Svima onima koji bi voljeli da je “Brother Ray” za sobom ostavio i više snimljenog materijala, upravo izdani “Rare Genius: The Undiscovered Masters” bit će velika utjeha jer – dobili smo njime izvanredni novi album Raya Charlesa.
Taylor Hackford, redatelj filma “Ray,” glazbene biografije Raya Charlesa, rekao je za Raya “jedan od najvećih glazbenika koje je [Amerika] ikad dala.”
I doista, Charlesova fuzija rhythm&bluesa s raznim drugim glazbenim stilovima utjecala je na povijest i smjer američke glazbe, naravno i na tisuće drugih glazbenika, u Americi i izvan njenih granica.
Ray Charles je umro u lipnju 2004., u dobi od 73 godine, četiri mjeseca prije prikazivanja Hackfordovog filma na čijem je snimanju i sâm bio vrlo angažiran. Osamdeseta godišnjica njegova rođenja obilježava se na više načina. Još ranije, u travnju, diskografska kuća Concord Records, iz Los Angelesa, objavila je dupli album “Genius + Soul = Jazz.” U svom lipanjskom broju, časopis Billboard posvetio je nekoliko članaka Rayu Charlesu. Potkraj rujna (a i njegov 80. rođendan bio bi 23. rujna), u LA-u je otvorena Ray Charles Memorial Library, više interaktivni muzej, zapravo, nego knjižnica, u zgradi – RPM International Studio - u kojoj je Ray radio i snimao još od 1965. godine. Memorial Library je rezultat rada zaklade koju je Ray Charles osnovao 1986. godine, za osobe oštećena sluha. Ray je zakladi ostavio sva prava na njegovo cjelokupno intelektualno vlasništvo i darovao 50 milijuna dolara za nastavak njena rada. U tijeku je i nekoliko drugih projekata, obrazovnih inicijativa.
Ovaj mjesec, Biography Channel prikazuje dvosatni dokumentarac o Charlesu, pod naslovom “Ray Charles’ America.” U proljeće iduće godine, na Broadwayu će biti postavljen “Unchain My Heart: The Ray Charles Musical.”
A prije nekoliko dana dobili smo, od kuće Concord Records, i album pod naslovom “Rare Genius: The Undiscovered Masters.”
Raya više nema i mnogi i danas, diljem svijeta, šest godina nakon njegove smrti, tuguju zbog gubitka, ali njegova je glazba i dalje živa, sada još življa, sa deset skladbi koje javnost nije nikad prije čula. U jednoj, s proročanskim naslovom “I’m Gonna Keep Singin’”, snimci iz 1995. godine, Ray Charles radosno obećaje da će nam uvijek pjevati...
“Zamišljam,” piše Bill Dahl, autor popratnog teksta, “kakva bi to čast bila prekapati golemu arhivu Raya Charlesa, slušati sve one neobjavljene master snimke pohranjene tako dugo u Genijevom RPM studiju u Los Angelesu. Upravo u toj zavidnoj ulozi našao se John Burk, jedan od šefova Concord Music Group. Njegova je misija bila sabrati dovoljno rariteta za jedan album, kako bi ih čuo i ostatak svijeta. Rare Genius rezultat je tog opsežnog rada.”
Burk je producent ovog kao i Rayovog zadnjeg albuma – “Genius Loves Company” – dobitnika Grammyja 2004., za najbolji album godine. Gotovo cijelu prošlu godinu Burk je proveo pretražujući bogatu riznicu nikad objavljenog Charlesovog materijala. Budući da su neke snimke bile nedovršene i oskudna zvuka, Burk ih je malo “zvučno dotjerao.” U tome mu je pomogla ekipa vrhunskih instrumentalista, među njima – gitarist Keb’ Mo’, klavijaturist Bobby Sparks... kao i prateći vokal Eric Benét. Burk je to izveo obzirno i s puno ukusa, čistunci nemaju nikakva razloga za strahovanja.
Blues, R&B, pop, soul, country, gospel... u deset pjesama, deset istinskih dragulja, koji datiraju iz 70-ih, 80-ih, 90-ih godina, cijeli je raspon žanrova koje je Ray i pjevao tijekom svoje karijere duge više od 50 godina.
Prva koju je Burk odabrao ona je pod naslovom “It Hurts To Be In Love” i ona je odredila središnju temu albuma - ljubav. Kako je netko je rekao: “Charles je bio najjači kad je pjevao o svojim slabostima.” Eh, pa, onda boljeg primjera nema od bluesom prožetog country klasika “A Little Bitty Tear,” nedavno preminulog Franka Cochrana. Snimljena negdje početkom 80-ih godina...
Album “Rare Genius: The Undiscovered Masters” samo je još jedna u nizu potvrda jedinstvene umjetničke snage Raya Charlesa. Pruža novi uvid u ono što je od njega i učinilo ključnu ličnost američkog glazbenog krajolika 20. stoljeća.
Posebno je dirljiva zadnja albuma, pronađena ne u studiju Raya Charlesa nego u arhivu Sonyja – “Why Me, Lord?”, Krisa Kristoffersona. Snimljena u Nashvilleu, 1981., u produkciji legendarnog Billyja Sherrilla, jedini je duet albuma, gospel duet dviju glazbenih ikona - Raya Charlesa i Johnnyja Casha. Ray Johnnyju prepušta glavnu riječ i samo ga prati, vokalom i glasovirom, ali kako je dobar taj njihov spoj countryja i gospela! Iz nepoznatih razloga, “Why Me, Lord?” tek je sada, gotovo tri desetljeća kasnije, ugledala svjetlo dana. Već je i ona sama vrijedna cijene albuma!
