U februaru 2023. je saopštio da je smrtno bolestan od raka pankreasa.
Sve do ranih 1970-tih godina, kada je otkrio da je izvor zapanjujućih medijskih izvještaja o studiji Sekretarijata za odbranu o ulozi SAD u Indokini, od 47 tomova i 7.000 stranica, Ellsberg je bio dobro pozicionirani član vladino-vojne elite.
Diplomirao je na Harvardu, a radio je kao privatni i vladin savjetnik za Vijetnam u 1960-tim godinama, riskirajući život na bojnom polju. Imao je najviša bezbjednosna odobrenja za pristup podacima, a u njega su povjerenje imali i zvaničnici demokratskih i zvaničnici republikanskih administracija. Radio je za Pentagon i za uticajnu organizaciju RAND Korporacija.
Kasnije je govorio da su ga posebno cijenili zbog "talenta za diskreciju".
Međutim, kao i milioni drugih Amerikanaca, u vladi i izvan nje, okrenuo se protiv višegodišnjeg rata u Vijetnamu, vladinih tvrdnji da se taj rat može dobiti i navoda da bi pobjeda Sjevernog Vijetnama nad Jugom, kojeg su podržavale SAD, dovela do širenja komunizma u cijelom regionu.
Za razliku od mnogih drugih protivnika rata, on je bio u posebnoj poziciji da napravi razliku.
"Čitava generacija insajdera iz vijetnamske ere postala je jednako razočarana kao i ja ratom koji su smatrali beznadežnim i beskonačnim", napisao je u svojim memoarima iz 2002. godine pod nazivom 'Tajne: Memoari o Vijetnamu i Pentagon papiri'. Do 1968., ako ne i ranije, svi su htjeli, kao i ja, da nas vide izvan ovog rata."
"Pentagon papire" je 1967. godine naručio tadašnji sekretar odbrane Robert McNamara, vodeći javni zagovornik rata, koji je želio da iza sebe ostavi sveobuhvatnu historiju SAD i Vijetnama i da pomogne svojim nasljednicima da izbjegnu greške koje je on sam priznao tek mnogo godina kasnije.
Tajni dokumenti su obuhvatali period duži od 20 godina, od neuspjelih napora Francuske u kolonizaciji 1940-ih i 1950-ih godina, do sve većeg angažmana SAD, uključujući bombardovanje i raspoređivanje stotina hiljada kopnenih trupa za vrijeme administracije Lyndona Johnsona.
Ellsberg je bio među onima koji su zamoljeni da rade na studiji, fokusirajući se na 1961. godinu, kada je novoizabrani predsjednik John F. Kennedy počeo da dodaje savjetnike i jedinice za podršku timu koji je već bio uključen u taj posao.
Kada je tajna studija završena, dvije od 15 objavljenih kopija, dostavljene su RAND korporaciji u kojoj je radio.
Kasnije je navodio da je počeo da prisustvuje antiratnim okupljanjima, te da mu je inspiracija za kopiranje "Pentagon papira" bio jedan od demonstranata koji je rekao da se raduje odlasku u zatvor zbog protivljenja regrutaciji.
Nakon što je dobio pristup dokumentima koji su pokazali da je američka vlada lagala javnost, Ellsberg ih je počeo tajno iznositi iz kancelarije i kopirati uz pomoć 13-ogodišnjeg sina i 10-ogodišnje ćerke.
Kopije je sa sobom ponio kada se preselio u Boston radi posla na Institutu Massachusetts za tehnologiju, te ih je čuvao godinu i po dana. U međuvremenu se obraćao nekolicini senatora, ali nakon što oni nisu pomogli da dokumenti postanu dostupni javnosti, okrenuo se medijima.
Kopirane stranice najprije je počeo dostavljati New York Timesu, nadajući se da će to ubrzati zaustavljanje rata.
Prvi put objavljeni u New York Timesu u junu 1971. godine, uz Washington Post, AP i više desetina drugih medija koji su učinili to isto, povjerljivi dokumenti su pokazali da su se SAD protivile nagodbi iz 1954. godine, kojom bi se zabranilo strano vojno prisustvo u Vijetnamu, dovodile u pitanje da li je Južni Vijetnam imao održivu vladu, tajno proširile rat na susjedne zemlje, te planirale poslati američke vojnike iako je Johnson obećao da se to neće dogoditi.
Javnost je tada saznala informacije koje su bile kompromitujuće za niz predsjedničkih administracija i koje su o ratu govorile optimistično i slale trupe u Vijetnam, ali su zapravo znale da gube rat.
Administracija tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona sudski je zabranila Timesu da objavljuje dokumente, nakon čega je Ellsberg studiju dostavio Postu i drugim medijima, koji su nastavili sa objavama.
Sve to je pokrenulo veliku pravnu bitku o slobodi medija i cenzuri, da bi slučaj na kraju stigao do Vrhovnog suda, koji je poništio zabranu objavljivanja, manje od tri sedmice nakon prve objave u Timesu.
Times nikada nije priznao od koga su dobili informacije, ali FBI je to brzo utvrdio. Nakon što se krio oko dvije sedmice, Ellsberg se predao vlastima u Bostonu.
"Osjećao sam da kao američki građanin, kao odgovoran građanin, više ne mogu da sarađujem u prikrivanju ovih informacija od američke javnosti", rekao je u to vrijeme.
Kasnije je govorio da mu je žao što medijima i ranije nije dostavio dokumente.
Elsberg je tada postao meta oštre kampanje Niksonove Bijele kuće, pa je tadašnji predsjednikov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, Henry Kissinger, rekao da je riječ o "najopasnijem čovjeku u Americi, kojeg se mora zaustaviti po svaku cijenu".
U kasnijim godinama postao je pisac i predavač, te se zalagao za prava uzbunjivača.
Slučaj "Pentagon papira" ekranizovan je u filmu "The Post" iz 2017. godine.
