Obraćajući se oduševljenoj publici koja je uključivala vojnike tek iz borbi u Ukrajini, Putin je nazvao odlučujuću pobjedu u bici kod Kurska „jednim od velikih podviga našeg naroda”.
Sada, dok se Rusija priprema da u petak proslavi 81. godišnjicu te bitke iz 1943. godine, Kursk je ponovo u vijestima - ali iz sasvim drugog razloga.
Dana 6. augusta, ukrajinske snage izvršile su munjevit prodor u region, zauzevši sela, uzevši stotine zarobljenika i prisiljavajući na evakuaciju desetina hiljada civila. Rusija je uhvaćena nespremnom ofanzivom i navodno angažuje regrute da odbije neke od ukrajinskih jedinica koje su najotpornije u borbi.
Putin ima historiju sporog reagovanja na razne krize tokom svog mandata. A dvije i po godine nakon što je pokrenuo rat u Ukrajini kako bi uklonio ono što je nazvao prijetnjom Rusiji, njegova vlastita zemlja izgleda turbulentnije.
Djelovao je nelagodno na televizijskom sastanku šefova bezbjednosti o Kursku 12. augusta, prekinuvši pri tome vršioca dužnosti regionalnog guvernera koji je počeo da navodi naselja koja je zauzela Ukrajina. Predsjednik i njegovi zvaničnici nazvali su "događaje u regiji Kursk" "situacijom" ili "provokacijom".
Državni mediji su se složili, prikazujući evakuisane kako čekaju u redu za pomoć ili daju krv, kao da su događaji u Kursku humanitarna katastrofa, a ne najveći napad na Rusiju od Drugog svjetskog rata.
U svoje 24 godine na vlasti, Putin je sebe predstavljao kao jedinu osobu koja može garantovati sigurnost i stabilnost Rusije, ali ta slika je patila od početka rata.
Ruski gradovi više puta su bili izloženi granatiranju i napadima bespilotnim letjelicama - uključujući desetke bespilotnih letjelica za koje je prijavljeno da su oborene u srijedu. Šef plaćenika Jevgenij Prigožin pokrenuo je kratku pobunu prošle godine kako bi pokušao svrgnuti svoje vojne vođe. Naoružani napadači upali su u moskovsku koncertnu dvoranu i ubili 145 ljudi u martu.
Kremlj je prešutno odobrio opsežnu čistku zvaničnika Ministarstva obrane, od kojih se mnogi suočavaju s optužbama za korupciju. Pod optužbama za prevaru hapse se i niži oficiri, uključujući i potpukovnika Konstantina Frolova, odlikovanog komandanta vazdušno-desantne brigade. „Radije bih bio u Kursku... nego ovdje”, rekao je dok su ga s lisicama uveli u policijsku stanicu u Moskvi.
U još jednom podsjećanju da se bogatstvo u Rusiji može brzo promijeniti, vlasti su pokrenule krivične postupke protiv drugih zvaničnika i nastoje da konfiskuju imovinu nekim od najbogatijih ljudi u zemlji u otmjenoj oblasti izvan Moskve u blizini Putinove rezidencije.
Dok državna televizija još uvijek daje snažnu podršku Putinu uprkos neuspjesima poput upada na Kursk, teže je procijeniti mišljenja njegovih ključnih birača - ruske elite.
Putin zavisi od njihovog pristanka, rekla je Ekaterina Schulmann, nerezidentna naučnica u Carnegie Russia Eurasia Centru u Berlinu.
"Računica koje se odvija u njihovim glavama 24/7 je da li im status quo ide u korist ili ne", rekla je.
Otkako je počeo rat, život te elite - Putinovog užeg kruga, najviših birokrata, sigurnosnih i vojnih zvaničnika i poslovnih lidera - postao je gori, a ne bolji. Iako su se mnogi obogatili ratom, zbog zapadnih sankcija imaju manje mjesta za trošenje novca.
Pitanje koje si postavljaju o Putinu, rekla je Schulmann, je "je li stari još uvijek predstavlja prednost ili je već obaveza."
Ruska elita bi se mogla opisati kao u stanju "nesretnog povinovanja", rekao je Nigel Gould-Davies, viši saradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu. Oni su nezadovoljni statusom quo, rekao je, ali se boje ko će pobijediti ako bi došlo do borbe za liderstvo.
