* Branioci tvrde da je Slobodan Praljak popio otrov te je bilo prekinuto izricanje presude, a on je prevezen u bolnicu.
Žalbeno vijeće potvrdilo je Jadranku Prliću, nekadašnjem predsjedniku HVO-a i predsjednik Vlade Herceg-Bosne, kaznu od 25 godina zatvora.
Kazna od 20 godina zatvora je potvrđena i Bruni Stojiću, nekadašnjem načelniku Odjela odbrane.
Žalbeno vijeće potvrđuje kaznu od 20 godina zatvora i za Slobodana Praljka, koji je imao je funkciju u Ministarstvu obrane Hrvatske i bio je zapovjednik Glavnog stožera HVO-a.
„Slobodan Praljak nije ratni zločinac. Sa prijezirom odbacujem vašu presudu”, prokomentarisao je Praljak.
Potvrđena je i 20-godišnja zatvorska kazna za Milivoja Petkovića, nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera HVO-a, a kasnije, od kraja jula 1993. godine, zamjenik vrhovnog zapovjednika snaga HVO-a.
Pravosnažnom presudom potvrđeno je 16 godina zatvora za Valentina Ćorića, bivšeg načelnika Uprave vojne policije HVO-a, a u novembru 1993. godine je imenovan za ministra MUP-a.
Također, Žalbeno vijeće je potvrdilo kaznu od 10 godina zatvora za Berislava Pušića.
Žalbeno vijeće je ukinulo pojedine osuđujuće dijelove prvostepene presude i konstatacije za neke osude, ali su, ipak, osuđeni za brojne i teške zločine u Hercegovini i srednjoj Bosni - progone, ubistva, zatočeništvo...
Žalbeno vijeće je zaključilo da Prvostepeno vijeće nije pogrešno odlučilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat u stvaranju hrvatskog entiteta u BiH, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine, a u kojem su učestvovali čelnici Republike Hrvatske i čelnici Herceg-Bosne.
Sada se predsjedavajući Agius osvrće na udruženi zločinački poduhvat.
Prema Žalbenom vijeću, granatiranje istočnog dijela Mostara gdje su nastanjeni Muslimani je imalo diskriminatornu namjeru.
U drugostepenoj presudi nije utvrđeno da je uništavanje Starog mosta od strane HVO-a bezobzirno razaranje, odnosno da je Stari most bio vojni cilj u novembru 1993. godine.
Žalbeno vijeće prelazi na dio bezobzirnih razaranja nepotrebnom vojnom potrebom.
Premještanje žene, djeca i starijih ne može biti opravdano kada je to rezultat nezakonitih aktivnosti, zaključuje Žalbeno vijeće i odbacuje žalbu Praljka da je Prvostepeno vijeće pogrešno zaključilo da su žene, djeca i stariji bili natjerani na premještanje.
Sudija Agius se osvrće na žalbene navode zločina zbog kojih su osuđeni Prlić i drugi.
Odbačene su tvrdnje da su zatočenja stanovništva opravdana radi njihove sigurnosti.
Žalbeno vijeće navodi da je Hrvatska imala vlast u općinama na području Herceg-Bosne.
Predsjedavajući Agius čita funkcije svih optuženih i podsjeća na činjenice iz prvostepene presude.
Sudija obrazlaže žalbe koje su iznijeli branioci na prvostepenu presudu.
Pušić je iskoristio pravo nije došao u sudnicu na izricanje presude.
Žalbeno vijeće Tribunala u Hagu čine sudije: predsjedavajući Carmel Agius i članovi Liu Daqun, Fausto Pocar Theodor Meron i Bakone Justice Moloto.
Hronologija suđenja
Suđenje je počelo u aprilu 2006. godine. Nakon sedam godina suđenja, Prvostepeno vijeće je objavilo presudu kojom je „hrvatska šestorka” osuđena na ukupno 111 godina zatvora.
* U infografici možete saznati osnovne podatke o optuženima, kazne i ratne funkcije.
Proglašeni su krivim za zločine u Hercegovine i srednjoj Bosni, uključujući i zločine u zatočenčkim objektima Dretelj kod Čapljine, Heliodrom kod Mostara i druge.
Prema zaključku sudije, zločini su imali obrazac ponašanja i nisu djelo „sačice neodgovornih vojnika”.
Prema prvostepenoj presudi, većinom glasova sudija je utvrđeno da je postojao udruženi zločinački poduhvat „koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda”.
Sudije navode da je već u decembru 1991. godine rukovodstvo Hrvatske zajednice Herceg Bosna među kojima i predsjednik Mate Boban i čelnici Hrvatske, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ocijenili su da je za upostavljanje entiteta neophodno promijeniti nacionalno strukturu područja za koju se tvrdilo da pripadaju Herceg Bosni.
„U najmanju ruku od kraja oktobra 1992., Prlić, Stojić, Petković i Praljak znali su da je ostvarivanje ovog cilja u suprotnosti sa mirovnim pregovorima koji su se vodili u Ţenevi i da podrazumijeva premještanje muslimanskog stanovništva izvan teritorije Herceg-Bosne”, navodi se u presudi.
Žalbe na presudu su iznijete u martu ove godine. Sve Odbrane su neigrale zaključke iz prvostepene presude, dok su tužioci tražili veće kazne, odnosno 220 godina zatvora.
Facebook Forum