Vudstok, Virdžinija — 

Odbor okruga Šenandoa je sa pet glasova ZA i jednim protiv poništio odluku iz 2020. godine kojom su jednoj državnoj srednjoj i osnovnoj školi ukinuti originalni nazivi kojima se odavala počast trojici vojnih lidera južnjačkih država, koje su podržavale ropstvo, za vrijeme Građanskog rata.

Prema odluci odbora, srednja škola Mountain View ponovo će biti poznata kao Stanwalle Jackson, a osnovna škola Honey Run, kao Eshby Lee.

Riječ je o imenima najpoznatijih vojnih lidera za vrijeme Konfederacije. Robert E. Lee bio je komandant vojske sjeverne Virdžinije, Tomas Jonatan "Stonewall" Jackson general u pješadiji Konfederacija, a Turner Eshby komandant konjice. Sva trojica su bili iz Virdžinije.

Promjena naziva škola mora da bude finansirana iz privatnih izvora, a ne državnih fondova.

Odluka odbora u Virdžiniji suprotna je četvorogodišnjem trendu da se sa američkih škola i drugih javnh zgrada i institucija uklanjaju nazivi i simboli povezani sa Konfederacijom, poslije protesta zbog rasne nepravde koje je podstaklo policijsko ubistvo crnca George Floyd u Mineapolisu 2020. godine.

Među više od 60 škola širom zemlje sa kojih su od 2020. skinuti nazivi povezani sa Konfederacijom, ni jedna nije do sada primijenila tu odluku, prema podacima vebsajta "Education Week", koji prati to pitanje.

To pitanje je i dalje sporno za mnoge konzervativce, naročito među bjelcima na jugu, koji smatraju da se spomenicima i nazivima iz doba Konfederacije odaje počast tradiciji i istoriji američkog juga.

Slične argumente iznosili su građani koji su u četvrtak veče podržali odluku da se školama u Virdžiniji vrate stari nazivi.

Protivnici su međutim poručivali da su takvi simboli i spomenici zaostaci rasističke ideologije, koja se kasnije odražavala u rasnoj segregaciji i diskriminaciji poslije Građanskog rata.

Mnogi su podsjetili da je srednja škola Stonewall Džekson dobila taj naziv 1959. godine kada je bilo dozvoljeno samo bijeloj djeci da je pohađaju, dok su se politički lideri u Virdžiniji i dalje opirali rasnoj integraciji koju je naložio Vrhovni sud.

Okrug Šenandoa, u kojem se vodila debata, je pretežno bjelački i republikanski. Nalazi se u dolini Šenandoa, oko 240 kilometara udaljenoj od Ričmonda, prijestonice Konfederacije. Crnci čine manje od tri odsto stanovništva u tom okrugu.

Glasanje o preminovanju škola pokrenula je lokalna konzervativna grupa, Koalicija za bolje škole, koja se pozvala na "kulturološki značaj" i "historijski kontekst" originalnih naziva.

Takođe je navela rezultate ankete, koju je poslala stanovnicima školskih okruga, prema kojoj je - kako je saopšteno - više od 90 odsto ispitanika podržalo povratak na nazive iz doba Konfederacije.

Sara Kors, koja je pohađala obje škole, jedna je od liderki grupe građana koja se protivila promjeni trenutnih naziva. Grupa je prikupila 687 potpisa za svoju online peticiju. Njeno najstarije dijete pohađa srednju školu, u koju će upisati i mlađe.

"Ne želim da na njihovim diplomama piše nešto što se povezuje sa generalom Konfederacije. Morala sam da se sa tim suočavam cijelog života. Ne želim to i svojoj djeci", rekla je Kors i dodala da je politički sastav odbora postao konzervativniji protekle četiri godine.

Kyle Gutshell, potpredsjednik odbora, rekao je da je promjena naziva škola 2020. godine doprinijela tome da odbor postane konzervativniji.

Uklanjanje šatora na Univerzitetu Pensilvanije u Filadelfiji počelo je poslije 5 ujutro po lokalnom vremenu, a policija je krenula da tjera demonstrante iz protestnog kampa koji je tu bio više od dvije nedelje.