Mogli bi se nadati, kažu analitičari, da Putinova reakcija na događaje u Kursku odgovara obrascu u kojem on u početku sporo reaguje na krizu prije nego što na kraju uspije da prevlada.
To je nešto što se vidi od njegovih najranijih dana na vlasti — počevši od potonuća nuklearne podmornice prije 24 godine koja je dobila ime po bici kod Kurska.
19. augusta 2000. godine, manje od godinu dana nakon što je Putin postao predsjednik, podmornica Kursk je potonula u Barencovom moru nakon što je jedno od njegovih torpeda eksplodiralo, ubivši svih 118 mornara na brodu. Putin je ostao na odmoru rano u krizi - što je izazvalo široku kritiku - i čekao je pet dana prije nego što je prihvatio zapadne pomoć koja je možda mogla spasila neke mornare koji su u početku preživjeli eksploziju.
Putin je takođe izgledao tromo u reagovanju na pobunu Wagnerovog šefa Prigožina u junu 2023. godine, što je do sada postalo najozbiljniji izazov njegovom autoritetu.
Nakon što je pobuna nestala, Prigožinu je u početku bilo dozvoljeno da ostane na slobodi, ali je Schulmann je rekla da se Putin na kraju "zadnji nasmijao" kada je vođa plaćenika ubijen mjesec dana kasnije u još uvijek misterioznoj nesreći u njegovom privatnom avionu.
Kako ukrajinska ofanziva ulazi u treću sedmicu, Putin je nastojao da se drži svog rasporeda i čak je krenuo na dvodnevno putovanje u Azerbejdžan, ne pominjući krizu. U utorak se na to ukratko osvrnuo, obećavši da će se "boriti protiv onih koji počine zločine u regionu Kursk".
Sa ugušenim domaćim neslaganjem i sa medijima koji su čvrsto pod njegovom kontrolom, Putin može sebi priuštiti da donese "apsolutno ciničnu" odluku da ignoriše ono što se dešava u regionu Kursk, rekao je kaže Schulmann.
Ipak, Putinovo držanje na vlasti "malo je vjerovatno da će biti oslabljeno kao rezultat ovog poniženja", napisao je u komentaru Judžin Rumer, viši saradnik i direktor Carnegie programa za Rusiju i Evroaziju. "Cijeli ruski politički i vojni establišment je saučesnik u njegovom ratu i odgovoran za ovu katastrofu."
Međutim, što duže traje ukrajinska ofanziva, ona predstavlja više vojnih i političkih izazova.
Čini se da se Rusija bori da pronađe odgovarajuće snage za odbijanje ukrajinskog napada. Uprkos obećanjima da regruti neće biti slati na front, Rusija ih raspoređuje u Kursku oblast bez dovoljno obuke, prema grupi za ljudska prava koja pomaže regrutima.
Analitičari kažu da se pozivaju i rezerve, kako bi Rusija mogla izbjeći povlačenje trupa iz ukrajinskog regiona Donbasa, gdje moskovske snage sporo napreduju.
Nedostatak radne snage doveo je do toga da vlasti pokušavaju namamiti Ruse da služe tako što nude velike plate, regrutiraju osuđene kriminalce iz zatvora i vrbuju strance unutar zemlje.
Dok Ukrajina vrši svoju ofanzivu, Kremlju bi moglo postati teško da ignoriše mnoge posljedice rata. Ključno pitanje, rekao je Gould-Davies, je šta će se dogoditi ako ruske elite zaključe da je sukob "nepobjediv ili da... nikada neće završiti dok je Putin na vlasti".
U Sudži, ruskom gradu u regionu Kursk koji sada kontrolišu ukrajinske trupe, patnje stanovnika su bile jasne. Novinari AP-a na putovanju koje je organizirala ukrajinska vlada prošle sedmice vidjeli su granatirane zgrade, oštećenu stanicu prirodnog gasa i starije stanovnike koji su se zgurali u podrumima sa svojim stvarima i hranom - slike slične onima koje su viđene u Ukrajini u posljednjih 29 mjeseci.
Za sada je nejasno da li će druga bitka kod Kurska, kao i prva, postati prekretnica u ratu koji je Putin pokrenuo.
Ali, rekla je Schulmann, kao jedan od "serije nesretnih događaja, to doprinosi utisku da stvari ne idu dobro".
