnike, kao što je 23-godišnji Liam McWilliams: „Vrlo je uzbudljivo raditi s ljudima koji to rade dok pada snijeg, po nesnosnim vrućinama, svaki dan... čitav život. Mnogi to rade od kad su bili moje dobi, pa sve do sad.“
Mentori poput Pastusaka uče mladu generaciju metodama bojanja na tim ogromnim zidnim površinama. Jedno od prvih umijeća koje naučnici moraju savladati je slikanje slova, očito najvažniji dio bilo koje oslikane reklame. Uče također kako reproducirati sliku fotografski realistično, bez vlastite umjetničke slobode.
Paul Lindahl, suosnivač firme Colossal Media, objašnjava: „To nije lako napraviti. I još morate završiti u roku i na koncu napraviti da izgleda kao da nije naslikano.“
Oslikavanje traje dulje nego lijepljenje plastičnog bilborda, ali to je jedna od prednosti tog medija. Ljudi na ulici obraćaju veću pažnju radu; slikanje reklame i danas privuče gomile koje gledaju i komentiraju.
Jedan od najvećih ljubitelja zidnih slika je Frank Jump, autor knjige Fading Ads of NYC, koji vjeruje da taj medij treba smatrati izdvojenim umjetničkim oblikom: „Najbolja stvar oko rukom slikanih zidnih reklama je da su rađene ručno. Njih naslika slikar, izradi čitava ekipa umjetnika. To je moderna umjetnost.“
A, kako, s godinama, te slikarije blijede, one ostavljaju trajnu impresiju na zgradama New Yorka.