Školski zvaničnici naveli su da su demonstranti ranije upozoreni i da im je data šansa da napuste kampus bez privođenja. Oko 33 osobe, uključujući studente i profesore, bilo je među onima koji su uhapšeni bez incidenta i optuženi za nezakonito zadržavanje na kampusu.

U Kembridžu, u Masačusetsu, policija je takođe rano ujutro opkolila kamp na MIT-u i demonstrantima dala rok od 15 minuta da odu. Desetoro studenata, koji su odbili naređenje, je uhapšeno, saopštio je univerzitet. Ispred kampa su počeli da se okupljaju demonstranti koji su uzvikivali propalestinske slogane, ali su se razišli.

Na Univerzitetu Arizone u Tusonu, policija u specijalnoj opremi ispalila je suzavac u četvrtak veče na demonstrante prije nego što je uklonila kamp u kojem su bile i drvene i plastične barijere. U saopštenju, univerzitet je naveo da je postavljanjem kampa prekršena politika škole, ali nije precizirao da li je bilo hapšenja.

Takođe je istaknuto da su demonstranti ignorisali upozorenja da uklone kamp i raziđu se, te da su policajci i zaposleni na univerzitetu gađani kamenicama i flašama.

Tenzije rastu na kampusima širom Amerike i Evrope. Neki fakulteti su se odmah obračunavali sa demonstrantima, dok su drugi tolerisali proteste. Pojedini su počeli da gube strpljenje i da pozivaju policiju zbog remećenja života i bezbjednosti studenata.

Protesti u znak podrške Palestincima u Gazi počeli su prije gotovo tri nedelje na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku. Zatim su se proširili na univerzitete širom zemlje, na kojima su demonstranti pokušavali da privuku pažnju javosti na žrtve rata Izraela i Hamasa i tražili od univerzitetskih zvaničnika da prestanu da posluju sa Izraelom ili kompanijama koje podržavaju izraelsko ratovanje.

Prema podacima agencije AP, od 18. aprila je bilo najmanje 70 slučajeva hapšenja tokom protesta na kampusima. Uhapšeno je više od 2.800 ljudi na 56 fakulteta i univerziteta. Ti podaci zasnovani su na izvještajima AP-a i saopštenjima škola i službi za sprovođenje zakona.

Na MIT-u, policija je prije nekoliko dana prvi put pokušala da ukloni kamp, ali su ga demonstranti ponovo postavili. Na tom prestižnom univerzitetu su suspendovane desetine studenata. Neki demonstranti su naveli da ih to neće spriječiti za zahtijevaju da MIT prekine veze sa izraelskom vojskom. U blizini kampa održani su i kontraprotesti jevrejskih studenata.

Svjetsko tijelo koje broji 193 člana odobrilo je rezoluciju koju su sponzorirali Arapi i Palestinci sa 143 protiv 9, uz 25 uzdržanih.

Sjedinjene Države su 18. aprila stavile veto na rezoluciju Vijeća koja je široko podržana i koja bi utrla put za punopravno članstvo Palestine u Ujedinjenim nacijama, cilj koji su Palestinci dugo tražili, a Izrael je radio na tome da spriječi.

Zamjenik američkog ambasadora Robert Wood jasno je u četvrtak rekao da se Bidenova administracija protivi rezoluciji skupštine. Sjedinjene Države bile su među devet zemalja koje su glasale protiv, zajedno s Izraelom.

“Od početka smo bili vrlo jasni da postoji proces za punopravno članstvo u Ujedinjenim narodima, a ovaj napor nekih arapskih zemalja i Palestinaca je da pokušaju da to zaobiđu”, rekao je Wood u četvrtak. “Od početka smo govorili da je najbolji način da osiguramo palestinsko punopravno članstvo u UN-u da to učinimo kroz pregovore s Izraelom. To ostaje naš stav.”

Prema Povelji UN-a, budući članovi Ujedinjenih nacija moraju biti “miroljubivi”, a Vijeće sigurnosti mora preporučiti njihov prijem Generalnoj skupštini na konačno odobrenje. Palestina je postala posmatračka država koja nije članica UN 2012.

