Bill Bridgeman bio je jedan od prvih test pilota, i bio je poznat kao 'najbrži čovjek na svijetu'. Svoju je životnu priču ispričao u knjizi The Lonley Sky koja je bila objavljena 1955. Upravo je objavljeno novo izdanje, a Mike O'Sullivan razgovarao je s Jackie Hazard, suprugom Billa Bridgemana i koautoricom knjige.
Knjiga nas podsjeća na razdoblje kada su se brzinski letački rekordi obarali skoro svakog mjeseca, razdoblje koje je opisano u slavnom djelu Toma Wolfa iz 1979. The Right Stuff. Dva desetljeća ranije, knjiga The Lonely Sky bila je bestseller, i ostala je klasično djelo za štovatelje avijacije.
Bill Bridgeman je bio eksperimentalni pilot za tvrtku Douglas Aircraft. U letjelici zvanoj Skyrocket on je u kolovozu 1951. postigao brzinu od 1.88 maha, skoro dvostruko vise od brzine zvuka, postigavši neslužbeni svjetski rekord u brzini i visini leta. Bridgeman se 1953. pojavio na naslovnoj stranici magazina Time s naslovom 'Najbrži čovjek na svijetu'.
Bridgemanovo dostignuće nadmašilo je let čuvenog test pilota Chucka Yeagera, četiri godine ranije, koji je bio prvi letač koji je probio zvučni zid u eksperimentalnom avionu X-1. Jackie Hazard kaze da su Yeager i Bridgeman bili kolege i suparnici. Jackie Hazard tvrdi da je njen pokojni suprug bio tih čovjek ali pun samopouzdanja, kakvi su bili i drugi probni piloti: "Mislim da je većina probnih pilota vrlo samouvjerena i nesklona brbljanju. Bill je takodjer bio tih ali s odličnim smislom za humor. Nije volio publicitet, ali ga je podnosio."
Jackie Hazard, bivša novinarka, upoznala je svojeg muza kad ju je njen list poslao da ga intervjuira. Bill Bridgeman je pokusao postati astronaut ali NASA je preferirala da astronauti budu po zanimanju inženjeri, tako da su iskusni test piloti poput Yeagera i Bridgemana bili izostavljeni. Jackie Hazard kaze da su ti piloti, za razliku od astronauta, imali pionirski duh: "Ne mislim da se isto može reci za astronaute, jer je to inženjerstvo, mehanika i jako tehničko. Oni su isto bili hrabri, da bi uopće se usudili uči u to, ali to je druga vrsta hrabrosti, oni su buli potpuno drugačiji od test pilota."
Jackie Hazard kaze da su mnogi od njih bili veterani iz Drugog svjetskog rata, no da su probni piloti u slučaju problema pri letu mogli oslanjati jedino na vlastitito letačko umijeće. Nakon brojnih opasnih letova u eksperimentalnim avionima, Bill Bridgeman se umirovio i prešao na pilotiranje rutinskih komercijalnih ruta od Long Beacha to otoka Cataline uz obalu Californije. 1968. njegov se avion srušio u ocean, a Bill Bridgeman je u nesreći poginuo. Bile su mu 53 godine. Uzroci nesreće nisu nikad bili otkriveni, spekulira se da je možda doživio srčani udar ili da su uzrok bili tehnički problemi.
Jackie Hazard kaze da život njenog supruga još uvijek može poslužiti kao inspiracija za buduće pionire koji ce pomicati granice ljudskih dostignuća.