Izazov koji je postavljen na samom početku romana Priznanje jest da se spasi jedan mladić od smrtne kazne. Prije devet godina Travis Boyette silovao je i ubio jednu vatrenu navijačicu srednjoškolske ekipe američkog nogometa u Teksasu, međutim, nije uhvaćen. Ipak, u zatvoru je završio zbog niza drugih zločina, uglavnom seksualnih napada i silovanja, a sad bi trebao biti pušten na uvjetni otpust iz zatvora, jer ima tumor na mozgu koji se ne može odstraniti. Za smrt djevojke osuđen je njen školski kolega, igrač američkog nogometa, Donte Drumm i nad njim bi uskoro trebala biti izvršena smrtna kazna. On je nakon policijskog zlostavljanja priznao zločin, tužitelji vjeruju da pred sobom imaju krivca, a guverner Teksasa rutinski odbija pomilovanja. Boyette odlazi kod jednog svećenika u Kanzasu i povjeri mu što je učinio prije devet godina. On i svećenik potom krenu zajedno u Teksas kako bi pokušali spasiti Drumma od pogubljenja. On treba vlastima pokazati gdje je sakrio djevojčino tijelo i tako spasiti osuđenika, međutim na raspolaganju ima samo 24 sata. Grisham je preispitivao problem smrtne kazne i u svojim ranijim djelima - non-fiction knjizi Nedužan čovjek i u romanu Komora.
John Grisham: "Izgledat će pomalo poznato mojim čitateljima – riječ je o pogrešnoj presudi i odbrojavanju dana do izvršenja smrtne kazne. Tu su sve pojedinosti koje vode do onog što bi na kraju moglo postati izvršenje smrtne kazne. Radnja se događa u Teksasu i cijeli roman je djelo fikcije. Međutim, unutar zapleta unio sam nekoliko stvarnih sudskih slučajeva koji su vođeni u Teksasu i njih sam utkao u svoju priču. Neke sam malo preradio, a neke sam ostavio točno onakvima kakvi su bili. Dakle, riječ je o jednoj mješavini činjenica i fikcije, ali kao što rekoh, mojim će čitateljima možda izgledati poznato, jer to je očito sfera u kojoj se osjećam komotno kad o njoj pišem – pitanje pogrešne presude i nedužnosti. Policija uhvati pogrešnog čovjeka, tužitelji tuže pogrešnog čovjeka, porota proglasi krivim pogrešnog čovjeka, sudac osudi pogrešnog čovjeka i on čeka na izvršenje smrtne kazne. Ali gdje je pravi ubojica?"
Kao bivši odvjetnik, John Grisham ima izuzetnu sposobnost da prosječnom čitatelju objasni sve složenosti sudskog postupka a pravne zavrzlame opiše jednostavnim i razumljivim jezikom. Ali kao vatreni zagovornik ukidanja smrtne kazne u Sjedinjenim Državama, Grisham koristi svoj posljednji roman i kako bi pokazao da postoje oni koje ne zanima pravda i koji smrtnu kaznu promatraju kao sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ciljeva. Policajci koji se prezrivo odnose prema Ustavu, tužitelji koji koriste smrtnu kaznu da bi ponovno bili izabrani i suci koji shvaćaju da provedba zakona čestom ne dovodi do pobjede na izborima.
John Grisham: "Pravo nas primorava na krajnosti. Uistinu vas navodi na to. Kad radite kao odvjetnik u kaznenim slučajevima, ne volite previše policajce i tužitelje. Kad ste tužitelj, mrzite kriminalce. Jednostavno se nalazite na različitim stranama ulice i tu nema nikakve sredine."
Grishamovi sudski trileri poznati su inače po mnogim neočekivanim obratima, međutim, u ovom posljednjem zapleti i obrati koji su postali svojevrsni zaštitni znak ovog autora kao da su dobili manji prioritet, a Grisham kao da ga je pisao više da bi čitatelju pokazao zašto smatra da je smrtna kazna pogrešna i kako bi svoje protivljenje najtežoj kazni podigao na jednu novu razinu.
Kao i druga djela Johna Grishama, roman Priznanje objavila je izdavačka kuća Doubleday.