Rezolucija "određuje" da je država Palestina kvalificirana za članstvo - izostavljajući izvorni jezik da je po presudi Generalne skupštine "država koja voli mir". Stoga preporučuje da Vijeće sigurnosti ponovo razmotri njen zahtjev "povoljno".

Ponovno nastojanje za punopravno članstvo Palestine u UN dolazi kada je rat u Gazi stavio više od 75 godina star izraelsko-palestinski sukob u središte. Na brojnim sastancima vijeća i skupštine, humanitarna kriza s kojom se suočavaju Palestinci u Gazi i ubistvo više od 34.000 ljudi na toj teritoriji, prema zdravstvenim zvaničnicima Gaze, izazvali su bijes mnogih zemalja.

Prvobitni nacrt skupštinske rezolucije značajno je izmijenjen kako bi se pozabavila zabrinutošću ne samo SAD, već i Rusije i Kine, prema trojici zapadnih diplomata, koji su govorili pod uvjetom anonimnosti jer su pregovori bili privatni.

Prvi nacrt bi Palestini dodijelio “prava i privilegije neophodne da osigura njeno puno i efektivno učešće” na sjednicama skupštine i konferencijama UN-a “na ravnopravnoj osnovi sa državama članicama”. Takođe se ne spominje da li Palestina može glasati u Generalnoj skupštini.

Prema riječima diplomata, Rusija i Kina, koje snažno podržavaju članstvo Palestine u UN-u, bile su zabrinute da bi davanje liste prava i privilegija navedenih u aneksu rezolucije moglo predstavljati presedan za druge buduće članice UN-a - s Rusijom u pitanju o Kosovu i Kini o Tajvanu.

Prema dugogodišnjem zakonodavstvu američkog Kongresa, od Sjedinjenih Država se traži da prekinu finansiranje agencija UN-a koje daju punopravno članstvo palestinskoj državi - što bi moglo značiti smanjenje članarina i dobrovoljnih doprinosa UN-u od njenog najvećeg davatelja doprinosa.

Konačni nacrt odbacuje dio koji bi Palestinu stavio “u ravnopravan položaj sa državama članicama”. A da bi se pozabavila kineskom i ruskom zabrinutošću, odlučila bi "na izuzetnoj osnovi i bez postavljanja presedana" da usvoji prava i privilegije iz aneksa.

Nacrt takođe dodaje odredbu u aneksu o pitanju glasanja, u kojoj se kategorično navodi: „Država Palestina, u svojstvu države posmatrača, nema pravo glasa u Generalnoj skupštini niti da se kandiduje za organe Ujedinjenih nacija.”

Konačna lista prava i privilegija u nacrtu aneksa uključuje davanje Palestini prava da govori o svim pitanjima, a ne samo o pitanjima koja se odnose na Palestince i Bliski istok, pravo da predlaže tačke dnevnog reda i odgovara u raspravama, te pravo da bude biran za službenici u glavnim skupštinskim odborima.

To bi Palestincima dalo pravo da učestvuju na UN-ovim i međunarodnim konferencijama koje sazivaju Ujedinjene nacije - ali odbacuje njihovo "pravo glasa" koje je bilo u originalnom nacrtu.

Od zemalja regije, za rezoluciju su glasale Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija, dok su Albanija, Hrvatska i Sjeverna Makedonija bile suzdržane.

Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas prvi je predao zahtjev Palestinske uprave za članstvo u UN-u 2011. Nije uspio jer Palestinci nisu dobili potrebnu minimalnu podršku devet od 15 članica Vijeća sigurnosti.

Otišli su na Generalnu skupštinu i uspjeli su sa više od dvotrećinske većine da im status bude podignut sa posmatrača UN na državu koja nije članica. To je otvorilo vrata palestinskim teritorijama da se pridruže UN-u i drugim međunarodnim organizacijama, uključujući Međunarodni krivični sud.

Na glasanju Vijeća sigurnosti 18. aprila Palestinci su dobili mnogo više podrške za punopravno članstvo u UN. Glasovalo je 12 za, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarska su bile suzdržane, a Sjedinjene Države su glasale protiv i stavile veto na rezoluciju.

