Vlada Republike Srpske potrošila je, kako smo nedavno objavili na našoj FB stranici, oko 30 miliona dolara iz budžeta tog entiteta na lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama. Efikasnost utroška te velike sume novca je upitna, s obzirom na teško socijalno i ekonomsko stanje u Republikci Srpskoj, koje dobro ilustrira, između ostaloga, i nedavni kolaps tri banke. Pripremajući naše izvještaje od nadležnih predstavnika Vlade Republike Srpske pokušali smo dobiti komentar. Nismo, međutim, dobili nikakv odgovor.
Uz video-izvještaj, emitiran prošle noći u televizijskoj emisiji, i našoj web stranici prenosimo tekst tog izvještaja.
Prema podacima do kojih smo došli 29,6 miliona dolara potrošeno je na niz aktivnosti, od stvaranja publiciteta u medijima i podrške američkih zvaničnika, do konkretnijih ciljeva, kao što je kreiranje i provođenje pravne i diplomatske strategije u odnosu na aktivnosti Ureda visokog predstavnika, institucije koja nadgleda provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma.
Takvi pravni i diplomatski savjeti su bili naročito skupi. Samo jednoj firmi, firmi Dewey & LeBoeuf, za šest mjeseci rada 2009. godine isplaćeno je blizu 1,7 miliona dolara. Troškovi lobiranja u korist Republike Srpske su dosegli vrhunac upravo te godine - više od 5,3 miliona dolara, da bi se kasnije ustalili na 2 do 3 miliona dolara godišnje.
Predsjednik RS Milorad Dodik se, unatoč lobiranju u Sjedinjenim Državama, našao na udaru američkih sankcija. On ipak tvrdi da rezultati opravdavaju milione dolara javnih sredstava. "Uspjeli smo promijeniti čitav politički dijalog koji je bio usmjeren protiv Republike Srpske," izjavio je Dodik medijima u BiH i dodao da ta svota „nije mnogo."
Vlasti RS u prosjeku su mjesečno izdvajale oko 350 hiljada dolara za potrebe lobiranja i promocije u SAD. Istovremeno, nisu blagovremeno, ili nisu uopće, realizirani obećani socijalni programi, poput subvencija za stambene kredite za mlade parove. Taj program bi Vladu u Banjaluci, prema procjenama, koštao između 45.000 i 68.000 dolara mjesečno.
Lobistički napori koji se u Washingtonu provode u korist i za račun Republike Srpske, za razliku od onoga što Vlada Republike Srpke i predsjednik tog entiteta Milorad Dodik propagiraju na lokalnoj političkoj sceni, jasno su distancirani od bilo kavih koraka vezanih za Radovana Karadžića, koga je Haški sud osudio na 40 godina zatvora za ratne zločine i genocid u Srebrenici. Jedan od primjera tog distanciranja je pozivnica na ručak s premijerkom Republike Srpske Željkom Cvijanović i ministrom finansija Zoranom Tegeltijom, u restoranu Taberna del Alabardero, od 15. aprila 2015. godine, na kojoj se ističe da su oni bliski saradnici i stranačke kolege Milorada Dodika, „ i istaknuti članovi političke partije koja predstavlja opoziciju Karadžićevom režimu."
Troškovi lobiranja u Washingtonu mogu se provjeriti u javnoj bazi podataka koju vodi američko Ministarstvo pravosuđa. Ta baza također sadrži faksimile i kopije dokumenata, također dostupnih najširoj javnosti.
Na naš inicijalni izvještaj o sumi potrošenoj na lobističke aktivnosti, koji smo objavili na našoj FB stranici, Obrad Kesić, direktor Ureda Republike Srpske u Washingtonu, imao je određene zamjerke. Gospodin Kesić, koga u tom kratkom izvještaju nismo spominjali, prihvatio je naš poziv da objasni šta je to što smatra netačnim u našim navodima.
Sa gospodinom Kesićem razgovarala je urednica Programa Glasa Amerike za BiH Džeilana Pećanin-Allison i najbitnije detalje tog razgovora možete vidjeti i čuti u video-prilogu koji objavljujemo uz ovaj tekst.
Reagirali smo i na tvrdnju gospodina Kesića da se vlada Sjedinjenih Država, putem ambasade u Sarajevu, godinama miješa u politički život BiH i nameće odluke koje mogu donijeti samo bosansko-hercegovački politički lideri, i da se time uveliko otežavaju politička rješenja u BiH.
Zatražili smo i ljubaznošću Ureda za odnose s javnošću Ambasade Sjedinjenih Država, primili slijedeći odgovor na tvrdnju gospodina Kesića:
„Gospodin Kesić je privatno lice koje ima pravo na svoje vlastito mišljenje, kao i na izražavanje, prenošenje mišljenja nekog drugog. Politika Sjedinjenih Država ostaje dosljedna u pružanju podrške Bosni i Hercegovini u očuvanju Dejtonskog sporazuma , čime se održava suverenitet i teritorijalni integritet zemlje i promovira nastavak evropskih integracija. Sve odluke vezane za sankcioniranje gospodina Dodika donijeli su isključivo zvaničnici vlade Sjedinjenih Država, i te se odluke zasnivaju samo i jedino na akcijama samog gospodina Dodika.“