Beograd, Srbija — 

Analitičari kažu da je upravo to bila ideja. U vrijeme globalnog rivalstva između Pekinga i Washingtona, poruke koje je Xi dostavio u Beograd bile su usmjerene na mnogo širu publiku.

Xi i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potpisali su u srijedu niz bilateralnih sporazuma, koji su uslijedili nakon 25. godišnjice NATO bombardovanja kineske ambasade u Beogradu tokom NATO kampanje 1999. za zaustavljanje etničkog čišćenja Albanaca na Kosovu. SAD su se izvinile za tu akciju, nazvavši je "greškom".

David Shullman, stručnjak za Kinu pri Atlantskom savjetu sa sjedištem u Washingtonu, rekao je za Glas Amerike da je Xijev dolazak u Beograd na godišnjicu 7. maja imao za cilj da pošalje širu poruku u kontekstu rata u Ukrajini: da Kina nije "ratni huškač “kao SAD i NATO.

Kineske poruke, rekao je Shullman, "podudaraju se ruskim porukama o ratu u Ukrajini, o tome da se ne okrivljuje Rusija, već se krivica stavlja na SAD, NATO zbog 'razbuktavanja vatre' rata, nastavljanja podrške Ukrajincima i da je Kina ta koja je sila mira i stabilnosti...

„U kineskom sistemu postoji svijest da je ovo ključna tačka vezivanja između Kine i Srbije i uklapa se u poruku koju Kina gura u vezi sa NATO-om i SAD.

Kineski predsjednik se osvrnuo na bombardovanje kineske ambasade u tekstu objavljenom u utorak u srbijanskom provladinom listu Politika: „Narod Kine cijeni mir, ali nikada neće dozvoliti da se ponovi historijska tragedija“.

Paul McCarthy, direktor za Evropu na Međunarodnom republikanskom institutu u Washingtonu, složio se da vrijeme Xijeve posjete nije bilo slučajno.

"Mislim da je čitava Xijeva posjeta Evropi organizovana oko 25. godišnjice NATO bombardovanja", rekao je on. „Previše je simbolična prilika da Kinezi propuste i podvlače, da tako kažem, poziciju Srbije i strateško neslaganje sa Zapadom koje traje već 25 godina.

Xi i Vučić potpisali su izjavu o "zajedničkoj budućnosti" dvije zemlje, koju je predsjednik Srbije opisao kao nivo iznad Sveobuhvatnog strateškog partnerstva koje su dvije zemlje dogovorile 2016.

Prema Šulmanu iz Atlantskog savjeta, Xi je često koristio izraz "zajednička budućnost" kako bi ukazao da želi novu ravnotežu snaga u svijetu.

"Priča o zajedničkoj budućnosti je kako Kina želi uspostaviti globalni poredak koji je manje vođen SAD-om, koji je multipolaran, koji je više 'demokratski' međunarodni poredak - kako Kinezi kažu", rekao je.

"U suštini, to je poredak koji više ne vode SAD i u kojem Kina igra značajniju ulogu."

On je dodao: „Činjenica da se o Srbiji govori kao o prvoj evropskoj zemlji koja će biti dio zajednice i 'zajedničke budućnosti' pokazuje da je za kineske lidere, posebno za Xi-ja, Srbija od velikog značaja... kao ekonomski partner i kao zemlja koja je kandidat za EU."

Osim toga, Xijeva posjeta Srbiji signalizirala je Washingtonu da Kina ima pouzdane partnere u Evropi i da SAD "neće moći u potpunosti pridobiti Evropu na svoju stranu".

Kina posjeduje rudnike i fabrike širom Srbije i obezbijedila je milijarde dolara vrijedna sredstva za puteve, mostove i razne objekte, čime je postala ključni partner Srbije u prijeko potrebnom razvoju infrastrukture.

Ipak, neki stručnjaci kažu da je budućnost saradnje Beograda i Pekinga neizvjesna, s obzirom na komplikovane odnose između SAD i Kine.

Vuk Vuksanović, viši istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku, kaže za Glas Amerike da je proširenje saradnje Srbije i Kine sa strateškog partnerstva na nivo "izgradnje zajednice Srbije i Kine sa zajedničkom budućnošću u novoj eri" malo više od diplomatske igre koja trenutno odgovara objema vladama.

On je dodao da budući odnosi mnogo više zavise od Pekinga nego od Beograda.

"Prethodni sporazum o strateškom partnerstvu bio je zajednička izjava iz 2009. godine koja je imala toplu retoriku, ali zapravo nije donijela nikakvu monumentalnu transformaciju tih odnosa", rekao je on.

„I to je bilo sve do trenutka kada je Kina pokazala veći interes za Balkan zbog Inicijative Pojas i put“, masivne strategije globalnog razvoja infrastrukture koju predvode Kinezi. "Mislim da će ključno pitanje za SAD biti da li će ta saradnja uključivati neki veliki projekat u oblasti odbrane i visoke tehnologije."

Mekarti iz Međunarodnog republikanskog instituta rekao je da je nejasno kako će sporazumi Srbije i Kine i planovi za "zajedničku budućnost" uticati na odnose Srbije sa Zapadom.

Ipak, naveo je on, sporazum o slobodnoj trgovini između Kine i Srbije koji stupa na snagu u julu "okreće Srbiju više ka istoku", postavljajući pitanje "koliko je Srbija ozbiljna na svom evropskom putu".

On je dodao: „Moram da kažem da bi, iz perspektive Washingtona, mogli da se osjećaju kao da gube bitku za srce Srbije, da tako kažem”.

Ovaj članak je nastao u srpskoj službi VOA uz doprinose Dine Jahića, Marka Protića i Stefana Miljuša.

Ukrajina je poslala pojačanje dok su borbe bjesnile u pograničnim oblastima regiona, saopštilo je ministarstvo odbrane, dodajući da je Rusija gađala pogranični grad Vovčansk navođenim vazdušnim bombama i artiljerijom.

“Oko pet sati ujutro došlo je do pokušaja neprijatelja da pod oklopom oklopnih vozila probije našu odbrambenu liniju”, saopšteno je iz Ministarstva.

"Do sada su ovi napadi odbijeni; bitke različitog intenziteta se nastavljaju."
Visoki ukrajinski vojni izvor koji je odbio da bude imenovan rekao je da su se ruske snage probile 1 km unutar ukrajinske granice u blizini Vovčanska.

Izvor je rekao da ruske snage namjeravaju potisnuti ukrajinske trupe čak 10 km u unutrašnjost Ukrajine u sklopu nastojanja da se stvori tampon zona, ali da ih kijevske trupe pokušavaju zadržati.

Nije bilo komentara iz Rusije.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je na konferenciji za novinare u Kijevu da su ukrajinske snage bile spremne da se suoče sa napadom, ali je rekao da bi Moskva mogla poslati još vojnika u to područje.

Ukrajina je protjerala ruske trupe iz većeg dijela regije Harkov 2022. godine, nakon ruske invazije punog razmjera u februaru te godine. Ali nakon što su prošle godine izdržale ukrajinsku kontraofanzivu, ruske snage su se vratile u ofanzivu i polako napreduju u regionu Donjecka koji se nalazi južnije.

Zabrinutost Ukrajine porasla je u martu zbog namjera Kremlja u regiji Harkov kada je ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao na stvaranje tampon zone unutar ukrajinske teritorije. Rekao je da je to bilo potrebno kako bi se Rusija zaštitila od granatiranja i upada na granice.

Od tada je Harkov, koji je posebno ranjiv zbog svoje blizine Rusiji, pogođen vazdušnim udarima koji su oštetili elektroenergetsku infrastrukturu u regionu.

U Vovčansku, pograničnom gradu u regiji Harkov sa predratnim stanovništvom od 17.000 koje se smanjilo na nekoliko hiljada, vlasti su saopštile da su naselje i okolna područja pod teškim granatiranjem.

Vlasti su pomagale civilima da se evakuišu, rekao je za radio Hromadske Tamaz Gambarašvili, načelnik vojne uprave Vovčansk.

Više od dvije godine nakon svoje invazije, Rusija ima zamah na bojnom polju, a Ukrajina se suočava s nedostatkom ljudstva i zaliha artiljerijskih granata i protuzračne odbrane.